DJ illillillillillill: 'Rave je ostao posljednje utočište slobode danas'

Na podijima diljem regije često možemo vidjeti lika s prepoznatljivim plesnim pokretima koje sam naziva queer-a-billy. Istim plesom zabavlja nas i iza pulta gdje nastupa pod imenom illillillillillill. Ilija Milošević, pravim imenom, za sebe kaže da nije DJ već ekstatično lomi zvuk ispred i iza pulta. Ovaj nepobjedivi romantik i obijač beogradskih plesnih podija, profesionalac u kulturi i industriji zabave, svjesni član društva i glasni borac za pravdu stiže ovog petka u Zagreb kao dio postave novog izdanja Planet srijede, party serijala u organizaciji Felvera.

m: Predstavljaš se kao stari obijač dancefloora. Kako se dogodila ta ljubav prema istome?
i: Mislim da sam se s njom rodio ili bar je prepoznao kao klinac. S 12 sam prvi put otišao na Akademiju, pa su kasnije došli redom svi drugi plesni podiji Beograda 90-tih. Tad mi je valjda već bilo jasno da je to vjerojatno jedini, vječni prostor slobode gdje svako može živjeti svog ekstatičnog sebe, u svom plemenu, komunicirati jezikom koji svi govore sa sobom ili s Kozmosom, bez bilo kakvih predrasuda. Rave je ostao posljednje utočište slobode na svijetu danas, tu se jedino svi poštujemo i volimo i pažljivi smo jedni prema drugima bez obzira na bilo kakve različitosti. Brigitte Bardot je još 1964. otpjevala “Plešem, dakle postojim” (Je danse, donc je suis), vjerojatno sam je tada i poslušao.

m: Kako je u skladu s tim došlo i DJ-anje?
i: Pa zapravo, skroz spontano i nekako sasvim prirodno. Na žurke se išlo i žurke su se pravile, dobra muzika se uvijek slušala, često i birala, pa se u jednom trenutku kolekcija diskova morala ponijeti u klub. Ostalo je povijest, ali suština je u dobroj muzici koja se treba i mora dijeliti s ljudima koji u njoj znaju uživati, u nekoj osobnoj selekciji na koju pozivam floor da mi se pridruži i zapleše, da ih osvoji i pokrene. A malo sam i sebičan jer ako je meni dobro - a dobro mi je - u tom moru groovea i ekstaze, vjerujem da će nam svima biti super i da to trebamo zajedno proživjeti. Opet ću reći, ja nisam DJ, ja samo neviđeno volim muziku i ples, i znoj, i party, i tjelesnost, i kolektivnu katarzu, i tu energetsku razmjenu. Muzikalan jesam i DJ-anje je neki način da se to sve još podeblja, prenese dalje i stvori neka nova iskustva.

m: Pretpostavljamo da kao šef jedne globalne muzičke kompanije u regiji imaš vrlo širok pogled na muziku? Je li prevladala elektronika ili daješ prednost nekim tradicionalnijim žanrovima?

i: Znate ono klasično “muzika se dijeli na dobru i lošu”. Evo neću to reći - ali ne ograničavam se ni u kom smislu, važno je samo da djeluje. Profesija, prije i poslije izdavaštva ili kroz druge stvari koje sam radio, u životu mi je značajno otvorila pogled, ali i osigurala jedan stav - na svijetu ima toliko dobre muzike koja nam je sada svima dostupna. Bogatstvo je to koje kao čovječanstvo možda nismo ni zaslužili imati, ali suludo bi bilo da to maksimalno ne koristimo, da nas oplemenjuje i čini da se osjećamo svrsishodnim.

m: Što zapravo najradije slušaš?

i: Zavisi kad, gdje i s kim. Kad vježbam, tu je “A4 techno” i taj pumping klupski zvuk, doma glasno pjevam vokalni jazz, u klubu slušam sve što valja ili što nikad prije nisam čuo, uz operu sa starih ploča dramim sam sa sobom, dakle nema pravila. Imam svoje cjeloživotne favorite koje fanatično pratim gdje god da su i što god da rade, a srećom, doživio sam da sva muzika koja me formirala i koju sam slušao s kaseta sa snimljenim radio emisijama, rezanih diskova i nekvalitetnih mp3i-ca sada izlazi remasterirana na vinilima i ja konačno mogu čuti baš sve što su u studiju ti genijalni muzičari čuli, napravili i odsvirali … i Tricky i The Cure i Bjork i Tom Waits i Portishead… ta me okolnost čini jako sretnim.

m: Zbog čega je kvalitetna elektronika na ovim prostorima zapostavljena od izdavačkih kuća?

i: Ne znam koliko je zapostavljena, a koliko mi s jugoslavenskih prostora, i ne samo po pitanju elektronike, stalno čeznutljivo gledamo van u nadi da će nas neko primijetiti, umjesto da razvijamo svoje načine i svoje scene. OK, ruku na srce, danas nije lako probijati se u ljutoj globalnoj konkurenciji koja se vrti u centrima događanja i industrija, u Berlinu, Londonu itd. Zato naša bogata i kvalitetna scena postoji i razvija se u undergroundu, a to joj onda postane i izgovor jer “tamo i treba i mora ostati” kao da je to neki pečat kvalitete; i onda tako u krug. Nije lako pokrenuti stvari, napraviti sve ispočetka, to znamo, ali već dugo imamo iskusnu i educiranu publiku koja zna što hoće u tim žanrovima, pa onda baš zato treba ohrabriti i naše producente, izvođače i autore, promotore, izdavače i medije da možda prekinemo usporedbe s bilo kim i stavimo sami sebe u fokus za početak. Ako smo 70-ih i 80-ih imali svoj, potpuno autentičan funk i synth pop zvuk tiskan u platinastim tiražama, ništa nas ne sprječava da isto tako promatramo i bogatstvo elektronike koje ova regija donosi svijetu već skoro trideset godina. Soundtrack preporuka uz ovaj odgovor je album Dina Dvornika - “Priroda & Društvo“ iz 1993. Kakva acid biblija, sve na našem jeziku!

m: Kad smo već kod beogradskih plesnih podija, kakva je trenutno situacija s istima?

i: Tijana T je baš u intervjuu u povodu prethodne Planet srijede rekla jednu veliku istinu o beogradskom klabingu - kako u Srbiji usprkos konstantnoj krizi, ljudi obožavaju partijati i prema tome se odnose kao da je obaveza. To je skroz točno i jako uzbudljivo, a tom smo principu potpuno posvećeni jer ti podiji putuju po gradu, mijenjaju se, nekad su puniji, nekad manji, ali su rasplesani kao da je to jedino što na svijetu postoji i što nam treba, više od zraka ili vode. Zato da ne ulazim u neko cjepidlačenje kakav se gdje neki novi klub dogodio i koju mu prognozu dajem, reći ću samo da je u Beogradu situacija uobičajeno uzbudljiva. Kao i uvijek ima svega za svakoga i grad živi!

m: Često te vidimo i na zagrebačkim žurkama. Kako ti se čini ovdje?

i: Meni je super tu. Imam osjećaj da je ekipa zainteresirana i motivirana, isto tako posvećena dobrom partyju, a dobre muzike i zanimljivih bukinga i koncerata uvijek ima. Zagreb je mračniji, to mi baš godi i uvijek mi je osvježenje. Volim da sam tu i da plešem i tu, kao doma.

m: Koji ti je omiljeni plesni podij? A gdje se nalazi tvoj omiljeni DJ pult?

i: Hvala Kozmosu, i toj našoj staroj, najboljoj ekipi frendova iz kluba, što nam je poslao Karmakomu, pa sad mogu na prvu da odgovorim i bez premišljanja - tamo je i omiljeni podij i omiljeni DJ pult. Otkako se prošle jeseni otvorio, uvijek je besprijekoran program, raznolik i kvalitetan, čist sound system koji godi uhu i tijelu, floor prostran i ekipa raspoložena, uvijek dobre volje, svi smo tu s istim ciljem, istim potrebama i istom vibrom. Mjesto je nabijeno energijom zbog koje imaš osjećaj kao da ti se nešto ili sve prvi put u životu događa, a opet poznato ti je i ugodno. To je baš rijetko - neviđen plejs, izgleda da nam je bio prijeko potreban.

m: Kažu da te obilježava provokacija – kako ispred i iza DJ pulta, tako i u djelovanju i modnom stilu. Braniš li se od takvih “optužbi”?

i: Ma ne, što bih. Valjda smo došli na ovaj svijet i izašli u grad da uzbuđujemo jedni druge. Zamislite da to ne radimo?! Ne želim takav svijet, dajte još! A i isto tako, ja uvijek čekam iznenađenja i da me se isprovocira. To je valjda ta radost življenja i pameti, talenta, slobode, zato - samo jako!

m: Poznat si po svojim plesnim pokretima koje nazivaš queer-a-billy. Kako si uvježbao taj stil?

i: I to je stiglo s rođenjem i beskompromisnim nekontroliranjem vlastite queer prirode, a onda redovnim obijanjem podija gdje god bih naišao na njega!

m: Šalu na stranu, aktivan si na queer sceni, organizirajući priredbe i zabave. Kakav je beogradski queer život?

i: Živ i sadržajan, ali ipak još uvijek zaključan i preplašen. U Srbiji je atmosfera u posljednje vrijeme jako hektična i… da, nasilna, pa je onda bilo kakva različitost prva na udaru pa tako queer scena nastavlja patiti. No, razvija se u nekim drugim oblicima jer je grad velik i scena se prilagođava aktualnom trenutku, a kako nema šanse da se nastavimo skrivati, izbija na nekim neočekivanim mjestima. Optimističan sam.

m: Za kraj, što u kontekstu svega rečenog možemo očekivati na Planet srijedi?

i: Kako reče jedan prijatelj tu iz Zagreba, očekuje da “nekakvim šporkim acidom” razvalim ekipu, a ja dodajem i još i jak val napaljenog house spektakla tome. Bit će vruće, naloženo i rasplesano - raspojasano je možda prava riječ. Jedva čekam!

Uz Iliju u petak, 28. lipnja u Vii Werner na zagrebačkom Tuškancu nastupaju i francuski prvak italo disca Kendal, zagrebačka DJ-ica Doxia i domaćin Felver, a vraćaju se i već provjerene snage – multitalentirana brazilska DJ-ica Melanie Havens i meksički umjetnik Mufti. Ulaznice su dostupne na LINKU.