HARDGROOVE - Hard Techno Radar #7

Trake kojima se vraćam: selekcija iz DJ perspektive

Postoje trake koje poslušam nekoliko puta, odradim s njima nekoliko nastupa i nakon nekog vremena jednostavno nestanu iz moje selekcije. A postoje i one koje ostaju. Neovisno o tome kada su objavljene, koliko su popularne ili gdje se nalaze na ljestvicama.

Kroz godine nastupanja i produciranja sve više pažnje posvećujem upravo toj razlici. Kada biram glazbu za set, ne zanima me isključivo koliko je traka tvrda ili koliko energije ima na prvo slušanje. Važnije mi je kako funkcionira u miksu, koliko prostora ostavlja drugim elementima i mogu li njome kontrolirati dinamiku na plesnom podiju.

Za sedmo izdanje Radara izdvojio sam tri produkcije koje dobro predstavljaju dio mog glazbenog ukusa i način na koji pristupam selekciji...

DEAS - Bunker [CLR]

Ako moram izdvojiti jednu traku kojoj se posebno često vraćam tijekom najintenzivnijeg dijela nastupa, onda je to DEAS i njegov ''Bunker''. Objavljena krajem 2024. za CLR Chrisa Liebinga, ova produkcija za mene predstavlja vrlo konkretan primjer peak time techna. Čvrst low end, izraženi sintesajzerski udarci i direktan ritmički pritisak daju joj karakter koji posebno volim koristiti kada je plesni podij već potpuno u pokretu. U svojim setovima najčešće je čuvam za samu špicu. Ne zato što svaka traka tada mora biti agresivnija od prethodne, nego zato što u tom trenutku tražim nešto što može zadržati već izgrađenu energiju i dodatno je učvrstiti. Kod takvih produkcija posebno mi je važan odnos kicka, basa i ostatka ritmičke strukture. Kada je temelj dovoljno snažan, nema potrebe zatrpavati miks dodatnim elementima. ''Bunker'' mi je upravo zbog tog osjećaja pritiska postao jedan od pouzdanijih izbora.

Mark Quail - Cobalt Cathedral [STØK Recordings]

Druga traka koju često koristim dolazi od kanadskog producenta Marka Quaila. ''Cobalt Cathedral'', objavljena u rujnu 2026. za STØK Recordings, nalazi se vrlo blizu onome što osobno tražim od modernog groove techna. Moj pristup DJ setovima ne temelji se na konstantnom podizanju intenziteta. Volim ostaviti prostora ritmu da se razvije, pogotovo kada pronađem dobar groove koji mogu povezati s nekoliko drugih produkcija. Tu mi je posebno zanimljiva ''Cobalt Cathedral''. Pri odabiru takve trake razmišljam o kontinuitetu, ritmičkoj kompatibilnosti i tome koliko dugo određena ideja može držati pažnju bez potrebe za velikim promjenama. Kao producent često slušam i ono što se događa između glavnih elemenata. Koliko je prostora ostavljeno perkusijama, kako se pojedini slojevi međusobno nadopunjuju i može li traka funkcionirati kao samostalna produkcija, ali i kao dio dužeg DJ miksa. Upravo mi takva funkcionalnost daje razlog da se određenom izdanju vraćam.

XVM - Spectre [Resilient Recordings]

Treći izbor je ''Spectre'' srpske producentice XVM, objavljena u kolovozu 2025. za Resilient Recordings, pod kataloškim brojem RES104. Ono što me kod ovakvog pristupa technu zanima jest odnos hipnotičnog karaktera i direktne energije. To su dvije stvari koje često pokušavam spojiti i u vlastitoj produkciji. Na 144 BPM, ''Spectre'' pripada području tempa u kojem se osobno vrlo ugodno krećem. Međutim, sam BPM nikada mi nije dovoljan kriterij. Dvije trake na istoj brzini mogu potpuno različito djelovati na plesnom podiju, ovisno o ritmičkom rasporedu, gustoći elemenata i načinu na koji se razvija tenzija. Upravo zbog toga u selekciji uvijek pokušavam pronaći ravnotežu između sirovog zvuka, hipnotičnog ponavljanja i energije koja ima jasnu funkciju.

Ono što ostaje nakon nastupa

Ove tri trake nisu izbor temeljen na aktualnosti izdanja ili pozicijama na ljestvicama. One predstavljaju dio zvuka kojem se vraćam i način na koji razmišljam o glazbi koju puštam.

Kao DJ i producent često promatram iste produkcije iz dvije različite perspektive. U studiju me zanimaju struktura, balans frekvencija i produkcijska rješenja. Iza DJ pulta najvažnije mi je kako se sve to ponaša u stvarnom prostoru, na razglasu i pred publikom. Dobra traka ne mora imati najviše elemenata, najtvrđi kick ili najveći break. Mora imati karakter, funkciju i dovoljno prostora da postane dio nečeg većeg.

Za mene je upravo to razlika između produkcije koju jednom pustim i one koja ostaje u selekciji mjesecima, pa i godinama.