KATERINA X: Želim stvarati glazbu koja pokreće fizički i emotivno

KATERINA X je talentirana kantautorica, producentica i DJ-ica, s sjedištem u Londonu koja je, dosad, ubilježila četiri milijuna prodanih ploča i više od 70 milijuna streamova koji uključuju djela napisana za Kelly Rowland, Madcona, Girls’ Generation ili Offaiaha, kao i izdanja za Defected, Armadu, Mixmash, Good Company Records i mnoge druge...

Njen energičan izvođački pristup omogućio joj je mjesto na pozornici poznatih klubova i glazbenih događaja, među kojima su Cova Santa Ibiza, Pacha Ftelia Mykonos, Lío Mykonos and Mallorca, Bô Zin Marrakech, Daze Bodrum, Vega Dubai, Sirene Dubai, NYX Monaco, London, Playa Padre Marbella. U Londonu je nastupala u klubovima Loulou’s, House of Koko, The Arts Club, The Mandrake Hotel i dva puta na dodjeli BRIT Awardsa.

MM: Krećeš se, vrlo vješto, između DJinga, produkcije i pjevanja. Koja ti je od tih uloga najprirodnija, a koja najzahtjevnija?

KX: Pjevanje i pisanje pjesama, oduvijek su mi bili najprirodniji način izražavanja. Time se najduže bavim i, dosad sam bila prilično uspješna. To je i moj instinktivni način izražavanja osjećaja. Čak i dok produciram, prvo razmišljam o emotivnoj jezgri vokala i priče. S druge strane, produkcija mi predstavlja najveći izazov. Radim to već 6 godina, ali sam i dalje vrlo kritična prema svom radu. Svjesna sam svojih vještina, ali i slabosti. Elektronička glazba pruža toliko mogućnosti koje vas često mogu i preplaviti, tijekom kreativnog procesa. A između ove dvije krajnosti, nalazi se DJing koji mi pruža veliko zadovoljstvo, jer nema bolje stvari nego kad izvodiš vlastitu glazbu u punom klubu i pratis reakcije publike...

MM: Što te je privuklo u elektroničkoj glazbi? Je li posrijedi bila neka određena scena, trenutak ili neki glazbenik koji je utjecao na tebe?

KX: Mislim da je ključno bilo moje prvo putovanje na Ibizu, 2000-ih. Dotad sam već bila na nekoliko house partyja u Londonu, ali Ibiza mi je prikazalu scenu na sasvim drugoj razini. Vidjeti na tisuće ljudi koji se povezuju kroz glazbu i kolektivnu euforiju mi je otvorilo oči. Tad sam shvatila kakvu moć, u sebi nosi elektronička glazba. U svemu tome je bilo i nečeg duhovnog, jer je glazba, osim plesa, u ljudima budila i emotivnu reakciju. Gotovo transcendentalno iskustvo.

MM: Kad pomisliš na početak svoje karijere, koje su bile tvoje najveće zablude vezane uz glazbenu industriju?

KX: Vjerojatno to da je glazbeni talent dovoljan za uspjeh. Tijekom 20 godina u industriji, upoznala neke nevjerojatno talentirane ljude koji nikad nisu uspjeli, bar ne onako kako su se nadali. Vidjela sam i suprotnost, glazbenike koji uživaju svjetsku slavu, unatoč očitim nedostacima u njihovoj izvedbi ili djelima. S vremenom sam spoznala kako se ova industrija s razlogom zove Entertainment industry for a reason. Uspjeh dolazi kao kombinacija više faktora: kreativnost, osobnost, tajming, upornost i poslovni odnosi. Nečija uspješna karijera rijetko ovisi samo o jednom trenutku, već o konzistentnom razvijanju i vjernosti vlastitom umjetničkom identitetu.

MM: Kao ženi u svijetu elektroničke glazbe, jesi li ikad osjetila pritisak da se uklopiš u određeni stereotip? Ili si uvijek bila odlučna oko toga da radiš sve na svoj način?

KX: Ne bih baš rekla da sam osjetila neki pritisak, iako je činjenica kako postoji oprečna percepcija žena na sceni. Ili su posrijedi seks simboli ili izrazito muškobanjaste djevojke, a ja se ne uklapam u nijedan od tih profila. Budući da je, za svakog umjetnika, imidž vrlo bitna stavka, prošla sam kroz više vlastitih izazova po tom pitanju. U konačnici, bitno mi je ostati autentična, ali i svjesna da utječem na neke druge djevojke koje se žele baviti ovim poslom. Jasno mi je i da se, sa svojom glazbom, ne uklapam u nikakav postojeći trend, ali u tom smislu nemam dvojbi oko toga da nastavim kreirati ono u što vjerujem.

MM: Postoji li nešto izvan glazbe što je utjecalo na tvoje stvaralaštvo i izvedbu?

KX: Naravno. Priroda, putovanja i ljubav su mi najvažnije u životu. To se može osjetiti kroz tračak melankolije koja se nazire u mojoj glazbi. Nadahnuće može biti zalazak sunca, slomljeno srce ili putovanje u neki nepoznat kraj - sve nosi svoju emotivnu težinu. Postoji određena ljepota u tuzi i određena tuga u ljepoti. To je dualizam kojeg unosim u svoju glazbu i nastupe

MM: Tvoja glazba je vrlo emotivna. Kako je došlo do toga da upravo emocija bude njena jazgra?

KX: Takva glazba me najviše dotiče i pokreće. Oduvijek sam voljela glazbu koja bude emocije. Takve stvari ljudi duže pamte. I upravo takvu glazbu i želim stvarati - onu koja koja pokreće fizički i emotivno...

MM: U vremenima u kojima se glazbeni trendovi izmjenjuju nevjerojatnom brzinom, kako ostaješ usredotočena na vlastite kreativne ideje i izbjegavaš ono što je trenutno ''in''?

KX: Uzdajem se u vlastiti feeling... Trendovi se se brzo mijenjaju, emocija ne. Ako se od neke sekvence naježim ili ona stvori neki poseban osjećaj, to je znak da sam na dobrom putu. Osim toga, mislim da se vlastiti glazbeni izričaj razvija kroz duži glazbeni period, a ne prilagođavanjem na trenutne trendove.

MM: Kako obično izgleda jedan tvoj studijski session?

KX: Krećem od groovea, nakon čega prelazim na akorde melodije koji moraju zvučati tako da me potaknu na vokalne ideje. Zapravo je najbitnije raspoloženje - ništa ne ide na silu, stoga glazbu kreiram na temelju raspoloženja u tom trenutku. Onda sve teče prirodnim putem...

MM: Možeš li izdvojiti neka glazbena imena koja su utjecala na tebe?

KX: Ima ih jako puno, iz različizih razdoblja i glazbenih pravaca: Portishead, Massive Attack, Enigma, Madonna, Roisin Murphy ili neka novija imena kao što su WhoMadeWho, London Grammar, RY X ili Rufus Du Sol. Fasciniraju me i filmski skladatelji, poput Hansa Zimmera i world music glazbenici Awaré, Danit, Rainer Scheurenbrand i dr.

MM: Nastupala si u različitim krajevima svijeta. Što si pritom naučila o različitostima klupske scene?

KX: Naravno, svaka scena je drukčija. Negdje je publika vrlo rasplesana i reaktivna, a negdje više zamišljena i introspektivna. Nijedno od navedenog nije bolje ili lošije, jednostavno pružaju drukčiju dinamiku.

MM: Možeš li izdvojiti neki nezaboravan nastup?

KX: Jedan od najdražih mi je svakako warm up i closing za WhoMadeWho, na Mykonosu, 2023. To je bend kojeg sam obožavala i prije nego su uspjeli u svijetu elektroničke glazbe. Nakon što su odsvirali svoj set, ostali su na pozornici plesati na moje stvari. Osobno bih rekla da mi je to bio dosadašnji highlight...

MM: Kad, u klubu, pustiš neku novu stvar, kakve reakcije publike ti govore da si pogodila?

KX: Osim očite reakcije da ljudi plešu, ponekad je dovoljan osmjeh ili kad primijetim da se netko doista udubio u glazbu. Tad sam sigurna da je stvar dobra...

MM: Tvoj novi singl ''Crave Me'' nudi nešto drukčiji zvuk - kako je došlo do te promjene?

KX: Ovaj put sam se više posvetila aranžmanu, a manje vokalnim dionicama i tekstu. Singl se razvija postepeno i ne traži pažnju odmah na početku. Vokale sam snimala u layerima, a stvorili su vrlo emotivan, gotovo spiritualan ugođaj mistike i duhovnosti...

MM: Singl djeluje vrlo intimno, u usporedbi s klupskim hitovima. Je li to sound na kojem planiraš i dalje raditi?

KX: Nikad nisam bila sklona velikim bangerima. Kao što sam već i rekla, draža mi je intimnija i emotivnija glazba. Za mene, magija je u takvim stvarima. Žestoki drop nije nužan u svakoj stvari, ponekad se žestina krije upravo u širini i podmukloj emociji...