Search Menu
Home Latest News Menu
Blog

Saga o Ibizi (II. dio): Temelji klupske kulture i tajna balearic beata

Arsen Pavešić nastavlja svoju sagu...

  • Arsen Pavešić | Naslovna fotografija: Ibizaglobal.tv
  • 9 May 2019

U prvom dijelu priče o balearskom party otoku bilo je riječi o počecima transformacije tijekom španjolskog ekonomskog čuda. Ovo ultimativno utočište, prvo za društvene izopćenike, a potom za umjetnike i razne osebujne momke i djevojke, dezertere i hipije te naposlijetku hedoniste i ljubitelje tulumarenja; svoje je prve klubove dobilo već početkom 1970-ih, ali interkontinentalni imidž party oaze Ibiza je zaradila tek tijekom '80-ih i '90-ih. U ovom dijelu osvrnut ćemo se na klubove - nositelje tog imidža te na specifičan glazbeni stil kojeg su njegovali tamošnji DJ-i.

Kronološki, najpoznatije destinacije na Ibizi otvorene su ovim redoslijedom:

Amnesia, 1970.

Pacha, 1973.

Ku, 1979.

Cafe del Mar, 1980.

Space, 1986.

Amnesia 1989

1970. kao godina pokretanja Amnesie još je uvijek predmet mnogih prepucavanja i ponajviše osporavana od strane braće Urgell iz kluba Pacha, prema kojima je upravo njihov klub bio prvi na otoku, a Amnesia tek od 1976. Prema službenim informacijama, Urgellovi su djelomično u pravu, jer je klub svoje ime službeno dobio '76., međutim neformalno je funkcionirao od '70., nakon adaptacije cijelog imanja kojeg su vlasnici prodali i preselili u Barcelonu. No neovisno o tome koje je godine krenula, Amnesia se smatra kolijevkom clubbinga na Ibizi, jer je iznjedrila i balearic beat, neobičan glazbeni pravac koji je 90-ih evoluirao i u pravi glazbeni žanr. Začetnikom balearic beata smatra se Alfredo Fiorito, argentinski DJ koji je na Ibizu stigao 1982. Nakon jedne sezone u beach baru Be Bop, Alfredo je dobio poziv iz Amnesie. Glazba koju je puštao bila je mješavina italo disca, electro popa, afro funka, ambijentalne glazbe, hip hopa, prvih house eksperimenata pa čak i psihodeličnog rocka. Taj neobičan miks Alfredo je prozvao balearic beat te ubrzo zarazio i ostale DJ-e iz Amnesie, a potom i ostalih klubova. U tom neobičnom pristupu DJ-ingu, ključno je bilo izbalansirati selekciju glazbe na određen način, a DJ koji je znao pogoditi taj feeling, mogao je za sebe reći da je balearic beat DJ. Eklektičnost balearic beat DJ seta nema granica, ali neke ploče su ipak bile ''must have'' kao npr:

The Art Of Noise: ''Moments In Love''

Mandy Smith: ''I just can't wait/cool jazzy breezy Balearic mix''

Sueño Latino: ''Sueño Latino''

Carly Simon: ''Why''

Chris Rea: ''Josephine''

Među onima koji su koketirali s balearic beatom idućih sezona bili su Leo Mas, Jose Padilla, Cesar De Melero, Juan Rivas i DJ Pipi - rezident DJ-i u konkurentskom klubu Pacha. No nije bilo riječ o kopiranju drugih pa je, tako, primjerice, DJ Pipi feeling postizao pločama kao npr:

Sade: ''Hang on to your love''

Grace Jones: ''Slave to the rhythm''

The Cars: ''Drive''

Steve Miller Band: ''Macho City''

Mory Kante: ''Yeke yeke''

Pacha 1973, Foto: Ibiza.spotlight.com

Pacha se smatra pretečom modernih klubova, modela bukiranja DJ-a i suradnje s promotorskim timovima. Osim toga, Pacha je prvi klub na Ibizi koji je prigrlio modernu elektroničku glazbu i prepustio organizaciju programa nekom inozemnom crewu. Dogodilo se to 1986., party se zvao Moondance, organizatori i DJ-i bili su Sasha, John Digweed i Jose Padilla, a glazba – balearic beat koji se, na ovaj način, proširio i na jedan dio britanske scene. Sasha i Digweed će svoj megapopularni Global Underground temeljiti upravo na feelingu balearic beata, a već '87. pridružila su im se još 3 Engleza - Paul Oakenfold, Danny Rampling i Nicky Holloway, predvodnici slavne generacije DJ-a ibritanske rave kulture 90-ih. Ova trojica su svoje prve DJ zabave u Londonu (Spectrum, Shoom i Trip) pokrenuli nakon ljeta provedenog na relaciji Amnesia – Pacha.

Privilege 2015, Foto: Ibiza-spotlight.com

Na istoj trasi, niti kilometar od Amnesie, nalazio se još jedan kultni klub - Ku, kojeg je 1979. otvorio bivši nogometaš José Antonio Santamaría. Ku je bio izrazito naklonjen gay populaciji i kostimiranim mega-zabavama, a za razliku od ostalih klubova, DJ program mu je bio obogaćen nastupima popularnih bendova kao što su: Spandau Ballet, Talk Talk, Wham, Kid Creole & The Coconuts i dr. Nakon što su se preselile na Ibizu, ondje su često nastupale i Grace Jones i Nina Hagen. 1987. u klubu Ku je snimljen i spot za pjesmu ''Barcelona'' Montserrat Caballé i Freddyja Mercuryja, inače redovnog gosta kluba. Unatoč velikoj popularnosti, klub je početkom 90-ih stagnirao, ponajprije zbog glazbenog programa koji nije pratio trend elektronike. 1995. mijenja ime u Privilege i dovodi u svoje redove braću Andyja i Mikea McKaya, organizatore mančesterskih Manumission zabava. Manumission je u Privilegeu trajao punih 15 godina i postao jedan od zaštitnih znakova party turizma Ibize, a klub je 2003. ušao i u Guinessovu knjigu rekorda, kao najveći noćni klub na svijetu, kapaciteta 10.000 ljudi.

Cafe Del Mar, Foto: Cafedelmar.com

A jedan od simbola Ibize svakako je i Cafe del Mar, kultni beach bar u gradiću San Antoniu, poznat po serijalu kompilacija chill-out glazbe i spektakularnim zalascima sunca. Otvoren je davne 1980. prema projektu Lluis Güella, kontroverznog katalonskog umjetnika i arhitekta, poznatog po svom radu u sakralnim objektima – estetika koju je potom primijenio i u projektiranju interijera ugostiteljskih objekata. Pored Cafe del Mara, njegovo najpoznatije djelo je klub Es Paradis, otvoren 1975. Iako je pozicija Cafe del Mara na plaži, nasuprot otočića Sa Conellier jamčila posjećenost i uživanje u glavnom izvoznom proizvodu – zalasku sunca, tek je krajem 80-ih i dolaskom Josea Padille na mjesto rezident DJ-a, stvorena legenda. Padilla je, u to vrijeme, već bio među zaposlenijim DJ-ima na otoku, a preko dana je na tržnici prodavao balearic beat kompilacije na kazetama koje su mu oslikavali lokalni umjetnici. Neposredno prije angažmana u Cafe del Maru, Jose je prodavao i do 100 kazeta dnevno pa je svojim novim šefovima predložio pokretanje izdavačke kuće, kako bi nastavio proizvoditi kompilacije legalno. Prva službena Cafe del Mar CD kompilacija izašla je 1994.

Space 1996, Foto: Ibizaglobal.tv

Posljednji u nizu institucija i jedini koji danas više ne posluje je Space, otvoren 1986. na Playi d'en Bossa, blizu zračne luke na Ibizi. Lokacija je postala i trademark kluba, budući da se iz zrakoplova koji slijeću i uzlijeću jasno vidi rasplesana masa na terasi. 1989. klub je preuzeo lokalni veteran ugostiteljstva, Pepe Rosello koji je u prvi plan stavio upravo open-air zabave na terasi, a poslovanje organizirao tako da klub radi bez prestanka. Space je tijekom svojih 27 godina rada ugostio mnoge velikane elektroničke glazbe, ali oko koordinacije programa su glavnu riječ uvijek vodili dugogodišnji rezidenti kluba Alex P, Joe Rundell i Carl Cox. Budući da se Space nalazi na terenu u vlasništvu konkurentske Matutes grupe, Rosello je još 2014. počeo pregovarati o produženju ugovora koji mu je istekao u listopadu 2016. Pregovori nisu urodili plodom, zbog želja Matutesovih da Space priključe svom Ushuaia Hotelu. Kako je Rosello zaštitio ime kluba, 2017. je klub otvoren pod imenom Hi Ibiza. U međuvremenu su, prema franšizi, otvoreni Space u Brazilu i Egiptu, no Pepe Rosello, sa svojih 82 godine i dalje planira ponovno otvaranje Spacea Ibiza na nekoj novoj lokaciji...

Na krilima Amnesie, Privilegea, Pache, Spacea i Cafe del Mara profunkcionirali su i drugi klubovi/barovi kao što su Es Paradis, Eden, DC10, El Divino, Bora Bora i dr., a u posljednjem dijelu sage o Ibizi spomenut ćemo i neke naznačajnije osobe koje su svojom karizmom, kreativnošću i energijom dale svoj doprinos u stvaranju mita o Ibizi...

Next Page
Loading...
Loading...