Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Remix - preporod u klupskoj glazbi

Format je stariji no što možda mislite...

  • Arsen Pavešić
  • 20 May 2019

Osbourne Ruddock i Tom Moulton, dva kreativca iz različitih sredina, udaljenih dvije i pol tisuće kilometara, gotovo su istovremeno, ali na potpuno različite načine otkrili ovu glazbenu formu, danas karakterističnu za elektroničku glazbu. Prvi potječe iz dancehall kulture na Jamajci, a drugog je, u New Yorku, na kreativno razmišljanje potaknuo – jedan loš DJ nastup...

No sami korijeni ''adaptiranih'' instrumentalnih verzija pjesama vezani su uz početke filmske industrije i eksperimentiranja sa snimanjem zvuka. Glazbene kulise filmskih projekcija tzv. nijemih filmova prvo su se izvodile u živo, a ovisno o veličini dvorane, izvodili su ih orkestri, skupine muzičara ili samo klavirist / orguljaš. Prije pojave glazbenih plahtica sa originalno skladanom glazbom, izvedbe su se temeljile na improviziranju i izvođenju instrumentala poznatih pjesama. Nešto slično se nastavilo prakticirati pri izvođenju radio drama, a pred kraj perioda nijemog filma, puštao se snimljeni audio zapis s glazbom i efektima sinhroniziran s filmom, sve do pojave zvučnog filma s dijalozima glumaca, krajem 1920-ih.

King Tubby

Četrdeset godina kasnije, Osbourne Ruddock a.k.a. King Tubby radio je u poznatom Treasure Isle studiju u Kingstonu, na Jamajci i, kroz produciranje posebnih, instrumentalnih verzija singlova za tzv. toasting battleove, otkrio umjetnost remiksiranja. U sound system kulturi, toast je specifična forma jednoličnog pjevanja – nasljeđe napjeva afričkih plemena tijekom trans-atlantske trgovine robljem, a smatra se i pretečom rapa. Sound system terminologija drukčije definira i deejaya – to je izvođač koji kombinira toast i puštanje glazbe. Glazba je u takvoj izvedbi bila u funkciji podloge lišene vokalnih i solo dionica, s ritam sekcijom u prvom planu. Karakteristične su bile i repetitivne, gotovo hipnotičke sekvence s naglašenim reverb i delay efektima. King Tubby je među prvima producirao takve verzije i izvorno ih snimao kao one-off dub plateove, da bi već početkom 70-ih radio dub mikseve singlova za glazbenike poput Lee Scratch Perryja i Glena Browna. Iz ovog koncepta nastao je i glazbeni pravac poznat kao dub.

Tom Moulton

Dok je King Tubby udarao temelje duba u Kingstonu, nevjerojatna priča Toma Moultona otkriva početke remiksiranja u New Yorku. Moulton je odrastao u glazbenoj obitelji i radio razne poslove u glazbenoj industriji – za Seeburg jukebox, Muntz i RCA, ali želja mu je bila raditi kao DJ. 1971. našao se na nekoj zabavi na Fire Islandu, blizu New Yorka. Zabava je bila odlična, ali problem je bio DJ koji je puštao random r'n'b i soul singlice s jednog gramofona pa je svake 3 minute na plesnom podiju bila pauza, što je Toma i društvo izluđivalo. Idućeg jutra smislio je rješenje i posudio reel-to-reel snimač magnetofonske trake, na koju je nasnimavao singlicu na singlicu, koristeći brejkove u pjesmama ('71. su neki njujorški DJ-i već miksali i beatmatchali ploče, ali Moulton očito tad nije bio upoznat s tim, op.a.). Nakon više od 80 sati, ovom je primitivnom metodom stvorio 45-minutni prototip DJ miksa, odnosno megamiksa kojeg je odnio natrag u lokal na Fire Islandu. Nekoliko dana kasnije, ponudili su mu 500$ da snimi još jedan miks. Kad su ponude postale redovite, Tom je shvatio da mora promijeniti metodu i putem prijašnjih poznanstava došao do Bell Sound studija s idejom da se ''produžene'' verzije snimaju kao B strane 7'' singlova. Rezultat je bio B.T.Express – ''Do it 'til you're satisfied (disco remix)'', prvi remiks na Scepter Recordsu koji je '74. završio na playlisti Soul Traina, popularnog plesnog TV showa. Iduće godine Tom je napravio legendarni medley na albumu Glorie Gaynor ''Never can say goodbye'', spojivši prve 3 pjesme na albumu, što će postati model za brojne buduće disco albume.

Tom Moulton ''krivac'' je za još jednu inovaciju u glazbenoj industriji koja je ostala standard u DJ-ingu do danas. Riječ je o formatu singlova na 12'' vinilu koji se do sredine 70-ih koristio isključivo za LP albume. Legenda kaže kako je Tom jednog petka navečer htio testirati singl ''I'll be holding on'' Ala Downinga i odnijeti ga DJ-u Walteru Gibbonsu, kako bi ga pustio u nekom klubu. Međutim, u studiju više nije bilo 7'' vinila i Tom je odlučio narezati singl na 12'' vinil. Kako bi eksperiment bio potpun, narezao ga je tako da iskoristi čitavu površinu 12'' vinila, što je zapis učinilo znatno glasnijim. U to su se uvjerili kad je iste večeri Walter pustio ploču u klubu, nakon čega je uslijedilo lobiranje izdavačkih kuća. DJ-i poput Waltera Gibbonsa u to su vrijeme imali snažan utjecaj na izdavače kojima su predstavljali vrlo važan promotivni (i prodajni) kanal. Iako su se 7'' singlice nastavile proizvoditi, već je tijekom 80-ih na tržištu bilo sve više 12'' formata s remiksevima namijenjenih DJ-ima, među kojima su i neki kultni naslovi kao npr:

Talk Talk: ''It's my life (US mix)'' 1984.

Human League: ''Don't you want me (extended dance mix)'', 1981.

Frankie goes to Hollywood: ''Relax (New York remix)'' 1983.

Odyssey: ''Going Back To My Roots (Roots Suite)'' 1981.

Eric B & Rakim: ''Paid in full (seven minutes of madness – the Coldcut remix)''1987.

Prije ekspanzije elektroničke glazbe i DJ kulture, na 12'' verzijama singlova se rijetko pojavljivalo ime nekog posebnog producenta u funkciji remiksera. U većini slučajeva producirala ih je ista ekipa kao i izvorne singlove, a 12'' verzije nazivale su se extended, long, club ili jednostavno 12'' mix. Jedan od prvih potpisanih remiksera, a ujedno i onih čiji je remiks dospio na top ljestvice je Patrick Cowley. Njegova 15-minutna verzija ''I feel love'' Donne Summer dospjela je 1977. na 21. mjesto službenog britanskog single charta.

Tijekom 90-ih remiksiranje je postala uobičajena forma u produkciji elektroničke glazbe. Singlovi na 12'' vinilu počeli su, pored orginalne verzije, sadržavati i po nekoliko remikseva različitih producenata. U house glazbi je gotovo svako uspješno izdanje slijedio i poseban (ponekad i dvostruki) vinil s dodatnom paletom remikseva, a nerijetko bi neki remiks zasjenio i originalni singl. Eklatantni primjer je komercijalno najuspješniji remiks svih vremena, Los Del Rio - ''Macarena (Bayside Boys remix)'' iz 1996. O razmjerima tog uspjeha dovoljno govori činjenica da ekipa okupljena pod pseudonimom Bayside Boys, nakon '96. više nije imala potrebu baviti se ikakvom glazbenom produkcijom. U kategoriju remikseva uspješnijih od originala spadaju i klupski house klasici poput:

Tori Amos – ''Professional Widow (Armand's Star Trunk funkin' mix)'', 1996.

Everything but the Girl – ''Missing (Todd Terry club mix)'', 1994.

Run DMC – ''It’s Like That (Jason Nevins remix)'', 1997.

Moloko – ''Sing it back (Boris Dlugosch remix)'', 1998.

Celeda – ''Music is the answer (Danny Tenaglia remix), 1998.

Digitalna revolucija u glazbenoj produkciji od remiksiranja je stvorila vjerojatno najpopularniji oblik glazbenog stvaralaštva na svijetu. Top listu glazbenika čija su se djela najviše puta remiksirala predvode Madonna, Moby, Michael Jackson i David Guetta sa preko 300 registriranih remikseva, no budući da se internet platforme poput YouTubea ili Soundclouda dnevno bombardiraju novim uploadima autoriziranih i neautoriziranih verzija, staistika je konstantno varijabilna. Osim očitog prezasićenja, remiksiranje je postalo i vrlo popularan način povezivanja poznatih i manje poznatih glazbenika. A taj kanal funkcionira dvosmjerno – mladi producent može, samoinicijativno ili putem javnog poziva, remiksirati singl za neko poznato glazbeno ime, što može biti odskočna daska u glazbenoj karijeri; s druge strane, neki manje poznati glazbenik ili izdavač može angažirati poznatog producenta za remiks, što može biti rizična, ali i unosna investicija.

Nove tehnologije pružile su mogućnost i DJ-ima, bez ikakvog iskustva u glazbenoj produkciji, da u svojim setovima budu kreativno slobodniji i okušaju se u real-time remiksiranju, bilo kroz multikanalna softverska rješenja ili putem suvremenih media playera.

Sve te kreativne mogućnosti koje su danas na dohvat ruke korijene vuku iz ideja Toma Moultona i King Tubbyja te podršci zajednice glazbenika i DJ-a na dva različita fronta. Remiks, kao formu, stoga možemo gledati i kao kolijevku svih inovacija u produkciji elektroničke glazbe. Jimmy Stuard, jedan od njujorških DJ-a koje je Moulton opskrbljivao prvim 12'' promo vinilima, rekao mu je jednom: ''What we do today, everyone else will be doing tomorrow'', ali o Jimmyju i njegovim kolegama nekom drugom prilikom...

Next Page
Loading...
Loading...