Search Menu
Home Latest News Menu
Blog

Zaboravljeni kumovi techna: Ken Collier i Charles Johnson

Tandem koji je stvorio techno scenu u Detroitu

  • Tekst: Arsen Pavešić | naslovna fotografija: Todd Johnson iz knjige Techno Rebels by Dan Sicko
  • 23 April 2019

Ako vas ovaj naslov zbunjuje ili mislite da je riječ o nekoj šali – to je potpuno razumljivo, ali tvrdnja iz naslova je potpuno legitimna. Ova priča nikako ne dovodi u pitanje autentičnost techno pionira Juana Atkinsa, Derricka Maya i Kevina Saundersona, legendarnog trojca iz Bellevillea, kao ni neosporni autoritet Eddie Fowlkesa, Robert Hooda, Carl Craiga, Jeff Millsa ili Mad Mikea. Međutim, svi ovi fenomenalni glazbenici i DJ-evi bi možda danas radili u General Motorsu ili nekom drugom detroitskom koncernu da nije bilo Kena Colliera i Charlesa Johnsona...

Ken je, početkom 80-ih godina, netom prije lansiranja techna, u Detroitu bio najpopularniji, sveprisutni DJ i lokalni opinion-maker po pitanju glazbe. On je, u ovom slučaju, odgovor na pitanje: ''što je bilo prije?''. Stacey ''Hotwaxx'' Hale, još jedna ikona detroitske scene i prva djevojka u Detroitu koja je stala za miks pult, Kena Colliera je opisala kao ''Frankiea Knucklesa i Larryja Levana cijelog Detroita''. No, zbog činjenice što nije producirao vlastitu glazbu i zato što nije iza sebe imao kultni klub poput Warehousea ili Paradise Garagea, njegova reputacija danas nije ni blizu ove dvojice. Osim toga, spletom okolnosti kojima je i sam kumovao, klinci koji su mu se nekoć divili postali su veće legende od njega. Sredinom 90-ih Juan, Derrick i Kevin su već osvojili svijet svojom glazbom, a Ken im se tek tad odlučio priključiti, nakon zatvaranja kluba Heaven u Detroitu 1995. Još iste godine su techno gurui sredili svom idolu gig u berlinskom Tresoru, gdje je rasturio publiku i dobio još nekoliko datuma za iduću godinu, uključujući i nastup na May Dayu. Nažalost, početkom '96., Ken je preminuo od posljedica moždanog udara.

Ono što je Ken Collier tad značio za klubove u Detroitu, to je Charles Johnson, u to vrijeme poznat kao The Electrifying Mojo, značio za radijski eter, točnije lokalnu postaju WGPR, jednu od prvih gradskih postaja s FM frekvencijom. The Electrifying Mojo je premijerno u eteru pustio čitav niz electro i techno klasika, uključujući Kraftwerkove prve uratke ili pak demo verziju''Sharevari'' kojoj je i priznat status prve izdane techno ploče.

WGPR Radio

Kako bi značaj Colliera i Johnsona bio jasniji, potrebno je shvatiti društveno-ekonomske (ne)prilike u Detroitu tijekom 70-ih godina. Već je polovicom 60-ih grad bio poprište rasnih sukoba koji su kulminirali 1967. velikim neredima, intervencijom vojske i smrću 43 osobe. Godinu dana kasnije izvršeni su atentati na Martina Luthera Kinga i Roberta Kennedya, što je Afroamerikance bacilo u očaj. Nezadovoljstvo i bijes izazvali su val zatvaranja mnogih poslovnih subjekata u Detroitu, uslijed čega je i bjelački srednji stalež mahom preselio u predgrađa. 1972. Detroit napušta i Motown Records, jedan od simbola grada i seli u Los Angeles. Da stvar bude gora, 1973. globalna naftna kriza pogađa, dotad stabilnu, autoindustriju. Ford, Chrysler i GM gase dio pogona, ostavljajući bez posla na tisuće ljudi. Nezaposlenost, siromaštvo, nasilje i kriminal stanje je u kojem je nastao techno pokret, budući da je jedna od ''posljedica'' bio i procvat noćnog života. Coleman Young, prvi afroamerički gradonačelnik Detroita i ljubitelj večernjih izlazaka i kocke, gledao je kroz prste noćnim klubovima, u nadi da će takav vid zabave izvući stanovništvo iz kronične depresije. Lafayette Orleans, Chessmate, Factory, The Escape, Studio, Cheeks, Lenote, Elmwood Casino, L'Uomo, Downstairs Pub, Todd’s ili Angie’s neki su od klubova koji su krojili tu disco-funk-gay scenu. Iako su svi imali svoje DJ-e, jedan je nastupao gotovo u svima - Ken Collier nerijetko bi i tijekom jedne noći odradio gigove u više klubova. Bio je i miljenik gay publike, jer je, za razliku od ostalih, više volio disco od funka. Među svitom koja ga je pratila u stopu našla su se i dva mladića iz Bellevillea, Juan Atkins i Derrick May. Kasnije su izjavljivali da su često bili jedini straight dečki na podiju, ali Ken je puštao najbolju glazbu, a u gay klubovima su bile i najzgodnije cure koje su se tamo mogle nesmetano prepustiti plesu. Mayu i Atkinsu priključio se još jedan njihov školski kolega, talentirani igrač američkog nogometa rodom iz Brooklyna, Kevin Saunderson te jedan gradski dečko, Eddie ''Flashin'' Fowlkes. Tijekom zlatnih godina disca, u Detroitu su trend bili teen-DJ timovi i srednjoškolske zabave u tzv. društvenim klubovima u poslijepodnevnim satima, a puštale su se ploče koje su mlađahni DJ-i čuli kod starijih kolega ili na radiju WGPR. DJ tim Juana, Derricka, Eddiea i Kevina zvao se Deep Space, a 1980. pružila im se prilika da nastupaju prije Kena Colliera. Atkins, koji je u ovoj fazi pokrenuo i bend Cybotron, dao je Collieru kazetu sa demo snimkom''Alleys of your mind'' koja se već mogla čuti i u eteru WGPR-a.Collier se oduševio njihovim zvukom i entuzijazmom i povremeno ih vodio na svoje gigove kao warm-up DJ-e, a novu glazbenu fuziju disca, italo disca, electra i glazbe Juana Atkinsa, nazvao je progressive dance, naziv koji se zadržao sve do 1987.

WGPR Midnight Funk Association - Street art by Abdul Qadim Haqq


Neizostavni dio selekcije Kena Colliera 80-ih godina činile su:

Nitro Deluxe’s - Let’s Get Brutal (1986.)

Cybotron – Alleys of your mind (1981.)

The Joneses – Summer Groove (1981.)

Felix & Jarvis - Flamethrower Rap (1982.)

Frankie Smith - Double Dutch Bus (1981.)

Kenova dominacija nastavila se i kroz 80-e i rezidencije u klubovima Gas Station i Heaven koji je 90-ih postao centar klupske scene u Detroitu. Na Kenovim gigovima mogli su se vidjeti Lady Miss Kier iz Deee-Litea, B52's, Madonna, Dennis Rodman... Heaven je bio klub u kojem se Ken napokon skrasio. I dalje je pratio rad Atkinsa i ostalih i 1987. među prvima dobio ''Strings of life'' Derricka Maya te ''Good Life'' Kevina Saundersona. Koliko ga je pogodilo zatvaranje Heavena, govori i činjenica da je preminuo svega godinu dana kasnije.

The Electrifying Mojo je Colliera u eteru nazivao ''Godfather'', a upoznao ga je 1980. u trgovini Buy-Rite, prvom record shopu u Detroitu posvećenog plesnoj glazbi. Distribucija ploča među DJ-ima išla je tako da su Mojo i Collier provodili dane u shopu i preslušavali ploče koje bi nakon 2-3 puštanja preprodavali. Ostali DJ-i toliko su vjerovali njihovoj selekciji da im se nisu ni pokušavali priključiti, nego bi jednostavno otkupljivali od njih. Mojo je svoju prvu emisiju nazvao ''The Landing of the Mothership'', što je očita aluzija na album Parliamenta ''The Mothership connection'', ali reputaciju glazbenog autoriteta stekao je kroz ''Midnight Funk Association''.

Snimka emisije iz 1982.

Posebno je zanimljiva poveznica između Mojoa, Colliera te Juana Atkinsa i Derricka Maya koja možda najbolje ilustrira sam začetak techna. Atkins je prvi put čuo elektroničku glazbu kad je Mojo pustio cijeli Kraftwerkov ''Autobahn'' u jednom od noćnih sessiona i otad mu je bio san da Mojo jednog dana pusti njegov demo. Derrick je pak živio u ulici u kojoj se nalazio WGPR radio i često odlazio u kafić u kojem je Mojo igrao arcade igre nakon šihte. Kako je Mojo, alias Charles Johnson, skrivao svoj identitet, nitko nije bio siguran je li to uistinu on. Derrick mu je ipak jednog dana prišao i dao mu kazetu s demo snimkama Cybotrona. Mojo mu je rekao da će ju pustiti idući dan ako mu se svidi. Kad su idućeg dana čuli ''Alleys of your mind'' u eteru WGPR-a, Atkins i May su znali da je kazeta završila u pravim rukama. Na idućem gigu Deep Spacea, svoju kazetu s demo snimkama dobio je i Ken Collier...

Mojo je javno otkrio svoj identitet tek 1995., kad je objavio zbirku poezije ''The mental machine'', posvećenu prijateljima kojima je AIDS i crack odnio živote. Charles Johnson i danas radi kao vanjski suradnik na nekoliko radijskih postaja u Michiganu.

Next Page
Loading...
Loading...