Nazira, DJ-ica koja je molekularnu biologiju zamijenila - technom

U ljeto 2015., Nazira i ja vraćale smo se kući nakon malog partyja u Almatyju, koji sam organizirala i pozvala je da vrti na njemu. U to je vrijeme Nazira radila kao molekularni biolog, a povremeno je DJ-irala na manjim partyjima. Bio je to jedan od naših prvih susreta. Party je prošao sjajno, sjedile smo u taksiju, šaleći se kako ćemo se uskoro naći na nekom kultnom mjestu u Berlinu. Nitko od nas nije mislio da će naivne maštarije uskoro postati stvarne.

Svibanj 2019. Stojim nasred dancefloora u Berghainu i slušam Nazirin uvodni set. Izgleda smireno i samopouzdano i odlazi iz DJ kabine praćena gromkim ovacijama publike.

Između ova dva naša susreta, prošle su četiri godine marljivog rada i puno se toga dogodilo. Nazira je stvorila ZVUK, party kolektiv koji promiče elektroničku glazbenu kulturu u Kazahstanu; imala je uspone i padove, napustila je svoj glavni posao, izložila se pratećem strahu od neizvjesnosti i osjećala je neodobravanje obitelji i voljenih zbog svojih životnih izbora.

Nazira je odrasla u konzervativnoj obitelji na jugu Kazahstana, u gradu Taraz. Od djetinjstva se marljivo bavila znanošću i bila je odlična učenica. Nakon diplome, dobila je stipendiju za studij na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. Pet godina kasnije, po povratku kući, nastavila se baviti znanošću, prvo kao molekularni biolog u istraživačkom institutu, a zatim u međunarodnoj tvrtki, vodeći odjel za istraživanje i razvoj u Srednjoj Aziji. Činilo se da joj je put suđen. Pa kad je odlučila napustiti posao i usredotočiti se na glazbu koja joj je u tom trenutku zauzimala veći dio života, to je bio pravi šok za sve, posebno za obitelj.

“Moju profesiju još uvijek ne shvaćaju ozbiljno, ali čini se da su prihvatili moj izbor. Možda zato što sad na hladnjaku imam hrpu magneta iz gradova u kojima sam nastupila. To je za moju mamu. Obožava ih sakupljati”, kaže Nazira i smije se. Njezina sposobnost šale u izazovnim životnim situacijama pomogla joj je da krene dalje. Sa smješkom se prisjeća i svoje pretjerane reakcije i prekomjerne analize svog prvog nastupa izvan Kazahstana. Bilo je to u listopadu 2016. na jednom od najinovativnijih i najprometnijih festivala - Unsound. Pozvana je da zatvori subotu navečer u tandemu s poljskom DJ-icom Olivijom. Iako je sve prošlo u redu, Nazira je bila nezadovoljna svojim nastupom zbog svoje urođene samokritičnosti. “Plakala sam i mislila da mi je to bila jedina šansa i da me nikad više neće pozvati nigdje drugdje", prisjeća se.

Ipak, sve je ispalo sasvim drukčije. Uslijedili su fantastični nastupi po dvoranama, festivalima i klubovima širom svijeta, kao što su Berghain, Dehors Brut, Mamba Negra, Bassiani, kao i prošlogodišnje izdanje Unsound Festivala, koje joj je dodatno otvorilo vrata i pružilo platformu za samoizražavanje. “Mnogo dugujem Unsoundu. Stavio me na mapu i oblikovalo moj feeling kao DJ-a. Uvijek osjećam njihovu podršku. Prošle godine imala sam čast zatvoriti festival i na taj način anulirati onaj osjećaj nedostatnosti prvog nastupa.” U tom je razdoblju, osim osobne transformacije, Nazira doživjela i kreativnu. “Naravno da sam techno DJ, ali u sebi imam i malo leftfielda. Godine 2016. Olivia i ja smo imali acid-electro set, i to je ono što sam uglavnom i svirala u to vrijeme. Sad više eksperimentiram. Vrtim neki acid, electro i UK stvari, dodam malo trancea... U Berghainu sam puštala bass, breakbeat, pa čak i Gqom.”

Putovanja i iskustva odigrala su značajnu ulogu u transformaciji i potrazi za stilom. “Činjenica da sam počela više nastupati dala mi je bolji uvid u plesni podij”, kaže Nazira. “Naučila sam komunicirati s ljudima. Nekako sam se oslobodila, prestala sam se bojati. Bilo je trenutaka kad sam bila anksiozna prije svakog nastupa. Taj osjećaj nepripadnosti me nikako nije napuštao, a ja sam se neprestano pitala: 'Što radim ovdje? Zašto su me zvali? I još me i plaćaju?!' U jednom sam trenutku rekla sama sebi: 'Nazira, opusti se, očito imaš nešto zbog čega ovo radiš', i opustila sam se.”

2019. i početak 2020. bili su intenzivno razdoblje u Nazirinom životu. Pola vremena provela je na putu, od grada do grada. “Uvijek sam negdje putovala, provela bih nekoliko tjedana do mjesec dana na turneji i vratila se. Moja baza je bila u Almatyju, ovdje sam organizirala ZVUK, radila neke stvari, ali zapravo sam stalno bila u pokretu. To mi je davalo energiju.”

Kao i mnogi drugi glazbenici, pandemija je Naziru iznenadila i prisilila je da prihvati izazov i vrati se svojim osnovama. “Navečer tog dana trebala sam letjeti u Australiju kako bih puštala na obljetnici Boiler Rooma. Ali, ujutro su me nazvali, rekavši mi da je sve otkazano i da ne idem nigdje”. Do spoznaje nije došlo odmah. Prijelaz iz užurbanog života u potpunu izolaciju u strogom lockdownu u malom stanu u Almatyju nije bio lak. “Naučila sam ponovno živjeti smirenije, opuštenije”, kaže Nazira. “Sve se okrenulo za 180 stupnjeva i vratilo me na neko vrijeme u prošlost. Imala sam osjećaj da gubim nešto što sam toliko dugo gradila i što je za mene postalo nova stvarnost”.

Nazira je morala tražiti načine da nastavi raditi ono što je voljela i u tim neobičnim okolnostima. Dakle, prihvatila se ideje koju je razvijala dugo vremena, ali nikad nije bilo dovoljno vremena i sredstava da je realizira, zbog stalnih putovanja. Pokrenula je školu DJ-iranja u Almatyju i nastavila raditi ono što je radila dugi niz godina u Kazahstanu - graditi i razvijati lokalnu scenu. Škola za Naziru nije samo komercijalni projekt ili način provođenja slobodnog vremena u karanteni. Pažljivo odabire ljude i daje individualne poduke kao i poduke za dvije osobe. “Drago mi je da u školi DJ-iranja postoje iznimni ljudi. Tako se razvija scena: pojavit će se novi ljudi, nova lica koja će tada moći učiniti nešto svježe”, razmišlja ona. “Možda će, kad se sve nastavi, biti puno bolje, jer nismo imali industriju u kojoj se zarađivao novac i mogla se izgubiti. Sve je uvijek bilo za ideju, a ideja nikamo ne ide”.

Zahvaljujući svom ZVUK-u, Nazira je kazahstansku glazbenu scenu stavila na kartu svijeta i kazahstanskim umjetnicima pružila jedinstvenu priliku da se čuju izvan njihovih spavaćih soba. Od pokretanja projekta 2016. godine, Nazira je uspjela formirati tim koji je vodio gostujući format festivala Unsound Dislocation i dovesti u Kazahstan širok spektar umjetnika kao što su Giant Swan, Zoë MacPherson, Via App, Don't DJ, AN-I, Chino i Sybil. Uspjela je prosječan broj publike od njih 50 povećati za deset puta ali i stvoriti siguran prostor za LGBTIQ osobe, za koje je ZVUK možda jedino mjesto na kojem se mogu osjećati slobodno. “Ljudi mi kažu da se osjećaju sigurno na našim partyjima. Okupljamo ljude koji se neće ponašati neetično. U početku nismo imali jasnu poruku o tome tko smo i za koje vrijednosti se zalažemo, pa su se pojavljivali slučajni gosti. Ali tijekom posljednjih godinu i pol dana, ljudi su počeli shvaćati što je ZVUK, ne samo glazbeno, već i društveno. Sada točno znaju kamo idu”, kaže Nazira.
Njezina je priča izvrstan primjer kako pojedinačne težnje postaju podrška za toliko mnogo ljudi. Ipak, Nazira se ne slaže s priznanjem značaja njezinog doprinosa: “Kazahstanska scena se promijenila i znam da sam se potrudila, ali da sam presudna u cijeloj priči - ne bih rekla.” Strast i odlučnost dvije su glavne osobine koje su joj pomogle da prođe tako uzbudljiv i izazovan put. Pet godina nakon našeg prvog susreta, prisjećamo se gdje je sve počelo - ljeto 2015. i koje velike snove smo imali u taksiju na putu kući.

Maya Baklanova suosnivačica je i urednica časopisa Tight, pratite je na Twitteru.