Monolink: ''The Beauty Of It All'' mi je najdraži album u karijeri

Steffen Linck aka Monolink aka Monolink, svestrani njemački glazbenik, kantautor i instrumentalist, jedinstvena je pojava na svjetskoj sceni elektroničke glazbe, kako zbog neobičnog glazbenog izričaja u svom autorskom radu, tako i zbog specifičnog nastupa, tijekom kojeg pjeva i svira više instrumenata. Pažnju na sebe, skrenuo je već sa svojim prvim albumom ''Amniotic'' iz 2018., na kojem je spojio suvremenu electronicu i ambijentalnu glazbu s utjecajima folk rock legendi, Leonardom Cohenom i Bobom Dylanom. U petak, 26.09., objavio je svoj treći studijski album, ''The Beauty Of It All'' s kojeg smo čuli već nekoliko singlova, kao što su ''Powerful Play'' ili ''Perfect World'', a koji označava novu etapu u glazbenoj evoluciji Monolinka...

MM: Imaš prilično raznolik glazbeni background, od folka, indie-rocka, do brit-popa i sl. Kako si se zainteresirao za elektroničku glazbu?

ML: Kad sam se preselio u Berlin. Rodom sam iz Hamburga, a u Berlin sam stigao na studij arhitekture. No, ubrzo sam shvatio da se želim posvetiti glazbi. Jedan kolega s faksa me, po prvi put, odveo na neki rave i odmah sam se ''navukao''. To je zauvijek promijenilo moju percepciju glazbe, pogotovo jer sam, u to vrijeme, svirao u jednom folk bandu i slušao Boba Dylana i Neila Younga. Pomislio sam kako bi bilo idealno, nekako povezati američki folk s elektroničkom glazbom...

MM: Razvio si vlastiti specifičan zvuk, ali i jedinstveni nastup. Kako danas izgledaju tvoji nastupi i kako su se razvijali kroz godine?

ML: U početku je to bila samo akustična gitara, mikrofon i midi kontroler s kojim sam kontrolirao Ableton. S vremenom sam dodavao više sintisajzera i kontrolera koji su mi davali slobodu improvizacije na pozornici i kreiranja novi stvari u živo. Na nadolazećoj turneji planiram svemu tome dodati i koncertni klavir na pozornicu...

MM: Tvoj drukčiji pristup ti je omogućio nastupe na najrazličitijim lokacijama, od underground klubova, do jazz festivala. Kakav ti ambijent najviše odgovara?

ML: Volim sve vrste događaja, velike i male pozornice, ali moram priznati kako su mi najdraži višednevni festivali koji uključuju kampiranje i sve popratne aktivnosti. Za mene to predstavlja kratkotrajni bijeg od svakodnevice, svojevrsnu utopiju... Mogu biti još konkretniji i reći da bi zalazak sunca na nekom festivalu bio omiljen termin i lokacija za nastup.

MM: S uzbuđenjem smo dočekali tvoj treći album, ''The Beauty Of It All''. Po čemu se razlikuje od prethodna dva albuma?

ML: “The Beauty of it All” je moj najosobniji album i, zasigurno mi je najdraži album u karijeri. Predstavlja moje ponovno otkrivanje ljubavi prema stvaranju glazbe i pisanju pjesama. Posljednjih godina sam bio u žestokom tempu s nastupima i činilo mi se kako polako izgaram od svega toga. Morao sam se zaustaviti. Nakon toga sam otišao u studio svog prijatelja Tobyja Sieberta, izvan grada i ondje proveo nekoliko mjeseci. Cilj mi je bio stvoriti album koji će, ponovno, probuditi emocije u meni...

MM: Budući da si rođen isze godine kad je pao Berlinski zid, smatraš li taj događaj dijelom svog umjetničkog identiteta? Kako je bilo odrastati u ranoj fazi ujedinjene Njemačke?

ML: Mislim da sam tek sad, kao odrasla osoba, svjestan koliko je ta podjela utjecala na ljude u Njemačkoj. Kao dijete nisam bio svjestan toga. Odrastao sam u Zapadnoj Njemačkoj i pad Berlinskog zida, za mene, nije bio velika promjena, ali otkako sam se preselio Berlin, specifična kultura i povijest tog grada, definitivno je imala velik utjecaj na moj umjetnički razvoj...