Breakout: Tomec & Grabber

"Ako ovo niste do sada slušali, onda ste idiot. Ja sam idiot" - zvučala bi moja glazbena parafraza komentara Anthonya Bourdaina kojom je opisao doživljaj nakon što je prvi puta kušao dalmatinske finese u vinariji / hotelu Boškinac na Pagu, a potom se oduševio i skradinskim rižotom te vinima vinarije Bibić.

A ova parafraza poznatog Bourdainova citata nije odabrana bez veze. Naime, Marc Grabber je upravo na hrvatskoj proslavi prvog međunarodnog dana Anthony Bourdaina u vinskom hotelu Boškinac, prvi puta javno, kao DJ, "pustio" nove snimke producentskog dvojca u kojem osim njega sudjeluje i Krešimir Tomec, a koji izlaze u javnost ovih dana objavljujući album "Deep into Croatia". A bilo je jako puno ljudi koji nikad do tada nisu ni čuli ni slušali njihove dotadašnje lounge interpretacije dalmatinskih klapa s prethodno objavljenih albuma "Dalmatian Dub" i "Dalmatian Lounge". Sudeći po interesu kojeg su posjetitelji iskazali postavljajući brojna pitanja poput gdje i kako se mogu nabaviti ti albumi ili na kojim se streaming servisima snimke nalaze, velik broj ljudi je vrtjelo u svojim glavama otprilike sličnu rečenicu s početka teksta.

Dalmatinska klapa u breakout kolumni? Zašto da ne. I to doživismo.

Kad bi i dalje povlačili analogije s gastronomijom, Tomec i Grabber se na sva tri albuma bave dekonstrukcijom tradicije i hrvatskog glazbenog naslijeđa, baš kao što to rade i u ponajboljim hrvatskim restoranima, dobitnicima najprestižnijih međunarodnih atribucija i nagrada. I kao što, primjerice, Hrvoje Zirojević u palmižanskom Laganiniju, ili Tvrtko Šakota u zagrebačkom Navu, Danijel Đekić u rovinjskom Monteu, Rudolf Štefan u šibenskom Pelegriniju, dekonstruiraju hrvatska tradicionalna jela, gotovo istim tehnikama primijenjenim u glazbenoj produkciji Tomec i Grabber koriste globalne začine i aranžiraju ih zajedno s dijelovima domaće baštine.

Lounge zvuk bismo na taj način mogli opisati kao panazijski utjecaj, baš kakav se u radu s domaćom ribom osjeća u dodiru s japanskom ili tajlandskom kuhinjom. U suvremenim obradama među kojima su na prethodnim albumima dominirala poigravanja i rekontekstualizacije dalmatinskih klapa, na posljednjem albumu se bunar iz kojeg se koriste fragmenti domaće baštine znatno proširio.

Tako ima i istarske pentatonike, sopila kao i vokalnih napjeva. Tu su i podravske te međimurske pjesme, kao i kontinentalne gusle ali sve to postavljeno nad drugačijim, globalnim ritmičnim obrascima, a sve je ogrnuto elektronskom produkcijom. No, isto tako, što se posebno ističe na albumu "Deep into Croatia", na snimkama gostuju i vrhunski instrumentalisti koji su, da se zadržimo u restoranskim analogijama, pridodali još dodatnih začina koji obogaćuju strukturu kompozicija te pružili "globalistički" ukupni dojam. Poput zrnca crvenog papra ili listića svježeg korijandera posipanog po posluženoj domaćoj spizi.

Naravno, ništa manje važno nije napomenuti kako su sve vokalne dionice otpjevali i originalno snimili za potrebe ovoga albuma najcjenjeniji hrvatski zborovi, klape i uopće baštinici hrvatskog vokalnog naslijeđa. Tomec i Grabber s nemalim ponosom ističu da ih nitko nikada nije odbio za sudjelovanje na bilo kojem od ta tri projekta pa tako, primjerice, i Matija Dedić svojim sviranjem obogaćuje njihove snimke. Ističu i da su brojni suradnici bili fantastično otvoreni za izlazak iz svojih komfornih zona i spremni pokušati, pod producentskim vodstvom Tomeca i Grabera napraviti prve korake na nekom novom, zdo tada za njih netaknutom terenu.

Prije par godina imao sam slično iskustvo kao što se Grabberu desilo prije desetak dana u Boškincu…. Radio sam na nekim eventima na Jadranu i puštao sam povremeno i snimke s njihova prva dva albuma. Reakcija je bila nedvosmislena i jedinstvena - sve kopije CD-a sam tada razdijelio raznim restoraterima ili vinarima, a nekima sam poslao linkove sa streaming servisa. Jesu li ti CD-i završili samo u automobilima ili sviraju u najboljim hrvatskim dalmatinskim vinarijama, ne bih mogao točno reći.

U ovom svijetu obilja, gdje se zbog viška svega, a pogotovo informacija, sve teže mogu prepoznati i uočiti rijetke, ali kvalitetne autentične snimke, potrebno je veliko strpljenje ili financijska podrška u preskakanju prepreka koje postavljaju radio urednici kojima se ne da slušati nove snimke i donositi vlastite sudove (nego prate YouTube nakon čega kreiraju "svoje" playliste temeljem brojaka pregleda određenih video uradaka). Isto je i s DJ-evima koji svoje setove rade poput jukeboxa (gdje se ne libe uzimati novac za snimke "po željama") s izgubljenim entuzijazmom da sami otkrivaju nove snimke koje još drugi nisu probili. Stoga je razumljivo zašto su albumi Tomeca i Grabbera ostaju najbolje tajne hrvatske glazbene produkcije.

Rijedak je slučaj da je netko objavio prvi album i sebe pozicionirao kao kvalitetnu opciju a da nisu potom kreativno pali na slijedećim izdanjima. Još je rjeđe da je treći album, baš kao što je to slučaj s "Deep into Croatia" Tomeca i Grabbera najbolji u dosadašnjoj karijeri.

Ako niste slušali Tomeca&Grabbera do sada ili mislite da o njima sve znate pa vas ne intrigira novi album, nemojte se ponašati poput Bourdaina. Album je logični nastavak koji se nadovezuje na prethodne, ali odlazi i dalje i više. Bourdain je bio ekspert. Profesionalni kuhar koji je putovao po cijelom svijetu ali je znao da ne zna sve i više je slijedio svoju radoznalost negoli gradio sigurnost do tada stečenih znanja i prikupljenih iskustava i informacija. Tako je jednom došao u Hrvatsku, zemlju koja objektivno ne postoji niti na enološkoj pa (u tom trenutku) ni gastro mapi svijeta. I "riknuo" je kad je otkrio dalmatinsku reinterpretiranu baštinu kuhinja i vinarija Boškinac i Bibić.

Sličan efekt vam se može desiti pri preslušavanju albuma "Deep into Croatia". Hrvatska glazbena produkcija ne postoji na globalnoj karti svijeta. Nema niti hrvatskih lounge albuma po svjetskim streaming playlistama. Ali ovaj album, baš kao i dva prethodna zaslužuju da se tamo nađu. Tako nešto dobro sigurno niste dugo čuli, čak bih rekao i nikada ako se radi baš o reinterpretaciji i rekontekstualizaciji hrvatske glazbene baštine.

Nemojte biti idiot. Ja sam bio odgađajući preslušavanje ovoga albuma. Bio sam tjedan dana idiot, a da to nisam znao, imajući ga na kompjuteru, prije nego li sam ga prvi put pustio kroz membrane svojih zvučnika.

Sada svima govorim da ne budu idioti kao ja.