Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: The Art of...

Nile Rodgers & Bernie Edwards (VII. dio)

  • Arsen Pavešić I Foto: YouTube screenshot
  • 12 December 2019

Mjesto radnje: West 54th Street, Broadway, NYC; vrijeme radnje: Silvestrovo 1977. Dvojica mladih Afroamerikanaca, odjevenih poput disko frikova, samouvjereno se probijaju kroz masu okupljenu ispred Studija 54, onomad najpopularnijeg kluba u gradu, a vjerojatno i na svijetu. Na ulazu stoji door-selector s popisom gostiju. Dvojica mladića izgovaraju svoja imena – no na popisu ih nema... Slijedi nekoliko neugodnih minuta rasprave, a nakon što su mladići izjavili da ih je na popis stavila Grace Jones, djelatnik Studija 54 koji je svakodnevno slušao razne kreativne priče smrtnika željnih ulaza u klub, bijesno je zalupio vrata kluba i, umjesto novogodišnje čestitke, odbrusio im jedan “F*** off!”

Ova urbana legenda doista se odigrala pred vratima Studija 54, uoči novogodišnjeg tuluma 31.12.'77., a mladići su bili Nile Rodgers i Bernard Edwards, gitarist i basist grupe Chic. Da stvar bude još bizarnija, Rodgers, Edwards i njihov Chic '77. više nisu bili ni neka anonimna disko skupina. Te su godine izdali svoj prvi album, a njihov prvi hit singl “Dance, dance, dance” često se puštao u Studiju 54.

Međutim, sve je to bilo teško za objasniti te večeri, a vjerojatno bi i zvučalo kao još jedna izmišljotina. Za čovjeka s popisom u rukama, Rodgers i Edwards bili su samo još dva crnca koja očajnički žele ući u klub. Njegov “F*** off!” označio im je kraj te novogodišnje zabave i prije njenog početka, ali i nastanak najvećeg hita njihovog benda. Iako su te večeri otišli kući bijesni, “Le freak” je nastao upravo zbog nepristojnog door-selectora koji je previdio njihova imena ili zbog Grace Jones koja ih je zaboravila ili zbog Stevea Rubella koji nije apdejtao popis ili zbog svih troje. “Le freak”, koji govori o noćnom izlasku u Studio 54, a čiji je refren u originalu, umjesto “Freak out”, navodno bio “F*** off”, ostao je najprodavaniji singl Atlantic Recordsa/Warner Musica, sve do Madonninog “Voguea”. Objavljen je u rujnu '78., kao prvi singl s albuma “C'est Chic”...

Chic, kroz kojeg je do danas prodefiliralo preko 50 glazbenika/članova benda, između ostalih i Luther Vandross, Jocelyn Brown, Sterling Campbell ili Omar Hakim, krenuo je kao tandem dvoje session glazbenika – Rodgersa i Edwardsa. Njihovi prvi bendovi zvali su se The Boys i The Big Apple Band. Pod imenom New York City izdali su '73. i singl “I'm doing fine now”. Ideju za naziv Chic i “glitter disco” imidž dobili su nakon jednog koncerta grupe Roxy Music u New Yorku '77., a u novom bendu im se priključio Tony Thompson, bivši bubnjar Patti Labelle. Originalnu postavu Chica tvorili su još i klavijaturist Raymond Jones te pjevačica Norma Jean Wright. Prije izlaska albuma “C'est Chic” bendu se priključila druga pjevačica, Luci Martin, a Normu Jean Wright je, nakon snimanja bek-vokala za album Sister Sledge “We are family” '79., zamijenila Alfa Anderson. Zanimljivo je da se na albumu Sister Sledge kojeg su producirali Rodgers i Edwards našla pjesma “He's the greatest dancer” koja je trebala biti na albumu “C'est Chic”, no zamijenjena je drugim velikim hitom, “I want your love”, originalno namijenjenim za Sister Sledge. Rodgers i Edwards su, paralelno s radom na projektu Sister Sledge, radili na trećem albumu Chica, “Risque” koji je objavljen nekoliko mjeseci kasnije. “Risque” je donio još jednu kultnu pjesmu, “Good times”, svojevrsnu himnu disko ere. Bass linija Berniea Edwardsa iz te je pjesme, u cijelosti ili djelomično, poslužila kao temelj za neke kasnije hitove kao što su “Another one bites the dust” grupe Queen, “Rapper's delight” Sugarhill Ganga, “Rapture” grupe Blondie ili “Around the world” Daft Punka.

(Nile Rodgers & Bernie Edwards 1978.)

Početak 80-ih je, na glazbenoj sceni u SAD-u, obilježio pad disko scene, što se, neminovno, odrazilo i na Chic, jedne od njenih nositelja te, u konačnici, rezultiralo prvim raspadom benda 1983. Međutim, ovaj je period istovremeno bio izrazito plodan za Rodgersa i Edwardsa koji su producirali niz “post-disco” hitova poput “Upside down” Diane Ross, “Why” Carly Simon, “Original sin” INXS-a, “Let's dance” Davida Bowiea, “Notorious” Duran Durana ili Madonnin “Like a virgin”. Iste godine kad su obustavili djelovanje grupe Chic, obojica su izdali i vlastite solo albume – “Adventures in the Land of the Good Groove” Nilea Rodgersa te “Glad to be here” Berniea Edwardsa koji je '85. okupio impozantnu postavu za svoj novi bend, Power Station: originalnog bubnjara Chica Tonyja Thompsona, Johna i Andyja Taylora iz Duran Durana te Roberta Palmera. S druge strane, te iste 1985. Billboard proglašava Nilea Rodgersa producentom godine.

Do kraja desetljeća, Rodgers je producirao albume Jeffa Becka, Thompson Twinsa, Grace Jones, Cindy Lauper, B 52's i dr. Početkom 90-ih Rodgers i Edwards donose odluku o ponovnom okupljanju grupe Chic. Za snimanje albuma “Chic-ism” '92. regrutiraju čak 34 glazbenika te 10-ak pjevačica i pjevača, od kojih su Sylver Logan Sharp i Jenn Thomas postale nove članice benda, a pojavljuju se i u spotu za “Chic Mystique”, najveći hit s albuma “Chic-ism”.

Nakon velikog uspjeha singla “Chic Mystique”, bend je, u novoj postavi krenuo na svjetsku turneju, nakon koje je ponovno raspušten. Treće okupljanje Chica dogodilo se 1996., kroz seriju ekskluzivnih koncerata po Japanu, tijekom koje su promovirali kompilaciju “Chic Freak and More Treats”, objavljenu samo za japansko tržište. Za tu priliku Rodgers je okupio i vrhunske goste poput Sister Sledge, Stevea Winwooda, Simona LeBona i Slasha. Na jednom od tih koncerata, u tokijskoj dvorani Budokan, Edwardsu je pozlilo neposredno prije nastupa. Unatoč protivljenju Rodgersa i ostatka benda, Edwards je, uz nekoliko prekida, inzistirao da odsvira čitav koncert. Pred sam kraj koncerta je izgubio svijest u backstageu te je ipak prebačen u hotel. Kasnije, tijekom noći, Nile Rodgers je otišao do Edwardsove sobe kako bi provjerio u kakvom je stanju, no on je u međuvremenu preminuo. Službeni uzrok smrti – upala pluća...

Nakon smrti najboljeg prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, utučeni Nile Rodgers razmatrao je trajno raspustiti Chic, unatoč tome što je iste godine ponovno osvojio prestižnu Billboardovu nagradu za producenta godine. No nakon kraće pauze, ipak mijenja mišljenje, prema njegovim riječima “iz razloga što je nastavak glazbene karijere najbolji i jedini mogući tribute Bernardu”. Edwardsov posljednji koncert iz Tokija objavljen je kao live album “Live at the Budokan” u CD formatu 1999. te kao DVD 2006., a Chic je, na početku novog milenija još objavio i live album “A night in Amsterdam” te tri best of kompilacije. U ovom periodu, na glazbenoj sceni u SAD-u se ponovno, sve češće, počinje spominjati ime Bernarda Edwardsa, ali ovaj je put posrijedi bio njegov sin, Bernard Edwards Jr, poznati r'n'b producent Focus..., stalni suradnik velikih glazbenih zvijezda kao što su Dr. Dre, Eminem, Snoop Dogg, Busta Rhymes, Jennifer Lopez, Beyoncé, Lil Wayne i dr.

Nile Rodgers, kao jedini originalni član Chica, nastavio je nastupati s raznim postavama, pod imenom Nile Rodgers & Chic, a dugogodišnji autorski post prekinuo je 2013., kao jedan od autora velikog hita “Get Lucky” Daft Punka. Chic je 2015., nakon 23 godine objavio singl “I'll be there”, a tri godine kasnije i album “It's about time”, na kojem, između ostalih, gostuju Lady Gaga, Craig David, Elton John i dr. Početkom iduće godine očekuje se i objava drugog dijela albuma, nazvanog “Executive Realness” koje je Rodgers opisao kao “new Chic experience”...

Chic je do danas jedan od najsempliranijih i najobrađivanijih bendova u povijesti, s preko 1000 sempliranih dijelova pjesama, službenih i neslužbenih obrada i remikseva...

Next Page
Loading...
Loading...