Search Menu
Home Latest News Menu
Recenzije

Vinilizacija Damira Ludviga #3

Uklanjanje prašine!

  • Mixmag Adria
  • 24 May 2017

Vinil se vratio na velika vrata. Ponovno se otvara niz tvornica diljem svijeta, izdanje na ploči je ponovno postalo uobičajena praksa, osobito kad se radi o izdanjima elektronskog spektra žanrova, a pojavilo se i pojavljuje se pravo bogatstvo neovisnih underground labela, koji izdaju odličnu glazbu. Zbog toga smo u suradnji s Damirom Ludvigom, zagrebačkim producentom, DJ-em te jednim od tvoraca kultnog Astralisa, koji je nedavno proslavio i svoj 19. rođendan, pokrenuli seriju recenzija vinil izdanja, koja izlazi na mjesečnoj bazi. Do sada su izašle dvije, za ožujak/mart i travanj/april.

Damir se u Vinilizaciji bavi stranim, ali i izdanjima regionalnih producenata i etiketa, pa ovim putem pozivamo vlasnike etiketa da nam šalju svoja vinil izdanja na [email protected] s naznakom 'Vinilizacija', a Damir Ludvig će ih predstaviti u budućim epizodama.

Video: Dalibor Platenik
Dizajn: www.wnn.wien
Piše: Damir Ludvig

Budući sam ovih dana u rođendanskom raspoloženju, odlučio sam se osvrnuti na dva singla koja uvijek ponovno mogu vratiti u moju DJ torbu i razveseliti partijanere na bar jednoj od nadolazećih gaža.

Der Dritte Raum

Der Dritte Raum - Hale Bopp (Raumgleiter Version)

Klasik koji se bez problema može mjeriti sa singlovima kao što je Knightsofthe Jaguar ili French Kiss, temeljen je na jednostavnom repetitivnom sintesajzeru koji zvukom podsjeća na ranu elektroniku. Singl koji u meni budi sjećanja na bezbrojna jutra dočekana plešući. Aranžman koji je toliko naivno sklepan, pruža osjećaj čiste sreće i pozitivne energije, bez obzira na relativno lagan ugođaj same skladbe. Naelektrizirani bas gotovo da kombinira zvukove koji podsjećaju na Kraftwerk, ali imaju ritmiku koju bi koristio Giorgio Moroder. Djelo koje stvara euforiju svojom jednostavnošću, nedostatkom pretencioznosti i čistom iskrenošću. Svoju kopiju sam kupio na jednom privatnom afteru nakon nastupa u Grazu i proputovala je cijelu sjevernu hemisferu, a o svakoj bi pukotini koju je zaradila tijekom svih putovanja, mogao napisati poseban esej. To je komad plastike koji svakog puta iz mene izvlači neograničenu ljubav, čak i prije samog slušanja!

Der Dritte Raum - Polarstern (Ausführliche Version)

Polarstern je nešto agresivnija od Hale Bopp, a bazirana je na hipnotičkoj bas liniji i akordima koji su klasično zvučali već i u godini njenog nastanka, 1998. Svakako kvalitetno djelo koje provlači gotovo spiritualnu energiju koju je rani trance zvuk imao u sebi, te kontrastne momente koji su obilježili kasnije stvaralaštvo projekta DerDritteRaum. Usporimo li ju, svakako ju možemo puštati i uz današnja djela koja su bazirana na renesansi zvuka iz devedesetih, iako se na njoj čuje daleko veća dinamika. Polarstern zvukom kao da opisuje znanstveno fantastične filmove cyberpunk ere, kakvi se sudeći po novoj filmskoj produkciji ponovno vraćaju na repertoar kino dvorana. Programska glazba koja opisuje putovanje paralelnim svemirom neograničenih prostranstava digitalne revolucije, u smjeru virtualnog Polarisa.

The Horrorist

The Horrorist – One Night In NYC (Chris Liebing Remix)

Ploča koju sam prvi put u životu pustio upravo u New Yorku, na partyju na kojem nitko prije nije čuo taj singl. Reakcija na ovaj provokativni klasik s početka stoljeća bila je urnebesna. Priča koja govori o maloljetnici koja bez znanja roditelja posuđuje njihov auto, iskrada se, dolazi u New York City, odlazi u klupski život i na kraju završava u krevetu sa starijim dečkom koji joj je prije toga ponudio ecstasy. Vjerojatno je shvativši da je ova priča noćna mora svakog roditelja, autor djela Oliver Chesler ovom projektu i dao ime Horrorist. Iako atmosferom, a pogotovo naracijom nije neka razlika između originala i remiksa koji je vrhunski odradio Chris Liebing, Liebingova verzija je ovu kontroverznu ideju podigla na novi produkcijski nivo.

The Horrorist – One Night In NYC (Original Mix)

Na B-Strani je originalna verzija, pa razliku ocijenite sami. Već u prvoj rečenici autor se odmah predstavlja pravim imenom: „Hello, my name is Oliver“ te kreće priča koja ima intonaciju dječje radijske emisije za laku noć. Oliver Chesler je stvorio djelo koje se i danas, šesnaest godina nakon što je stvoreno, može pustiti na bilo kojem plesnom podiju. A čak i u slučaju da publiku ostavlja potpuno ravnodušnom, ova će ploča u trenutku kad Oliver izgovori riječi „Ecstasy!“ i „Fucked her All Night!“, stvoriti nalet adrenalina kao u berbi zabranjenog voća. Prljavija, originalna verzija ima zvuk neopterećen trendom, a tekstom bi mogla funkcionirati i kao blues, šansona ili nešto što bi u svojim pjesmama mogao opjevati Lou Reed. Univerzalna je, jer nije samo New York City lokacija sa adolescenticama iz manjih mjesta koje dolaze u veći grad i osjećaju se kao puštene s lanca. Sigurno prepoznajete taj obrazac ponašanja i u vlastitoj sredini.

Load the next article
Loading...
Loading...