Kronike plesnog podija: The Art of...

Neosporna činjenica koju će povjesničari umjetnosti i istraživači glazbe naših vremena isticati zauvijek i u vijeke vjekova jest da je Kraftwerk najznačajnije i nautjecajnije ime moderne elektroničke glazbe. No ako se zbog kvarteta iz Düsseldorfa elektronička glazba počela smatrati glazbom uopće, onda je jedan drugi kvartet, iz engleskog okruga Essex, definitivno najzaslužniji što je elektroničku glazbu zavolio ili barem zamijetio onaj dio publike koji ju dotad nije uzimao u obzir, čak štoviše, izražavao spram nje i averziju. The Prodigy su, u prvom redu, rejveri, ali oni su i pankeri, reperi, metalci i sve ono između toga. Baš zbog toga što sadrži sve te elemente, a pritom je i dopadljiva svim subkulturama, jedan je glazbeni kritičar, jednom napisao kako je glazba Prodigyja najkompletnija glazba modernog doba...

Liam Howlett, mladi zaljubljenik u hip-hop, iz gradića Braintree u Essexu, počeo je, 1989. zalaziti u klub The Barn, u Rayneu, predgrađu Braintreeja. The Barn je bio prvi klub u Essexu koji je prigrlio rave kulturu, između ostalog i zato što je jedan od tamošnjih DJ-a bio Mr C, frontman skupine The Shamen. Prema riječima samog Howletta koji je dotad maštao o hip-hop karijeri, prvi rave party u Barnu otvorio mu je oči – zaključio je kako je uspjeh na hip-hop sceni za jednog bijelca iz Essexa poput njega čista iluzija. Počeo je kupovati acid house ploče, ostavio se scratchanja te ubrzo dobio i priliku puštati glazbu u Barnu. Među raznim osebujnim likovima koji su se ondje okupljali, posebno su se isticala dvojica – mršavi dvometraš Leeroy Thornhill i prgavi bajker Keith Flint. Upravo je Flint bio prva osoba kojoj je Howlett snimio kazetu sa svojom autorskom glazbom, a ovaj je bio toliko oduševljen da je predložio da mu se on i Leeroy pridruže na nastupima kao plesači. Osim njih dvojice, kao plesačica im se pridružila i Flintova frendica Sharky. Prvi službeni nastup, u ovom sastavu, održali su 1990. u londonskom Labyrinthu. Nakon svega nekoliko nastupa, Howlett je, putem svojih kontakata na lokalnoj demo hip-hop sceni, došao do mladog reggae MC-a koji je, netom, debitirao na jednom rejvu u Essexu. Budući da je dolazio s reggae-ska scene, Maxim Reality nije planirao postati stalnim članom Prodigya, a čak je i svoje pojavljivanje u kontekstu rave partyja i acid housea doživljavao epizodnim. Međutim, ostao je zatečen brzinom i razmjerom uspjeha na samom startu karijere Prodigyja, baš kao i Howlett i ostali. Činjenica jest da su rijetke glazbene skupine koje se mogu pohvaliti takvim lansiranjem, no rijetke su i one koje su se pojavile u pravo vrijeme, na pravom mjestu, onako kako je to bilo u slučaju Prodigyja. Howlettu je za rukom doslovno pošlo da za svoju prvu demo traku “What evil lurks” ekspresno nađe izdavača. Ploča objavljena početkom '91. na XL Recordingsu prodana je u 7000 primjeraka, a Prodigy je ostatak te '91. nastupao na najznačajnijim rave festivalima u UK-u.

S obzirom na intenzivan raspored nastupa, Howlett je pomislio kako bi bend trebao povremeno održavati i probe. Prva i jedina proba Prodigya održala se kod Howletta, na proljeće'91., trajala je 20min i završila svađom Leeroya Thornhilla i Keitha Flinta (!!!). U kolovozu iste godine nastaje prvi veliki hit “Charly”, u kojem Howlett koristi sample "Charly says always tell your Mummy before you go off somewhere", iz animirane serije za djecu “Charly Says” britanskog ureda za informiranje koji se 70-tih emitirao u sklopu obrazovnog TV programa u UK-u. Nakon ogromnog uspjeha “Charlyja”, izlazi drugi singl “Everybody in the Place (Fairground Edit)”, a na inicijativu XL Recordingsa, u rujnu '92. i prvi album “Experience”, na kojem se, pored prva tri singla našao i jedan od njihovih najvećih hitova, “Out of space”.

Ovaj kultni rave-anthem sadrži sample iz pjesme “Chase the devil” poznatog reggae glazbenika Maxa Romea koju je 1976. producirao Lee Scratch Perry. Spot u režiji Russella Curtisa karakterističan je i po tome što je globalno popularizirao rejversku modu – radno odijelo i gas-masku u kojima pleše Keith Flint...

Komercijalni uspjeh albuma “Experience” istovremeno je udaljio Prodigy od DJ scene, a rave pokret je, sredinom '93., već ušao u fazu tranzicije, odnosno rehabilitacije clubbinga. Howlett nije htio potonuti poput nekih drugih imena za koje se ta tranzicija pokazala fatalnom, stoga je tijekom ljeta '93. testirao novi zvuk white label izdanjem pod pseudonimom Earthbound i većinu naklade podijelio DJ-ima. Zvuk je prošao test, a singl krajem godine i službeno objavljen kao The Prodigy – “One love”, što je potaknulo Howletta da krene raditi na drugom albumu. Spletom okolnosti, album je dovršen upravo u vrijeme kad se u UK-u zahuktavala poznata priča o anti-rave zakonu. Odatle dolaze i naslovi “Music for the jilted (odbačene) generation” ili “Their law”. No izlasku albuma prethodio je, vjerojatno i najveći hit u čitavoj karijeri Prodigyja – “No good (start to dance)”.

Spot za ovaj energični singl na 150bpm-a, u kojem se repetitivno ponavlja sample iz pjesme "You're No Good for Me" (1987.) manje poznate američke soulful house pjevačice Kelly Charles, bio je najemitiraniji plesni spot '94. na MTV-u. Kad je, dva mjeseca nakon singla “No good”, objavljen i album “Music for the jilted generation”, ostvario je, dotad, nezabilježen uspjeh za jedno izdanje elektroničke plesne glazbe u UK-u, zasjevši odmah na prvo mjesto top ljestvice. Prodigy je te godine nastupao svaka 3 dana, osvojio “Best dance act” MTV nagradu, a i preostala dva singla s albuma “Voodoo people” i “Poison” bili su mega hitovi. Činilo se da Liam Howlett sa svojom glazbom nije mogao pobjeći od komercijalnog uspjeha. Zapravo, što je više bježao, uspjesi su bivali sve veći, a tome u prilog ide i iduća faza u stvaralaštvu Prodigyja. Zaokret se već mogao naslutiti i u singlu “Poison“, posljednjem s drugog albuma, objavljenog u ožujku '95., a na kojem se, po prvi put, kao autor teksta i glavni vokal na nekoj snimljenoj studijskoj pjesmi, pojavljuje Maxim Reality. Dotad su sve vokalne dionice, kako za njega, tako i za Keitha Flinta, bile rezervirane isključivo za live nastupe. Promjena kroz koju je izbijao Howlettov “dišpet”, a koju je nagovijestio “Poison”, objelodanjena je godinu dana kasnije objavom “Firestartera”, a u glavnoj ulozi se ovaj put našao Keith Flint. U “Firestarteru” je Howlettova provokacija očita, ali njegovo retoričko pitanje o tome koliko daleko može ići donijelo je iznenađujuće rezultate. Unatoč mračnom, jezivom i žestokom industrial-techno-punk zvuku “Firestartera” i iritantnom vokalu Keitha Flinta, singl je postao – hit! Flint je bio središnja figura i u, ništa manje jezivom, spotu, a prije službene objave trećeg albuma, izašao je i “Breathe” – jednako mračan i žestok singl, u kojem se Flintu priključio i Maxim. Ishod – još jedan hit... Uz “Breathe” se veže i zanimljivost da je prvi put u živo izvedena još u prosincu '95. i to na koncertu u beogradskoj Hali Pionir.

Album “The fat of the land” ugledao je svjetlo dana 1.7.1997., a naslov dolazi od stare engleske fraze “living off the fat of the land” ili “živjeti u bogatstvu i blagostanju”. Nakon mračnih “Firestartera” i “Breathe” stigao je trenutak za neki plesniji hit Prodigyja, a apetiti su zadovoljeni singlom “Smack my bitch up“ i kontroverznim spotom koji je zaradio i niz pritužbi američkih feminističkih udruga... Naslov trećeg albuma najbolje opisuje i godine koje su uslijedile za Howletta i ostale. Na idući album Prodigyja čekalo se punih 7 godina, a u međuvremenu ih je napustio Leeroy Thornhill. “Always outnumbered, never outgunned” iz 2004. ujedno je i njihov posljednji album za XL Recordings, nakon čega su nastavili izdavati glazbu na vlastitom labelu Take me to the hospital...

U epilogu priče o Liamu Howlettu i grupi The Prodigy još malo o njihovoj vezi s Kraftwerkom. Osim one genetske koju Kraftwerk gaji sa svim autorima elektroničke glazbe, sa Prodigyjem ih veže i američki inovator i kreator sintisajzera Robert Moog. Dok Kraftwerku koji je na svom kultnom ''Autobahnu'' iz '74. uvelike koristio Moogov Minimoog i time popularizirao upotrebu ove vrste instrumenata, The Prodigy je ime dobio po Moogovom sintisajzeru iz 1979. – Moog Prodigy...