Ispod radara: Herzel

Za osmo izdanje rubrike kojom promoviramo slabo eksponirane, no iznimno talentirane regionalne artiste - odlazimo na jug Sjeverne Makedonije! Upoznaj Herzela, skromnog producenta čije stvari osvajaju berlinske klubove, strane portale i radio stanice, dok ga s druge strane supportaju John Talabot, Sven Väth, KiNK, Pional, Boddika, Joy Orbison, Legowelt, Jacques Renault, Anja Schneider, Midland, Iron Curtis... Evo i zašto!

E: Pozdrav Aleksandar! Završio si studij fotografije u Sofiji, no već duže vrijeme biraš ploče ispred fotki. Kako se to dogodilo?

H: Pozdrav Ela! Muzika je uvijek bila prisutna u mom životu. DJ-irao sam i prije nego sam upisao akademiju da studiram fotografiju. Bilo je perioda kad sam prestao svirati glazbu i kad sam se posvetio radu kao profesionalni fotograf, ali sve vrijeme sam radio na različitim umjetničkim projektima koji su pored vizualnog aspekta uključivali i zvuk kao medij. Konačna odluka da se bavim samo glazbom došla je kad sam počeo izdavati muziku te kad sam dobio prve pozive da nastupam van Makedonije.

E: A kad je pala odluka o vlastitoj produkciji?

H: Oduvijek sam to želio, ali sam bio limitiran tehnologijom i nedostatkom informacija. Kako se lagano sve otvorilo i zahvaljujući internetu postalo dostupno, ohrabrio sam se da počnem radit svoje prve stvari u softveru. Na početku sam imao samo laptop i slušalice. To je bio moj cijeli studio. Doslovce sam radio glazbu u busevima i avionima. Shades EP je nastao na laptopu za vrijeme nekoliko putovanja dok sam radio na foto i art projektima. Kasnije sam počeo istraživati dublje tehnologije produkcije, radio na hardveru i spremio svoj studio.

E: Slušaš li glazbu kakvu i produciraš ili se inspiriraš kroz druge žanrove?

H: Uopće ne. Slušam puno različitih žanrova, od jazza preko post-punk/industriala do eksperimentalne elektronike. U zadnje sam vrijeme opsjednut glazbom Cortinija i mogu reći da mi je njegova glazba obilježila posljednju godinu.

E: Danas si najviše poznat po svom liveu. Kad si počeo tako nastupati?

H: Live nastupi su došli na vrlo prirodan način. Kad sam počeo izdavati svoju glazbu, dogovorio sam da tu glazbu i predstavim uživo. U to vrijeme nije bilo puno live nastupa na klupskoj sceni, a ja sam se zasitio DJ-anja. Na početku nisam imao iskustva. Cijeli proces učenja i nastupanja uživo bio je zasnovan na principu trial & error, a na kraju su ti live nastupi postali zaštitni znak Herzela. Želja da opet DJ-am vratila se u posljednjih par godina i sad sam ponovo sretan kad sam iza dekova.

E: Od čega se sastoji tvoj live setup?

H: Setup je hibridan spoj opreme u kojem je centar Ableton Live. Najčešća kombinacija koju koristim uživo je Ableton Live, Korg Electribe MX, različiti synths i midi kontroleri. Kad nastupam pod drugim aliasom, HRZL, onda je setup isključivo hardver. Instrumenti koji su jezgra u ovome live setupu su Make Noiseov 0-Coast i Dave Smithov Mopho X4.

E: Ispričaj nam malo više o HRZL aliasu, tvom eksperimentalnom projektu. To se duže vrijeme kuhalo ili?

H: Ideja je tu već godinama, a kad su počele restrikcije, bio sam zatvoren u studiju i osjetio sam da je vrijeme za promjenu te sam počeo raditi na HRZL projektu. Fokus je na samom zvuku kao mediju i njegovim fizičkim svojstvima. Istražujem dosta oko West coast sinteze i kombiniranja te iste sinteze s više glazbeno konvencionalnom East coast sintezom. Rezultat je leftfield i nešto apstraktnija elektronska glazba. Imao sam jedan self release kojeg sam izbacio za vrijeme te prve karantene, pod imenom Furies. Prvi službeni release izašao je u šestom mjesecu za Soundracking The Void, cassette label iz UK-a. U pripremi je i novo izdanje koje će izaći na berlinskom labelu Nous Disques.

E: Vratimo se na Herzela i na tvoje prvo izdanje za Hivern Discs - label Johna Talabota! Kako je došlo do toga? A kako je došlo do remixa by Palms Trax?

H: Znam da je ovo čudno za čuti, ali imao sam nekakav predosjećaj da ću biti na Talabotovom labelu i prije nego sam stupio u kontakt s Hivern Discom. Pamtim da sam putovao, slušao njegov album Fin i pomislio kako moram poslat svoje trake na Hivern Discs. Ostalo već znate. Jayja, Palms Traxa, sam već par puta sretao po Berlinu i znao sam za njegov rad, ali ideju za remix je dao sam John Talabot. Naravno da sam je prihvatio!

E: Osim Hivern Discs, tu su i Uncanny Valley, Charlois, The Exquisite Pain Recordings, Biologic Records, Compost Records… Imaš favorita?

H: Svi su mu dragi. Svako izdanje nosi svoj pečat i na neki način je artefakt tog perioda u kojem je stvoren. Smatram da je Forms EP za Uncanny Valley najzrelija ploča koju sam do sada izdao.

E: Kad smo već kod labelova, što je točno Bran i koja je tvoja uloga?

H: Ja sam co-voditelj labela zajedno s Andrejom Micajkovom iz Skopja, koji svoj rad potpisuje pod imenom Flute Power. Bran je vinyl-only record label na kojem izdajemo našu glazbu i artiste koji su nam stilski bliski. Uz naše stvari, na prvom izdanju imali smo i Eddie C iz Kanade te njemačku producenticu Danielu La Luz. U ovom trenutku zaključavamo selekciju stvari koje će biti na drugom izdanju. Uskoro sve detalje objavimo na Bran Facebook pageu.

E: Tvoju karijeru supportaju Sven Väth, KiNK, Pional, Boddika, Joy Orbison, Legowelt, Midland, John Talabot i mnogi drugi strani artisti. No, kad je u pitanju regija - podrška je vidno manja. Ista stvar je i s glazbenim portalima. Zašto nam je tuđe uvijek bolje?

H: Moje mišljenje je da jedan od najvećih razloga glazbeni mainstream kojeg većinom plasiraju klubovi i mediji. Zbog toga je drugačijoj glazbi jako teško isplivati na površinu. Drugi razlog je glazbeni standard koji je u clubbing kulturu postavljen još krajem 80-ih i početkom 90-ih te je već dugo prisutan, poznat i jednostavan za progutati. Za sve što je novo treba više hrabrosti i mislim da nam toga danas fali najviše. A što se tiče medija, sigurno ima puno faktora. Možda to što je naša scena mala pa uzimamo ono što nam servira Zapadna Europa, UK i US. Uspoređujemo se sa zemljama koje već imaju razvijenu infrastrukturu i gdje je elektronska glazba pretvorena u industriju koja preko turizma donosi ozbiljne prihode. Zbog toga često zanemarujemo i podcjenjujemo domaće artiste koji su kvalitetom na visokom nivou.

E: Znači slažemo se da regiji kronično nedostaje umreženosti i međusobne podrške? Na čemu se još treba poraditi kad je u pitanju naša scena?

H: Naravno da se treba konstantno raditi na procesu umreživanja i suradnje. Mislim da je regionalna scena prije ove pandemije bila nešto otvorenija nego što je bila ranije. Klubovi i ekipe iz cijele regije počeli su surađivati intenzivnije i bili smo na dobrom putu da izgradimo bolji sistem funkcioniranja zajedničke clubbing scene. Situacija s pandemijom i restrikcije su u tom kontekstu samo agonizirali taj cijeli proces u kojem se scena taman počela razvijati na bolje…

E: Kakvo je uopće trenutno stanje u Makedoniji? Održavaju li se offline ili barem online eventi?

H: Restrikcije su vrlo rigorozne u Makedoniji. Zadnje su zabranili bilo kakve nastupe po barovima. Klubovi ne rade od početku krize. Evenata da skoro i nema, osim po neki koncert. U ovom trenu jedino šta imamo su online streamovi. Ovog ljeta sam imao samo jedan jedini outdoor nastup na Ohridskom jezeru.

E: A što misliš o virtualnim rješenjima i plaćanju za gledanje streama? Ima li u tome budućnosti i koristi za artista, promotora i partyjanera?

H: Ne znam, jer nemam iskustva u tome. Definitivno mislim da nam trebaju sistemske promjene na globalnom planu što se tiče načina rada, nastupa, promocije i same komunikacije. A je li to rješenje - vidjet ćemo.

E: Za kraj me zanimaju neki tvoji planovi, ciljevi? Čemu se nadaš, veseliš?

H: Cilj mi je da radim i živim od glazbe. Želim beskompromisno raditi na projektima koji su vezani uz glazbu i generalno zvukom kako medijem. Naravno, tu je i Bran label koji se tek počinje razvijati u ozbiljnu platformu. Nadam se da ćemo svi prebroditi ovu krizu i da će iduća faza elektronske scene bit na višem nivou i da će ova “glazbena industrija” dati više prostora kvalitetnoj glazbi i da talentirani artisti neće i dalje biti marginalizirani na račun profita.

E: Aleksandar, sretno sa svime! Hvala na ugodnom razgovoru i hvala drugom Aleksandru (Bunevski) na odličnoj seriji outdoor fotografija!

H: Ela, hvala tebi na pozivu!