EXIT: DAN DRUGI

Nakon prvog dana prepunog dojmova i dobrog odmora došlo je vrijeme i za hedonistički obilazak Novog Sada. Izuzev renomea grada najljepših pripadnica nježnijeg spola središte Vojvodine krase i brojni izvrsni restorani. Tako sam se zaputio na već tradicionalni gulaš od junetine, a kasnije sam nakon gostovanja u emisiji Balkanska pravila s voditeljem Vanjom Elezom uživao u deliciji janjetine. Ništa nije prepušteno slučaju i dočekavši ostatak novopridošle ekipe zagrijali smo se i zaputili na festival.

Odmah se moglo primijetiti kako je posjetitelja bilo nešto manje nego rekordnog prethodnog dana - što je u svakom slučaju dobra stvar, budući da je svatko imao i vlastitog plesnog prostora i mogućnost naručivanja cuge. A baš je to nekako nedostajalo prvog dana koji je digao ionako prilično visoku ljestvicu očekivanja. Nakon Peggy Gou (koju nisam poslušao dovoljno dugo da bih stekao sud o nastupu, no dobila je priličan broj pohvala i navodno je nadmašila prošlogodišnji set s Dimensionsa) odvijala se sitna rošada u kojoj je izmijenjen Set & Setting Dance Arene.

Zašto? Zato što je pult preuzeo maestro s prepoznatljivim zvukom i ulogom koja mu je promijenila život. Riječ je naravno o glavnom protagonistu 'Berlin Callinga' Paulu Kalkbrenneru. Nešto pitomiji početak bio je uvod u očekivano odličnu vožnju koja je kombinirala melodičnost, jednostavnu no preciznu liriku i stil koji ga izdvaja od kolega. Oduševljena publika uživala je u nostalgičnim ritmovima i uz poziv na bis i duboki Paulov naklon publici dočekala svitanje.

Nastupa Johannes Brecht i uzima recept Macea Plexa s prethodne večeri. Nije ni pokušao nadovezivati se s prethodnikom već je od početka krenuo u svom filmu. Uz male poteškoće s miksetom (pucanje zvuka i prekidanje signala na jednoj od stvari) odradio je zaista odličan nastup i utro si put za jaču karijeru koju definitivno i zaslužuje. Selektori line-upa su još jednom potvrdili da odlično barataju materijom, pa je većini manje poznat DJ u potpunosti opravdao povjerenje i top satnicu nastupa. Svjež, produkcijski bogat i tečan flow rasplesali su i mene i ekipu, a frend Preky posebno je bio oduševljen atmosferom ne štedeći epitete.

I nakon opojnog Brechtovog ritma dolazi adrenalin izravno u srce. Boris Brejcha toliko je energično započeo (a definitivno i završio) nastup da se Dance Arena oko 6 posve napunila i započelo je potpuno ludilo. Ne pamtim kada je publika ovako dobro reagirala na nečiji performans, a venecijanska maska gotovo da je bila i nepotrebna s obzirom na količinu prepoznatljivosti hard minimal zvuka. Sat i pol brutalnih kickova nadopunilo se s pola sata bisa, a dojma sam kako je sve moglo potrajati i koji dodatni sat, a da nitko ne bi bio umoran ni iscrpljen.

Dapače, ovo je bio set koji je naelektrizirao publiku za after partyje koji su se održavali od festivalskog Bastiona do brojnih drugih lokacija. Ja sam morao na zasluženi odmor, no već noćas bih mogao i na neki od aftera kako bih i od tamo mogao prenijeti dašak atmosfere. Atmosfere koja iz dana u dan kruni možda i ponajbolji elektronski Exit do sada, bok uz bok s onim od prije dvije godine...