Od gramofona do pametnih telefona: kako smo sve slušali glazbu

Izumom fonografa započela je era uređaja na kojima smo slušali glazbu. Fonogram je bio preteča gramofonu koji je godinama bio jedan od glavnih uređaja za uživanje u glazbi a uz njega se veže i početak klupske glazbe. Iz godine u godinu, uređaji su postajali sve praktičniji i nudili sve više mogućnosti za slušanje kao i kvalitetniji zvuk. Danas se glazba najviše sluša na našim pametnim telefonima koji nam nude razne opcije te su jednostavni za nošenje. Ipak, vinili i dalje drže svoju popularnost, a jedan od uređaja iz našeg djetinjstva, walkman, ove godine puni 40 godina postojanja. Razvoj tehnologije zasigurno će donijeti i unaprijeđenje današnjih prijenosnih uređaja, a do novoga izuma donosimo vam pregled nekih od uređaja na kojima se slušala glazba i koji će možda neke od nas vratiti u mladost.

Sve je započelo 1887. godine kada je Thomas Edison predstavio preteču gramofona, fonograf. Na njemu su zabilježeni prvi zvukovi, točnije puštena je prva snimka Johna Kruesija i njegovog uzvika "Mary je imala maleno janje". Izum gramofona patentirao je Emile Berliner kojem možemo zahvaliti i što je osmislio korištenje diskova od cinka za snimanje. Oni su pak kasnije zamijenjeni vulkanitom i shellacom. Shellac diskovi su do četrdesetih godina prošlog stoljeća bili glavni format za glazbu, a u međuvremenu su se razvile i 78 RPM ploče veličine 10 inča. Prednost ploča u usporedbi s diskovima bilo je lakše spremanje, te jednostavnija proizvodnja.

Prvi komponentski gramofon koji je bio priključen na zvučnike pušten je u prodaju 1934. godine, proizvođač je bio RCA Victor. Tad se na radiju pojavljuju i prvi DJ-evi koji su puštali ploče a nosili su nadimak - "pancake turners".

Drugi svjetski rat sa sobom nosi tehnološki razvoj - uvodi se tonska ruka i sapphire igle na gramofon nakon čega nastaje vinylite za što je bio zaslužan Peter Goldmark. U to se doba organiziraju plesovi na sjeveru Engleske na kojima se samo puštala glazba na gramofonu, što do tad nije bio slučaj. Po prvi put se javlja pojam hi-fi koji je označavao visoku točnost kako bi se opisala oprema koja je nudila najbolju kvalitetu za reprodukciju zvuka. Javlja se i prvi gramofon koji koristi motor kao izravni pogon za što je bio zaslužan Technics. Osim što je Technics predstavio gramofone za kućnu upotrebu, na tržištu se pojavljuje i Technics 1200ML2 koji je bio namijenjen sve više rastućoj klupskoj sceni. Taj model pružao je više mogućnosti poput pitch kontrole, bržeg pokretanja, ali i scratchanja, zvuka koji je nastao povlačenjem ploče naprijed-natrag. Pojavom acid housea 1988. godine, sve je veća potražnja za vinilima. Ono što je posebno važno naglasiti ovdje da su DJ-evi uglavnom koristili dva gramofona do trenutka kada su Jeff Mills i Carl Cox razbili ograničenost i u svoje setove dodali treći gramofon. Iako su u periodu pojave CD-ova gramofoni izgubili na popularnosti, u današnje vrijeme njihova je popularnost opet sve veća.

Za vrijeme razvijanja gramofona, 1954. godine pojavljuje se i prvi prijenosni radio uređaj na svijetu - TR-1. Uređaj je još veću poppularnost postigao kada je Sony na tržište plasirao TR-63 model. Ovim uređajem započela je i sloboda slušanja glazbe jer ljudi nisu bili ograničeni na slušanje glazbe samo na određenim mjestima već su mogli sami birati program radio stanice. Razvojem prijenosnog radio uređaja, započeo je i razvoj glazbene industrije i stanica što je rezultiralo i stvaranjem glazbe, osobito tada popularne pop rock kulture.

Desetak godina kasnije na tržištu se pojavljuje audio-kazeta koja je služila za pohranu zvuka, a za njen je razvoj važna tvrtka Philips. Snimanje i reprodukcija zvuka koji su pohranjeni na kazeti koristili su se tada isključivo na kazetofonima. Vjerujemo kako su kazete obilježile život mnogih koji su s uzbuđenjem čekali da počne njihova najdraža pjesma na radio stanici kako bi je snimili i kasnije premotavali da je ponovno poslušaju.

Pojavom kazetofona, pojavljuje se i boombox - uređaj koji smo mogli nositi sa sobom jer je imao mogućnost zamjene baterija, a istovremeno je imao dovoljno jake zvučnike i primao je po čak dvije kazete. Direktno je povezan sa hip hop kulturom u tadašnjim američkim četvrtima. Kasnije je modernija verzija boomboxa dobila i mogućnost povezivanja Bluetoothom pa bi se tako mogli spojiti na vlastiti mobilni uređaj i pustiti glazbu.

Sony je prije četrdeset godina u Japanu na tržište pustio prvi walkman TPS-L2. Nositelj originalne ideje walkmana bio je Andreas Pavel koji je patentirao Stereobelt. Iako su radio prijenosnici postojali i ranije, ovaj je uređaj osobito oduševio ljubitelje glazbe zbog svoje praktičnosti jer je bio malen i lako nosiv. Upravo je to navelo suosnivača Sonyja, Masaru Ibuka da ga izumi jer su svi uređaji prije walkmana bili nezgodni za nošenje. Od 1979. godine kada je izašao prvi model pa do danas predstavljeno je preko 230 različitih verzija.

Četiri godine nakon, na tržište dolazi discman. Discman je bio razvijenija verzija walkmana jer je omogućio da se glazba sluša putem CD-ova. S vremenom je tehnologija napredovala pa su se tako snimanja na kazetama mogla prebaciti na CD. To dovodi i do razvoja MiniDisc Walkmana, Walkman Phonesa, ali i MP3 Walkmana koji je osobito bio popularan 2005. godine.

Iako je prvi MP3 uređaj izumljen 1997. godine za što je bila zaslužna kompanija SaeHan Information Systems, njegova je popularnost krenula tek nekoliko godina kasnije. Prednosti ovoga uređaja su bile lako prenošenje glazbe i, naravno, zamjenjive baterije. S vremenom su modeli bili sve manji pa su se tako mogli nositi u džepu što je tada bila najveća prednost u usporedbi sa svim prijašnjim uređajima koji su vrtili glazbu s kazeta i CD-ova. Glazba se prenosila tako što bi preko USB ulaza na naše računalo priključili uređaj, izbrisali pjesme koje ne želimo i dodali ono što želimo slušati. Razvoj MP3-a doveo je i do razvoja prvoga iPoda.

iPod linija puštena je u prodaju 2001. godine; u početku je iPod mogao pohraniti samo 5 GB glazbe što se kasnije povećalo i na 16 GB. Apple je pustio u prodaju razne varijante ovoga uređaja među kojima je bio iPod Touch. On je svakako olakšao korisnicima scrollanje glazbe što se prije činilo kao nemoguća misija čekavši da svaka pjesma završi kako bi došli do one koju želimo slušati. Tu je i iPod Shuffle koji smo doslovno mogli zakačiti na našu majicu poput kvačice i nositi sa sobom.

Sve to dovelo je i do toga da su se naši pametni telefoni prilagodili korisnicima i uveli mogućnost snimanja i reprodukcije glazbe. Danas su pametni telefoni najpopularnija varijanta slušanja glazbe i ne samo to, oni omogućuju i korištenje raznih aplikacija pomoću kojih možemo u minuti prepoznati pjesmu koju smo negdje čuli i skinuti je.