Cinthie: 'Puštam da sve dolazi prirodno, ništa nije dosadnije od uspjeha preko noći'

Iza sebe ima dva desetljeća DJ karijere ali Cinthie ne pokazuje znakove usporavanja. Uskoro će imati debi za DJ Kicks, a nova pjesma 'Organ' razvalit će zvučnike u noćnim klubovima ovo ljeto, baš kao što je to učinio 'Bassline' prije njega. Praćenje ponekad neumoljivog kalendara turneja, vođenje diskografske kuće i upravljanje prodavaonicom ploča, elevate.berlin, svakodnevno, a sve dok pokušavate pronaći vremena za obitelj - čini se kao ogroman zadatak, ali Cinthie je majstorica multi-taskinga.

“Kad nisam u studiju, možete me naći u mojoj prodavaonici ploča u Berlinu, poboljšavam je, služim kupcima, čistim, naručujem ploče ili pakiram narudžbe”, smiješi se, žonglirajući sa svime dok razgovaramo. “Ali svaku slobodnu minutu koju imam volim provesti sa svojom obitelji. Ništa nije bolje od toga.”

S ovom DJ-icom i producenticom iz Berlina razgovaramo o podršci ženskim umjetnicama, house glazbi 90-ih i pokojnom, sjajnom Paulu Johnsonu.

RM: Tvoj singl 'Organ' slobodno je mogao biti nešto iz Sound Factoryja!

C: Oh, misliš? Pa, to je kompliment. Nisam sigurna što bih trebala odgovoriti na to, ali glazba iz tog vremena bila je svojevrsni soundtrack mojih tinejdžerskih godina kada sam tek počela izlaziti, sredinom devedesetih. Stoga nije ni čudo da sam pod velikim utjecajem tog vremena i zvuka, odmah vas stavlja u dobro raspoloženje.

RM: Također, prva pjesma Terrencea Parkera na tvom DJ Kicks miksu je čisti US 90s house vibe: što je to u tom zvuku u kojem toliko uživaš?

C: To je cijela vibra u kojoj toliko uživam. Također, house glazba je uvijek bila nešto pozitivno, klubovi su nam uvijek bili skloništa gdje smo sve probleme ostavljali vani i opuštali se par sati. Svi smo bili isti, ujedinjeni na plesnom podiju. Osim toga, u to se vrijeme upravo srušio Berlinski zid i cjelokupna vibra je bila toliko pozitivna da smo svi mislili da će ovo biti početak velike, genijalne budućnosti. Plus, naravno, uzdižući klavirski hook, bubnjevi i privlačni vokali. Sjećam se da sam jednom objavila neku lijepu vokalnu house stvar i rekla: samo house glazba može razbistriti moje misli: i tako je i dalje nakon 25 godina što vrtim ploče.

RM: Uključila si i moćnog Paula Johnsona s 'Y'All Stole Them Dances'; što ti je on značio nekad a što znači sada?

C: Paul mi je bio uzor. Jedan od rijetkih ljudi na koje sam se ugledala, toliko ga poštujem. Što se tiče produkcije, mislim da sam puno naučila od njega samo proučavajući njegove pjesme godinama i pokušavajući rekreirati taj funk koji je imao čak i u jednostavnom drum loopu. Vidjela sam ga kako vrti puno puta u 90-ima, svi smo znali njegovu priču i još uvijek je stvarao ovu nevjerojatnu plesnu glazbu iako je bio u invalidskim kolicima. Prije samo nekoliko godina smo se i upoznali i sprijateljili. Nedostaje mi jako jer smo uvijek razmjenjivali glupe memove. Kad je umro, slomilo mi je srce. Ozbiljno! Bio je i jedan od najljepših ljudi na ovoj planeti.

RM: U međuvremenu, što se tiče suvremenije glazbe, uključili ste Annu Wall i Logic1000, što ove umjetnice donose na stol iz vaše perspektive?

C: Kad sam kompilirala DJ Kicks, bilo je sasvim jasno da želim istaknuti i neke od svojih djevojaka. Neki dan sam razgovarala s prijateljem i bookerom i rekao je da žene imaju manje nastupa jer ne produciraju toliko i ostala sam šokirana! Pa znam toliko genijalnih producentica koje se dobro prodaju u mojoj trgovini ploča. Neke od djevojaka prodaju mnogo više ploča od nekih frajera. Što se tiče glazbe, uglavnom sam poznata po svojim house stvarima, ali naravno, također gledam i oko sebe pa sam željela uključiti nešto više od uobičajenih 4/4 taktova. Annina stvar je vanserijska!

RM: Kako se tvoja karijera uklapa u aktualni elektronički svijet – osjećaš li se ponekad kao mentorica mlađim DJ-ima?

C: Vjerujem da je moja karijera danas vrlo rijetka pojava, jer sam tu već dugo. Zapravo, upravo sam sredinom veljače imala 25. godišnjicu karijere. Sve što sam do sada radila došlo je prirodno i moglo bi zvučati smiješno, ali i dalje to više doživljavam kao svoju strast ili hobi koji je upravo postao malo veći nego kad sam počela. Još uvijek nemam menadžera i samo slijedim svoj flow, puštam da sve raste prirodno, ne koristim marketing i slično. Nekim ljudima može se činiti da to traje zauvijek, ali za mene je put prema gore zabavan i dugoročno je održiviji. Ništa dosadnije od dostizanja vrha u roku od godinu dana zbog marketinga i što onda? Što slijedi ako ste već sve napravili u jednoj godini? Također, super sam samostalna u svemu jer sve radim sama. Od trgovine do moje produkcije i labela, a to je nešto na što sam jako ponosna i vjerujem da inspirira i druge žene. Hendlanje svega toga a još i kao majka, mogao bi biti još jedan aspekt koji bi se mnogim mlađim djevojkama mogao svidjeti i ukloniti im strah od kombiniranja obitelji i karijere ili praćenja svojih snova.

RM: Što je to što house glazbu 90-ih sada čini tako neodoljivom? Je li to stvar ciklusa od 25-30 godina?

C: Glazba je jednostavno bezvremenska i kao u svakom drugom žanru ili modi, sve dolazi i ide u krug. Prije 10 godina imali smo cijeli novi val novih house fanova i producenata. Tako sam i upoznala Beste Modus ekipu. Uglavnom su samo došli iz hip hopa i jako im se svidjela atmosfera oko housea plus produkcijski je house vrlo sličan hip hopu, samo brži. Već sam to rekla, glazba i vibra su vrlo poticajni i većina vokala s kojima se ljudi mogu poistovjetiti. Osobito nakon ovih mračnih vremena s COVID-om, osjećam da ljudi žele biti vani.

RM: Zašto se DJ Kicks smatra prekretnicom?

C: Vjerujem da svaki glazbenik ima nekoliko stvari na popisu i za mene je DJ Kicks svakako jedna od njih — pored izdavanja albuma, BBC1 Essential Mixa, itd. Možda će biti puno nadolazećih izvođača, ali nije svima omogućeno raditi DJ Kicks. Dakle, za mene to nešto znači. Ljudi vjeruju mom izboru i kada pogledate druge umjetnike koji to rade, osjećam se kao da sam u dobrom društvu.

RM: Koji ti je favorit u seriji i zašto?

C: Moji omiljeni Kicksi su miksevi iza kojih stoje Kruder & Dorfmeister, Andrea Parker, Moodymann i Motor City Drum Ensemble. Svi su genijalni.

RM: I za kraj – kojem nastupu se najviše veseliš ovo ljeto?

C: Oh, toliko ih je, nisam sigurna odakle početi! Definitivno se radujem nastupima na mjestima kao što su Sub Club, Robert Johnson, pa natrag u Detroit, Fuse, Fabric, Jäger i barem četiri puta na Ibizi. Zapravo, volim sve nastupe, bez obzira na to jesu li veliki ili mali, uvijek volim puštati ploče, popiti čašu vina i jednostavno pokušavati natjerati sve da plešu dok sviram.