Lude 20-e: Zašto bi klupska kultura mogla uzburkati ovo desetljeće

Posljedice Prvog svjetskog rata i španjolske gripe u ranim 1900-ima donijeli su val ulaganja u kulturnu industriju poznat kao'roaring 20s''roaring 20s' iliti 'lude 20-e'. Širom Europe i Sjeverne Amerike, od 1920. do 1925. godine zabilježen je porast javnih kulturnih prostora, umjetnosti, književnosti i, prije svega - glazbe.

Razdoblje je potaknuto nagonom za traženjem socijalnih iskustava od kojih su ljudi bili uskraćeni gotovo desetljeće. Ubrzajmo do danas: provode se programi cijepljenja, stope zaraze padaju, oprezno prilazimo svjetlu na kraju mračnog tunela. Neki vjeruju da postoji paralela između prošlosti i sadašnjosti. Ali je li istina? Idemo li u smjeru drugih ludih 20-ih?

Iako smo još uvijek u 'dubokoj vodi', utješno je znati da pandemije, na kraju, ipak završavaju. Povijest nam je pokazala da, jednom kad završe, često kreće razdoblje u kojem ljudi traže opsežnu socijalnu interakciju, govori profesor na Yaleu i socijalni epidemiolog dr. Nicholas Christakis za The Guardian.

Osim toga, postoji razlog vjerovati da već vidimo rane znakove da se to događa. Nakon što je britanski premijer Boris Johnson najavio da se 21. lipnja planira ponovno pokretanje događanja bez nužne socijalne distance, festivali su se rekordno brzo rasprodali, a noćni klubovi brzo najavljuju velika ponovna otvaranja. Doživljavamo prve znakove da se kulturna industrija, koja je još uvijek na rubu kolapsa, možda vraća traženija nego ikad.

Najava otvaranja fabrica 25. lipnja, koje će trajati puna 42 sata tijekom vikenda, naišla je na izuzetno pozitivne reakcije. Cameron Leslie, direktorica fabrica, kaže: “Zaista je uzbudljivo vidjeti da ćemo, iako u velikoj mjeri svjesni nepredvidljivosti pandemije, biti u mogućnosti otvoriti. Vrlo sam optimistična. Mislim da društvo sada cijeni važnost društvenog okruženja i provođenja vremena s ljudima.”

Nick Morgan, izvršni direktor tvrtke We Are The Fair i stručnjak za industriju velikih evenata, kaže da su brza i neobična prodaja ulaznica za događaje dobrodošla vijest za ovu industriju. “Obično bi se u ovom periodu godine rijetko koji festival potpuno rasprodao. Možda bi se prodalo pola, tako da je ovo prilično neobično”, kaže i nastavlja: “1920-ih su zabilježili najveći rast posjeta koncertnim dvoranama, kazalištima i kulturnim mjestima u britanskoj povijesti. Ljudi su samo htjeli zaboraviti sve nedaće tog užasnog razdoblja. Ljudima se dala šansu da se opet okupljaju, a mi smo ipak, na kraju dana, društvena bića.”

Michel Kill, izvršni direktor udruge Night Time Industries Association (NTIA), također vjeruje da će “bez sumnje doći do kulturnog procvata”, sugerirajući da je “stav zajednice i rekordna prodaja karata znak onoga što dolazi”. Kaže: “Osjećamo da će doći do kulturnog procvata u smislu volumena, uzbuđenja i uzajamnog poštovanja - mislim da su ljudi gladni društvenih i iskustvenih okruženja.” Osim toga kaže i da se “industrija i ljudi u industriji žele vratiti poslu, jer su kreativni i treba im to iskustvo. Bez sumnje, bit će to uzbudljivo vrijeme, mislim da ćemo tijekom sljedeće godine vidjeti neke spektakularne, kreativne pokrete, stvari koje se nisu mogle izraziti tijekom ovog perioda”, kaže i dodaje: “Uz to, mislim da će i kupci imati koristi, oni će htjeti izlaziti čim više i iskusiti sve one stvari koje su propustili tijekom ovih godinu dana i više”. Za kraj ističe kako smatra da se socijalna distanca, nakon što se klubovi ponovo otvore, neće moći provesti - zato se razgovaralo o alternativnim mjerama, poput brzog testiranja i zdravstvenih putovnica.

Međutim, godina više manje neprekidnog lockdowna, ostavila je dubok ekonomski ožiljak - ne samo za vlasnike klubova već i za društvo u cjelini. Neviđena razina poslovnih viškova pogoršala je ekonomsku nejednakost među društvenim klasama, a to također nesrazmjerno utječe na sve veće razlike u spolu, rasi i plaći. To je izazvalo zabrinutost među akademicima. Dr. John Drury, profesor socijalne psihologije sa Sveučilišta u Sussexu, tvrdi da, iako će Velika Britanija možda doživjeti kulturni procvat kad se ograničenja ublaže, u njemu će moći uživati samo određeni članovi društva.

Dr Drury primjećuje da je “financijski utjecaj pandemije neravnomjeran. S jedne strane, neki ljudi iz srednje klase uštedjeli su novac ne izlazeći - kad se sve opet otvore, imat će financijsku slobodu da uživaju u tom kulturnom procvatu. Međutim, drugi nisu imali te sreće.” Kao specijalist psihologije nesreća i katastrofa, tvrdi da se takve okolnosti mogu koristiti za predviđanje kako bi noćni život mogao izgledati kad se ograničenja ublaže. “U razdoblju nakon takvih nesreća i katastrofa, ljudi oklijevaju ponovno se uključiti u istu aktivnost. Nakon bombaških napada u Londonu 2005. godine, uslijedilo je razdoblje u kojem ljudi nisu htjeli ponovno ići javnim prijevozom. Iako špekulativni, postoji mogućnost da se to dogodi i nakon pandemije. Jednom kad se stvari otvore, ljudi možda neće htjeti biti u prostoru prepunom ljudi.”

Dr. Beate Peter, viša predavačica na Sveučilištu Manchester Metropolitan, koja istražuje psihologiju rejva, također sumnja u to da ćemo svjedočiti kluturnom procvatu u punom obimu, nalik onome iz ranih 1920-ih. Ona to pripisuje nedostatku jasnoće, dodajući “nitko sa sigurnošću ne zna kako će industrija izgledati nakon što se ograničenja ublaže.” Ona sugerira analizu kojom će se ustvrditi kako su se kreativna ponašanja promijenila tijekom lockdowna, te to koristiti kao odrednicu budućih događaja. “COVID-19 možda je inhibirao određene umjetnike da izraze svoju kreativnost na način na koji su to obično činili prije. Ali, ljudi su možda pronašli neke druge načine da izraze svoju kreativnost. Komplicirano je, mislim da ne možemo samo pretpostaviti da će se kreativni učinak povećati samo zato jer su klubovi ponovno otvoreni.”

Deborah Parsons, koja u Printworksu promovira evente i klupsku večer na temu Human Traffica, potaknula je daljnju sumnju u mogućnost kulturnog procvata u bliskoj budućnosti. Naglašava kako se vladine poruke često doživljavaju preoptimistično. “Borisova najava je lijepa - zemlji je trebala pozitivna poruka. Ali ono što je on zapravo rekao jest da ćemo se MOŽDA moći otvoriti u lipnju. MOŽDA bismo mogli otvoriti svoje noćne klubove. MOŽDA vam dopustimo održavanje festivala. Nije rekao da će se to sigurno dogoditi, rekao je - MOŽDA.”

Ističe i logističke i pravne izazove koji su pred klubovima i promotorima. Za razliku od klubova diljem zemlje koji najavljuju ponovno otvaranje zabava, Parsons ne može potvrditi kada će se održati njezini eventi, zbog problema sa osiguranjem. “Divno je vidjeti kako se naši prijatelji iz industrije ponovno otvaraju - sve to daje pozitivan poticaj cijelom sektoru. Ali, svejedno je to još uvijek teško zamisliti; ne najavljujemo ništa. Ne možemo dobiti COVID-19 osiguranje za pokrivanje naših evenata, takva vrsta osiguranja praktički ne postoji. Nećemo tražiti od ljudi da rezerviraju smještaj ili naprave planove kad ne možemo jamčiti da ćemo se moći otvoriti.”

Dakle, unatoč razlozima da budemo oprezni optimisti za ono što dolazi - britansku industriju evenata još uvijek drži neizvjesnost. Ono što je sigurno jest duh i odlučnost kreativaca da ponovno pokrenu stvari - iako iza zatvorenih vrata. To bi moglo potrajati, a postoje prepreke koje treba prevladati; hoće li 21. lipnja biti novo poglavlje za ponovno oživljavanje britanskog noćnog života, još uvijek ne znamo.

Pitanje nije hoće li kultura Velike Britanije opet procvjetati; pitanje je - kada. Glazba je medij koji može povezati našu naciju kao nitko drugi. “Bez kulture društvo nije raznoliko - urušit će se. Počinjemo uviđati koliko su važne kulturne interakcije - posebno za mlade”, dodala je Deborah Parsons. “Glazba je nevjerojatno važna. Za starije osobe nostalgija za clubbingom i glazbom može biti dragocjena za vaš život i mentalno zdravlje. To je oblikovalo velik dio našeg života. Glazba, noćni klubovi i festivali tkanje su britanske povijesti. Tako bi i trebalo ostati.”

Jack Ramage je freelance novinar, pratite ga na Twitteru