Kronike plesnog podija: The Art of...

Elektronička glazba i subkulture koje se vežu uz svaki od njenih pojedinih pravaca, dobrim su dijelom tvorevina milenijalaca ili Generacije Y, odnosno svih onih koji su rođeni u periodu od ranih 80-ih do kraja 20.st. Za razliku od svih prethodnih društvenih pokreta potaknutih nekom glazbom, milenijalci su svoje subkulture formirali revolucionarnim metodama, kao svjedoci, a potom i sudionici informatičke revolucije, novim komunikacijskim tehnikama i fenomenu društvenih mreža. Na ovakav način, kao nikad dotad, temeljne ideje o nekim društvenim pojavama globalno su se etablirale posredstvom tzv. influencera, a neosporni dogmatski status zavrijedile zahvaljujući tzv. followerima. Elektronička glazba koja globalno okuplja ogroman broj iznadprosječno fanatičnih influencera i followera, u ovom je kontekstu idealan primjer. Primjerice, neka od poznatih dogmatskih uvjerenja u ovoj domeni kažu da je techno nastao u Detroitu, a house u Chicagu. Doduše, potraga za argumentima koji bi osporili status Detroit techna doista bi bila težak zadatak, no temelji na kojima je izgrađen Chicago house nisu toliko čvrsti. Ključnu ulogu u prihvaćanju tog termina odigrao je upravo community. U protivnom bi težinu pojma Chicago house, danas imao pojam NuYorican house...

Jesse Saunders, Marshall Jefferson, Larry Heard, Steve Hurley; svi redom pioniri housea jesu iz Chicaga, no godfather house glazbe, Frankie Knuckles, bio je iz Brooklyna, gdje je odrastao i proveo većinu života. Klub Warehouse otvoren je po uzoru na njujorške klubove, na račun čega je i Knuckles dobio angažman. Warehouse je status kultnog kluba zaradio zato što je probudio noćni život u mrtvom i dosadnom Chicagu, a iako je prema njemu house dobio ime, ondje se nije puštao house, već disco. Istovremeno su DJ setovi njujorških DJ-a poput Larryja Levana i Tonyja Humphriesa, već imali proto-house zvuk. U prvoj polovici 90-ih, house se događao i dolazio iz New Yorka. S izuzetkom Traxa, sjedišta najznačajnijih izdavačkih kuća kao što su Strictly Rhythm, Nervous, Henry Street ili Nite Grooves bila su u New Yorku. Među najproduktivnijim glazbenicima ovog, ključnog perioda za formiranje housea, posebno su se isticali Todd Terry te tandem kojeg je spojio upravo Terry – “Little” Louie Vega i Kenny “Dope” Gonzales, danas poznati i kao NuYorical Soul ili još poznatiji kao Masters At Work. Vega, Gonzales pa i Terry pripadnici su druge generacije DJ-a u NYC, one koja je odrastala uz setove Larryja Levana, Waltera Gibbonsa, Tee Scotta i ostalih čije su fuzije plesne glazbe i inovativne interpretacije postale temelj za razvoj housea. Za razliku od velike većine tih DJ-a koji su, samo zahvaljujući internetu, danas postali nešto više od lokalnih heroja, naraštaj prevođen Vegom i Gonzalesom može se pohvaliti brojnim svjetskim DJ zvijezdama, čije su karijere krenule upravo početkom 90-ih...

I Louie Vega i Kenny Gonzales dolaze iz glazbenih obitelji. Vegin ujak bio je legendarni portorikanski pjevač Hector Lavoe, iznimno popularan tijekom 70-ih godina, a danas se pamti kao najznačajniji izvođač salse u povijesti. Vegin otac je saksofonist, a Gonzalesov trubač. Obojica su nastupala po lokalnim salsa klubovima u Bronxu. Unatoč tome što su portorikanskog porijekla, odrastali u Bronxu sa sličnim glazbenim backgroundom, Vega i Gonzales upoznali su se tek 1990., kad je Vega već bio prilično poznat gradski DJ. Gonzales je, u to vrijeme, još organizirao zabave u Bronxu, ali pod mentorstvom Todda Terryja i pseudonimom House Syndicate, izdao i svoj prvi singl. Kao rezident DJ u Sound Factoryju, Vega je, na tjednoj bazi, dobivao neobjavljene materijale od mnogih gradskih producenata pa tako i od Terryja. Srijede su, u Sound Factoryju, bile neformalna okupljanja NYC scene, tijekom kojih se slušala nova glazba. Jedne srijede, Vega se zakačio na Gonzalesov singl “A touch of salsa”, ovaj put pod imenom 2Dope, na kojem je semplirao kubansku pjevačicu Celiu Cruz. Vega i cijela njegova obitelj bili su njeni veliki fanovi pa je poželio upoznati čovjeka iza imena 2Dope. Vega i Gonzales odmah su kliknuli u studiju i ubrzo se bacili na posao. Ime Masters At Work dolazi od Gonzalesova crewa, a prvi singl pod imenom Masters At Work službeno datira iz '89., no u tom je ime posudio Todd Terry. “Pravi” Masters At Work svoj prvi EP “Just Lil Dope/Our mute horn” objavili su '91., na kojem je gostovao bratić Louiea Vege, trubač Ray Vega. Prvi veliki hit “The nervous track” dočekali su dvije godine kasnije, a s njim su lansirali i svoj drugi projekt, NuYorican Soul. Za razliku od MAW-a, NuYorican Soul se manje oslanjao na sempliranje, a više na suradnje s glazbenicima poput Georgea Bensona, Roya Ayersa, Tita Puentea i dr. Uloge glavnih vokalistica preuzele su Jocelyn Brown i supruga Louiea Vege, India. One su otpjevale i dva najveća hita NuYorican Soula, “I am the black gold of the sun” iz '96., odnosno “Runaway” iz '97.

Masters At Work iduće će godine obilježiti 30 godina karijere, a spadaju među najproduktivnije producente u povijesti house glazbe. Njihov je studio bio posebno hiperproduktivan tijekom prve polovice 90-ih, kad su, prema njihovim riječima, ondje boravili i po 18 sati dnevno. Ono što je obilježilo njihov rad u tom razdoblju, a tijekom godina se pretvorilo i u svojevrsni trademark su tzv. Masters At Work dubs, odnosno klupske, dub verzije singlova, u kojima su bili eksperti. Prvi takav remiks napravili su i prije izlaska vlastitog singla i to 1990., za Debbie Gibson, ondašnju veliku američku teen pop zvijezdu. S obzirom na globalne glazbene trendove početkom 90-ih i masovni rave pokret koji je iz UK-a krenuo u osvajanje Europe, interes pop zvijezdi za B stranu ploče s remiksom bio je ogroman. MAW su, tako, tijekom 90-ih, remiksirali najveća glazbena imena poput Madonne, Michaela Jacksona, Janet Jackson, Jamiroquai, Chica, Simply Reda, Toni Braxton i dr. Taj rastući trend remiksiranja bila je inovacija u glazbenoj industriji koju nije mogla zanemariti ni američka Akademija za diskografsku umjetnost i znanost, odnosno direkcija glazbene nagrade Grammy. Akademija je, stoga, 1998. uvela novu kategoriju u dodjeli Grammyja, službenog naziva “nagrada za najbolje remiksiranu snimku neklasične glazbe”. Tijekom prvih nekoliko godina, među nominiranima za ovu nagradu, dominirali su upravo predstavnici “njujorške škole” – osim MAW-a i Todd Terry, Armand van Helden, David Morales, Roger Sanchez, Danny Tenaglia i dr. Zanimljivo je da MAW, iako, do danas, bilježe najveći broj nominacija, nisu nikad osvojili nagradu. Uspjelo je to Louieu Vegi 2006., za samostalni remiks “Superflyja” Curtisa Mayfielda. Selekcija najboljih remikseva MAW-a objavljena je i na nekoliko kompilacija, od kojih je posljednja “House Masters Volume Two”, na britanskom Defected Recordsu.

Posljednjih godina i Vega i Gonzales su više pažnje posvetili samostalnim projektima, iako i dalje redovno nastupaju u tandemu kao Masters At Work. Vega je, na svom Vega Recordsu, posljednji singl objavio 2018., a iste godine je i Nervous izbacio njegovu kompilaciju “NYC Disco”. S druge strane, Gonzales je, na svom labelu Kay-Dee, 2017. napravio mali odmak od housea i objavio vinyl-only album “Breaks & Beats” s vlastitim DJ tools-ima, posvećen ugroženoj vještini turntablisma...