Trebate li se drogirati da biste uživali u glazbi?

“Kako je bilo sinoć?”

"Genijalno - ne sjećam se većine.”

Ovo je dobro znana izjava svakog tko uživa u clubbingu i partyjima. Rejvovi su oduvijek bili mjesta za opuštanje, mjeste gdje se možemo izgubiti, mjesta gdje sjajni noćni izlazak ostaje u nekoj sretnoj izmaglici. Neki ljudi dođu do tog osjećaja trijezni, diže ih glazba i atmosfera plesnog podija. Za druge, alkohol i droga preuzimaju zasluge.

Ne može se poreći značajna uloga kemijskih opojnih sredstava u povijesti plesne glazbe. Živahnost njujorške disko scene 1970-ih potaknuta je razuzdanom upotrebom LSD-a. Prvi posao Frankiea Knucklesa i Larryja Levana uključivao je začinjavanje cuge halucinogenim drogama... Potom se Frankie preselio u Chicago i postao kum house glazbe zahvaljujući svojim pionirskim setovima koje je vrtio u The Warehouseu, mjestu gdje si uz glazbu mogao uživati i u punču začinjenom acidom. “Sve je bilo nabrijano. Bilo je jednostavno ludo” prisjeća se DJ Craig Cannon.

Balaeric beat nastao je nakon što su Paul Oakenfold, Johnny Walker, Danny Rampling i Nicky Holloway otišli na sudbonosno putovanje na Ibizu, tamo su otkrili ecstasy, DJ Alfredo im je u Amnesiji zavrtio glavom nakon čega su se vratili doma kako bi pokrenuli revolucionarni Spectrum, Shoom i Trip klubove.

“Odlazim na Ibizu od sredine osamdesetih, ali tek ’87 su stvari sjele na svoje mjesto. Prije toga običavao sam obilaziti West End, pričati s djevojkama ispijajući nekoliko pića u barovima”, rekao je Holloway za BBC. “Uzao sam tabletu i prvi put otišao u Amnesiju na ecstasyju. Svatko tko ga je ikad uzeo znat će da se živo sjećate svoje prve noći na njemu. To je stvarno trenutak koji mijenja život.”

“Sva smo se četvorica promijenili te noći”, rekao je Rampling; Oakenfold je primijetio: “Prije Ibize vrtio sam LL Cool J-a i Run DMC, ali kad smo se vratili, počeo sam puštati acid house i Cyndi Lauper... Svi su govorili: 'Koji kurac radiš?'”.

No, kako se ecstasy širio Velikom Britanijom, popularnost Balearic Beata je narasla. “Prve noći u Shoomu je bilo je 50 ljudi, a 12 tjedana kasnije 2000 ljudi je čekalo vani na ulaz”, rekao je Rampling.

Iako ove priče hvale narkotike za pojačano uživanje plesne glazbe, nije svačije iskustvo takvo.

Artisti kao što su Moby, Rebekah i Lucy (Stroboscopic Artefacts) trijezni su više od desetljeća i nastavljaju uživati u uspješnim karijerama. Caribou je pokrenuo svoj Daphni projekt inspiriran gotovo mističnom snagom plesne glazbe. Priopćenje za debitantski album 'Jiaolong' sadržavalo je njegov citat koji kaže: “Iznenadio sam se koliko sam imao transcendentnih trenutaka, trijezan i u srednjim 30ima, u klubovima, i kao posjetitelj i kao DJ. Suprotno mojim očekivanjima, još uvijek postoji neka čarolija.”

Doktorica Beate Peter znanstvenica je koja istražuje 'Psihologiju rejva'. Nadahnuta konceptom koji je iznio švicarski psiholog Carl Jung o zajedničkom 'kolektivnom nesvjesnom' među čovječanstvom, koje ona objašnjava kao područje uma koje sadrži “informacije koje dijele svi ljudi” koje definiraju srž čovječanstva, njena je teorija da je clubbing način da iskusimo cijelu svoju psihu. Ona vjeruje da osjećaj čarolije, jedinstva u klubu proizlazi iz kolektivne duhovne povezanosti i ljudi koji se odvajaju od samosvjesnog razmišljanja.

Droga i njena sposobnost da smanji inhibicije i učine ljude manje samosvjesnima može pomoći toj povezanosti, kaže dr. Peter, ali ipak droga nije nužna; atmosfera kluba primarni je inkubator. “Atmosfera je nešto fascinantno za mnoge znanstvenike. Ne možete to definirati - mi u tome još nismo uspjeli”, kaže ona. “Možete ući u noćni klub i u roku od pet sekundi možete reći - večeras je ta večer, ili nije.”

Kolegica Sherelle Thomas nikada se nije drogirala i kaže da “smatra rejv vrlo euforičnim. Pogotovo kad postoji dobar DJ koji svira hbanger na banger. Ja samo tražim dobru energiju i dobre ljude koji će biti u blizini.” Kad je na deckovima i kad dirigira plesnim podijem, postaje potpuno trijezna. “Izvrsno je iskustvo gledati ljude kako plešu uz ono što radite i prisjećati se svakog tog dijela.” Alison Wonderland zauzima isti pristup, tweetujući prije par godina: “Nikad se ne drogiram kad vrtim. Ne osuđujem, ali osobno se osjećam dovoljno 'high' vrteći trijezna.”

Ljubiteljica plesne glazbe koja želi ostati anonimna rekla mi je da, iako joj droga predstavlja zabavu, morala ju je ostaviti zbog negativnog utjecaja na mentalno zdravlje: “Iskustvo dana poslije počelo je nadjačavati zabavu uzimanja droga.”

Droga joj je uvijek bila samo dodatak za noćni izlazak, dok joj je glazba uvijek bila glavni prioritet. “Kad idem slušati artiste koje volim, na mjestu u kojem se ugodno osjećam, uvijek je glazba najvažnija i presudna, za razliku od toga da sam samo vani, u izlasku”, kaže. “Ali u društvenom smislu, ako moji prijatelji uzimaju drogu a ja ne, mogu se osjećati pomalo izolirano, ali zapravo nije važno - na kraju sam ja ta koja može izaći iz kuće ostatak vikenda bez suza!”

Droga nekim ljudima može koristiti kao 'pojačivač' noćnih izlazaka, ali nije nužna za uživanje u clubbingu. Nadalje, Globalna anketa o drogama, doduše iz 2012. izvijestila je da se, iako se “68,4 posto ispitanika donekle ili potpuno slaže s izjavom da 'droga može uljepšati večer', “76,2 posto kaže da im droga nije potrebna za dobar izlazak”. Uostalom, sve više raste trend 'trijeznog partijanja' još od partyja poput Morning Gloryvillea, RAVECLEAN-a i Buddhafield festivala.

Možda zvuči pomalo kao 'isforsirana zabava' ali možete vidjeti zašto neki idu u tom smjeru. Koliko god droga u klubovima može biti zabavna, može biti i pošast. Seth Troxler je 2015. godine ketamin prozvao “heroinom našeg doba”, kritizirajući njegov učinak na plesne podije. S tim se slaže i dr. Beate Peter, nazivajući ketamin “svojevrsnim krajem plesne kulture”, jer ako pretjerate u njemu, tijelo se isključuje i ne možete se kretati uz glazbu.

Profesor Adam Winstock, osnivač i direktor Globalnog istraživanja o drogama, prepoznaje da u drogama postoji znanstvena osnova koja čini plesnu glazbu ugodnijom. “Stvari poput MDMA-e i halucinogena mijenjaju vaše shvaćanje glazbe”, kaže on, dodajući da je “to prilično često čujemo i u samim pjesmama, pa čak i u načinu na koji DJ razvija set, s dizalicama i dropovima. Ljudi očito stvaraju glazbu u skladu s iskustvom koje droga pruža.”

Rekavši to, ipak zaključuje: “Mislim da tvrdnja da morate uzimati drogu da biste se dobro zabavili jednostavno nije istinita. Mislim da je gotovo nepravedno što postoji stav da se svi koji se bave clubbingom drogiraju.”

Kad ljudi počnu redovno uzimati drogu a ne samo za povremeno uživanje, stvari rijetko završe dobro. Brojni slavni DJ-i patili su od psihičkih problema koji su se pogoršali zbog droge. Benga se privremeno povukao iz glazbe 2015. godine nakon što mu je dijagnosticiran bipolarni poremećaj i shizofrenija. “Izgubio sam sve u roku od otprilike četiri mjeseca”, rekao je za Guardian, opisujući svoj mentalni slom koji je “izazvala droga”. Louisahhh je bila potrebna obiteljska intervencija da je riješi ovisnosti o drogama 2006. godine. “To je bilo najbolje što mi se ikad dogodilo - najvažniji dio mog života - jer sam dobila šansu za borbu”, rekla je, savjetujući ljudima da “nauče kako se istovremeno brinuti o sebi i zabavljati se”.

Profesor Adam Winstock dijeli mišljenje da je oprez ključan. Rezultati Globalne ankete o drogama iz 2017. izvijestili su: “U većini slučajeva šteta povezana s drogom može biti usko povezana s pojedinačnim ponašanjem nego sama droga”. Kada se razumno koristi, droga može poboljšati uživanje u plesnoj glazbi, ali ujedno je i opasna te je nije potrebno uzimati zabave radi.

“Izazov koji sada pronalazim je kako učiniti da sigurna upotreba droga ne zvuči dosadno. Vrlo je teško da ja kao psihijatar srednjih godina kažem 19-godišnjaku: 'neka ti večerašnja zabava bude razumna'””, kaže mi profesor Winstock. "To ne govorim ja, to je 100 000 korisnika ecstasyja koje smo istražili tijekom posljednjih pet godina!”