Jungle: 'Sempliranje donosi više topline i dubine nego što digitalna glazba ikad može ponuditi'

Kad su se Jungle 2014. pojavili na sceni, izazvali su pravi boom. Istoimeni debitantski album ovog dvojca objavljen je u izdanju XL Recordings i učinio ih je najzanimljivijim novim artistima godine zahvaljujući soulful crossover hitu nazvanom “Busy Earnin” koji se probio iz studentskih domova sve do operacionih sala najboljih kirurga u zemlji: to ljeto '14. i '15 jednostavno niste mogli izbjeći Jungle. No, album prvijenac nominiran za Mercury bilo je teško nadmašiti i njihov drugi album, za XL, nije postigao isti uspjeh kao prvi. Srećom, novi label i želja za preskakanjem istih pop zidova znači da su se Jungle itekako vratili, vratili su se 2021. godine sa svojim najboljim materijalom od “The Heata” i “Acceleratea”: izdali su album s 14 pjesama nazvanog “Loving In Stereo” . Otvarajuća stvar “Dry Your Tears” nosi isti onaj bezbrižni duh za koji smo mislili da su ga izgubili, a pjesme poput “Romeo” feat. Bas, “All Of The Time” i aktualni singl “Keep Moving” jednako su dobre kao i sve ono što su objavili ranije. Poput Goldiea i LTJ Bukema u The Blue Noteu sredinom 90-ih, Jungle su vratili svoj groove. Razgovarali smo s Tomom McFarlandom povodom novog LP-a...

m: Lockdown se, nadajmo se, bliži kraju - jeste li oboje pametno iskoristili to vrijeme? Koje ste stvari otkrili da možete raditi s prije niste mogli, stigli?

TM: J je ponovno otkrio svoj bogati talent za slikanje, a ja sam pokušavao puno voziti bicikl, što je postajalo kompliciranije kad je krenula zima. Ipak, puno smo i radili, početkom 2021. godine, miksali smo i masterirali album u siječnju, a zatim smo u veljači snimili kolekciju videa koji prate pjesme. Uspjeli smo snimiti 14 videa u pet dana, što mi je još uvijek nevjerojatno! Tijekom lockdowna smo se naučili strpljenju, a i dalo nam je vremena da razmislimo o tome koliko su naši životi na zemlji zapravo beznačajni kad gledate širu sliku. Svi smo se navikli imati sve što želimo upravo ovdje i sada, što je na kraju loše za ljude. Ne treba vam sve polaziti za rukom, svijet se ne vrti oko vas i što se prije svi probudimo, mogli bismo se možda malo bolje i slagati. Svjestan sam da ima puno ljudi kojima je ovo vrijeme prošlo puno gore nego meni i nadam se da svi, nakon svega ovoga, možemo biti malo ljubazniji i imati više razumijevanja za druge. Za ljudsku rasu je dobro kad je priroda malo ošamari, da nad podsjeti tko je ovdje zapravo glavni. Arogancija čovječanstva u konačnici će nam presuditi...

m: Vaš je album prvijenac postigao zlatnu nakladu u Velikoj Britaniji, prodao se u više od 100.000 primjeraka: je li vam to i bio plan ili vas je uspjeh iznenadio?

TM: Iskreno, imali smo samo jedan cilj kad je sve počelo, a to je da možemo rasprodati dvoranu u Shepherd's Bushu! Dakle, vidjeti dokle smo stigli i vidjeti kako naša glazba dopire do ljudi, sasvim je poseban osjećaj! Mislim da nam je nedostatak bilo kakvih očekivanja omogućio potpunu kreativnu slobodu u tim počecima. Zapravo nitko ne može planirati prodaju ploča, pogotovo u doba streaminga, mi smo možda uhvatili kraj tog vala ili smo možda dosegnuli određenu publiku koja je još uvijek cijenila ideju ‘posjedovanja’ glazbe. Također, streaming je doista omogućio našoj glazbi da dođe do mjesta i područja do kojih fizička izdanja ne bi mogla. Tako smo ponosni na ovaj novi album, jedva čekamo podijeliti ga sa svijetom.

m: “Keep Moving” zvuči kao vaša najveća pjesma od “Busy Earnin”: osim soula, koji bi drugi elementi tvorili DNA Junglea?

TM: Naš treći LP je naš najenergičniji i najslobodniji album. Soul zaista igra veliku ulogu u cijeloj glazbi, pogotovo ako su te pjesme došle iz srca. Ali nas je uvijek nadahnjivalo sve što čujemo. Groove i ritam prirodno će biti ogroman dio onoga što stvaramo, ali za nas nadahnuće koje okružuje te temelje može doći s bilo kojeg mjesta. Odrasli smo slušajući britanski hip hop. Umjetnici kao što su Jehst, Braintax, Foreign Beggars i Task Forcea zasigurno su oblikovali naše tinejdžerske godine. Za razliku od američkog rapa, britanska scena više nam je govorila, ne samo u narativnom smislu, već je i produkcijski stil umjetnika kao što je Harry Love bio povezaniji s britanskom glazbenom kulturom. Kako smo odrasli i počeli istraživati plesnu glazbenu scenu, umjetnici poput Daft Punka, The Chemical Brothersa i Groove Armade zaista su uhvatili našu maštu. Mislim da smo u produkcijskim dvojcima koji su nas inspirirali u to vrijeme, vidjeli i nas dvoje. Ideja da budemo tvorci cijelog svijeta u koji bismo mogli pobjeći, postala je naša stvarna pokretačka snaga.

m: “All Of The Time” ima nešto što zvuči kao soul sample, odakle je to i kakav je vaš stav o sempliranju?

TM: Zapravo, to nije sample! Proveli smo nekoliko tjedana u The Churchu (studio Paula Epwortha u sjevernom Londonu) s grupom prijatelja, pjevača i svirača, a “All Of The Time” je bila jedna od pjesama nastalih u tom periodu. Dakle, možemo reći da je to sample, ali onaj koji smo sami izradili. Oduvijek smo voljeli osjećaj koji dobivate iz samplea u modernoj glazbi. Bilo da je riječ o Justiceovom multi-sempliranom ludilu ili Dillinim suludim cutovima. Sempliranje donosi više topline i dubine nego što digitalna glazba ikad može ponuditi. Uvijek smo nastojali stvoriti te osjećaje na našim stvarima. U idealnom svijetu snimali bismo cijele pjesme samo kako bismo ih sami mogli semplirati za nove pjesme, ali proći cijeli taj proces samo zbog nekoliko taktova... činilo se malo pretjeranim a i možda prilično dugotrajnim. Mislim da je kultura sempliranja fascinantna i često vas vodi do otkrivanja manje poznatih umjetnika i njihovih pjesama. Što mislim da može biti samo dobra stvar. Dom koji svira udaraljke s nama na turneji naš je osobni identifikator semplova, on doslovno može iz bilo čega odabrati sample i reći vam odakle je. On je genije.

m: Što ćete prvo učiniti kad vas opet puste u svijet?

TM: Ići i pogledati QPR! Ali siguran sam da bi J izabrao nešto manje depresivno i ne mogu mu zamjeriti. Mislim da smo se svi osjećali pomalo prazno u smislu nadahnuća. Netko je na radiju to opisao kao da se osjeća “kulturno osiromašeno”. Dakle, ići ću na koncert, na izložbu ili u kino, i znam da ću se osjećati sjajno samo da malo napunim mozak. Bilo mi je teško doći do neke stimulacije. Razgovori potiču ideje i potpiruju plamen pozitivnih promjena, ali užasno mi je razgovarati telefonom ili posebno mrskim zoomom. U biti sam samo životinja koja uspijeva biti dijelom fizičke zajednice. Hranim se drugim ljudima, pa jedva čekam da vidim neke prijatelje i zagrlim ih. Doduše, nisam siguran da ću uskočiti na Central Line u 8 sati ujutro...

m: Razgovarajmo i o “Romeu” ft. Bas, koja je priča iza ove pjesme?

TM: Basa smo sreli u backstageu na festivalu na Coney Islandu i odmah smo se povezali. Kad smo bili u The Church Studios, poslao nam je poruku da je u gradu, pa je svratio i tamo smo složili stvar. On je sjajan momak i zaista smo zahvalni što je želio surađivati. To je i prvi 'feature' koju smo ikada imali na ploči pa se čini da stvaramo neke nove temelje i to je uzbudljivo. To nam je diglo samopouzdanje pa smo i pjesmu koju smo napravili s Priyom Ragu uvrstili na popis. Toliko smo dugo bili oprezni kad smo publici davali druge 'glasove' na ploči Junglea, ali u konačnici (i na sreću) ono što smo shvatili jest da je za većinu naših slušatelja Jungle osjećaj, a ne glas. Pa ako vas pjesma dira, onda je nevažno tko je pjeva. Ta nas je spoznaja oslobodila. Glazbenicima je suradnja toliko važna, jer je to zaista jedan od rijetkih načina kroz koje možemo učiti. Promatranje drugih umjetnika kako rade i stvaraju na svoj način puno djeluje i na vaš vlastiti proces. To vas također izbacuje iz vlastite glave, što je isto jako važno.

Jungleov “Loving In Stereo” izlazi 13. kolovoza, naručite ga ovdje.