EXIT: DAN PRVI
Srušen rekord posjetitelja, a Dance Arena opravdala sva očekivanja
Cjelodnevno putovanje za Novi Sad u potpunosti se isplatio. S prijateljem sam već oko podne krenuo put Podravske magistrale, a vrijeme koje nije bilo nalik pasjim vrućinama, odlično je poslužilo kada smo zaglavili na granici. Kasnije se pokazalo da će nam to vrijeme značajno utjecati na planove, iako se vožnja po pitoresknim krajevima Vojvodine itekako isplatila (barem ako gledamo iz kuta relaksacije).
Već je podizanje narukvica otkrilo kako nam se sprema (ne)očekivan broj posjetitelja. Organizator je osigurao prekrasan smještaj na Ribarskom ostrvu, pa smo se, ako ništa drugo, uspjeli pripremiti za poduhvat zvan Exit. Ulaz u sam Petrovaradin bio je uobičajeno kaotičan, a ništa nije pomoglo ni postupno puštanje u zonu festivala - nervoza i stampedo pod 'garant me neće pustiti u ovoj turi' motom, stvarali su gužvu koju je dodatno otežavala i starija populacija koja se očito odlučila za The Cure i ništa više, pa su hrlili prema izlazu.
Ne volim kuknjavu, ali je ljudi bilo toliko da ni tradicionalni defile po binama nije bio u potpunosti izvediv. Ušao sam u Press Centar, naoružao se strpljenjem i nakon neuspješnog pokušaja intervjua zaputio sam se prema Dance Areni. I to je bila Odiseja. Gotovo 40 minuta sam se, poput grapplera, gurao kroz gomilu. Ipak, svaka minuta se višestruko isplatila.
Naime, u Dance Areni me dočekala Charlotte De Witte koja bi svojim beskompromisnim stilom čak i Ilarija Alicantea pretvorila u minimal. Šarmantna glazba i izvođačica potpuno su rasplesali publiku, a činilo se kao da je atmosfera dosegnula vrhunac. No zapravo je tek počelo. Maceo Plex nije kao lani ušao u zamku prilagodbe prethodnom setu već je bio svoj. A to je u njegovom slučaju uvijek najbolja opcija. Melodični progresiv nadovezivao se s nešto tvrđim zvukovima i tribal nijansama koje su očito postale prilično popularne. A šećer na kraju bio je jedan jedini - kralj Carl Cox. Savršen crossover cijele večeri upotpunio je jedan od najboljih dana (svakako najbolji četvrtak) otkako idem na ovaj festival.
A tek je počelo i već noćas idemo na Brejchu i Kalkbrennera. 56.000 duša jučer je srušilo rekord posjeta i čini se kao da to ni izbliza nije kraj. Exit polako nadmašuje samog sebe i iskorak u elektroniku uz jačanje Dance Arene em je doveo nove ljude, em je vratio stare, em ih je sve zadržao do fajrunta. To je recept za novo rušenje rekorda!
