VINYL TJEDNA: Gregor Tresher - Thousand Nights [Break New Soil]

Ovaj je kolekcionarski primjerak stigao putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti slušajući kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Dok pišem ovu recenziju još uvijek nije u potpunosti razgrabljeno nedavno objavljeno reizdanje klasika iz 2007. No, vjerujem da su doslovno sati do isteka zaliha u pitanju. Nema sumnje da je u trenutku kada je ova poslastica prvi put objavljena svima bilo jasno da se radi o nečemu vrijednom divljenja, međutim nitko nije mogao računati da će i dvanaest godina kasnije original i dalje zvučati svježe. Naravno da je Tresher u međuvremenu tehnički napredovao, a svakim su izdanjem njegove aranžmanske i produkcijske vještine sve bliže savršenstvu, no duh koji je uspjelo zarobiti ovo djelo je neponovljiv. Bez obzira radi li se o Božjoj volji, trenutku prosvjetljenja, mukotrpnom radu, slučaju, magiji ili kombinaciji svega navedenog, Gregor je uspio stvoriti bezvremensko glazbeno ostvarenje što je u svijetu elektroničke glazbe i sveprisutne hiperprodukcije, rijetko kao jackpot na lotu. Svojevremeno su mediji svrstavali ovaj singl u neotrance, žanr koji je trebao objediniti synth pop zvuk osamdesetih i rani trance zvuk devedesetih, no iz današnje perspektive kad neotrance gotovo nitko ni ne spominje “Thousand Nights” bi vjerojatno spadao u melodični techno, ili tech house. Međutim, kao i kod većine remek djela, stilske su odrednice potpuno zanemarive, jer će se ta glazba naći u setovima svih velikana DJ scene. Usporedimo li Gregorov uradak sa najnovijim izdanjima projekata kao što su Monkey Safari i ARTBAT, moguće je uočiti veliku sličnost u glazbenom pristupu, te jedinstvenom ugođaju koji je kombinacija sjetnih emocija. Tresher je genijalac ispred svog vremena i tko zna što još od njega možemo očekivati u budućnosti.

Za razliku od većine koja njujoršku pizzu smatra najboljom na svijetu, ja obožavam debelo tijesto čikaške pizze koju tamo popularno zovu Deep Dish. A obožavam i duo Deep Dish, koji je napokon ponovno zajedno. U trenutku kad su se Sharam i Ali “Dubfire” Shirazinia razišli i počeli graditi samostalne karijere, Dubfire me je oduševljavao svojom nepredvidljivošću. Roadkill, RibCage, Spastik (Dubfire Rework) i Transit Time (Dubfire Remix) su mi i dalje favoriti njegove produkcije, a "Quiet Storm Remix" koji je odradio za Gregorov hit je vrhunska obrada. Ipak, razlika između originala i Alijeve verzije iz današnje perspektive još više ide u prilog originalu.