Pero Fullhouse: ''Tresor je najbolji klub u kojem sam nastupio''

M: Pero, za početak nam otkrij što se krije iza tvog novog pseudonima Skeptik?Znači li to da Pero Fullhouse odlazi u povijest?

Pero FH definitivno ne odlazi u povijest. Dapače, taj dio mene je poprilično aktivan, a to će se i nastaviti usporedno sa Skeptikom. Jednostavno sam odijelio dva poprilično suprostavljena pogleda na glazbu. Naime, moje glazbeno odrastanje koje je neprekidan proces i koje će trajati će dok sam živ, bilo je prožeto raznim utjecajima. Od rocka, soula, funka, hip hopa, preko punka, post punka, rane elektronike, new vavea, industrial elektronike pa sve do housea i techna. Sve je to utjecalo na moj glazbeni ukus i formiranje mog pristupa DJ-ingu. U početku moje DJ karijere puštao sam uglavnom dosta sirov techno, da bi se poslije usmjerio ka funky technu, Detroit technu i houseu oko čega sam gradio svoje setove. Međutim to je bio samo dio onoga što sam imao potrebu izbaciti iz sebe. Tada sam kupovao gomile ploča raznih stilova koje uglavnom nisam imao prilike puštati i koje su se pretvorile u lijepu kolekciju jer dosta njih je bezvremeno i danas zvuče svježe. Vrlo često ih kombiniram s novom produkcijom te mi često dolaze mladi ljudi i pitaju što je to. Nekad davno kad su DJ-i dobivali duže satnice, imalo je smisla puštati eklektične setove u kojima je DJ mogao publiku navući na neki drugi sound od onoga na kojeg su navikli. Znaš, publike su u principu skoro uvijek podijeljene i teško izlaze iz svojih safe zona. Zato sam prije 2 gidine pokrenuo Skeptika koji je godinama vrebao svoju šansu u sjeni PFH. Danas sam, kao PFH, usmjeren više prema houseu, oko kojeg gradim set kombinacijom modernih produkcija i bezvremenskih stvari od deep housea, jackin' housea do space disca, afro housea ili Detroit techna. Skeptika sam smjestio u onu mračniju, eksperimentalniju stranu techna s uplivima u slomljene ritmove electra i broken techna. Nakon 3 godine čini mi se da sve skupa ima smisla jer sam nastupio i na mjestima kao Tresor, pariški Concrete, Dimensions, Sea Dance, Slurp!...

M: Kao dugogodišnji aktivist na splitskoj elektroničkoj sceni, kako gledaš na Ultra Europe? Treba li jedan takav festival Splitu?

Naravno da treba. Treba nam što više raznovrsnih festivala, jer u plesu je spas. Tko pleše zlo ne misli :) Fenomen Ultre ne treba gledati samo iz underground perspektive, jer tu nije riječ o underground festivalu, iako je Resistance floor dijelom namijenjen ljubiteljima undergrounda. Ultra je napravila nevjerojatne stvari za Split, dovela stotine tisuća mladih iz cijelog svijeta koji prije nisu ni čuli za Split i Hrvatsku. Jedan dio tih pristojnih, nenasilnih, mladih ljudi će sigurno zagrebati ispod površine i krenuti u smjeru malo ozbiljnije elektronike, ali čak i da se to ne dogodi, nemam problema s tim. Ljudi su se došli zabaviti i dobivaju zabavu kakvu žele. Što se tiče nas, iz undergrounda u toj priči, svake godine se organiziraju after partiji na kojima nastupaju samo underground house i techno DJ-i na kojima se okupi šarolika ekipa. Što se tiče klupske glazbe u Splitu, trenutno je najveći problem što nema klubova s redovitim programom elektroničke glazbe. Situacija nije nikad bila ovakva, a ima doboke korjene u sveubohvatnom propadanju Splita kao grada i urbane cijeline. To propadanje traje već dugo, a vidljivo je po užasnim intervencijama u okolišu i arhitekturi te kulturnoj ponudi grada koja nikad nije bila siromašnija. Split je zimi mrtav grad dok ljeti puca po šavovima, što je rezultat stihijske politike zadnjih nekoliko desetljeća.

M: Nikad se, prije Ultre, nije na nekom festivalu moglo vidjeti toliko estradnjaka, sportaša, političara pa i svećenika. Je li takva podrška znak da je riječ o događaju od velike važnosti za grad ili su svi ti ljudi počeli slušati EDM?

Da, u pravu si. Radi se o tome da je festival važan za grad, što onda povlači i splitsku "elitu" koja mora biti viđena na bilo kojem značajnijem događaju, bez obzira što im tu nije mjesto. Imao sam prilike vidjeti i nekoliko političara koji su prije 20-tak godina slali policiju na partyje. Prizor u kojem se tisuće mladih zabavlja na flooru, a koje iz VIP-a, s čuđenjem, promatraju stariji likovi i ispijaju skupocjena pića; prilično je apsurdan. Sve je to začinjeno i lokalnom malograđanštinom, tako da izgleda pomalo groteskno. No to je samo jedan djelić koji je, nekim čudom, novinarima zanimljiviji od drugih stvari koje taj događaj nudi. Uostalom, tko sam ja da sudim. Nek' se ljudi vesele, ako ih to zabavlja...

M: Prošlog ljeta je sa rasporeda izostalo izdanje Moondance festivala. Kakav je plan za 2020?

Da, na žalost prošle godine je jedan od financijskih partnera Moondancea odustao u nezgodnom trenutku, tako da nisam imao vremena za pregovore s drugim potencijalnim partnerima. Stoga je bilo bolje odgoditi festival nego raditi nešto polovično. Što se ove godine tiče, još uvijek sam u pregovorima, ali sad je već problem pronaći vikend u sezoni koji se ne kosi s nekim festivalom u blizini. Trenutno imam ozbiljne partnere koji razumiju koncept Moondancea i voljni su ući u projekt, ali to je samo jedan segment potreban da bi se ovako kompleksna priča nastavila. U svakom slučaju u slijedećih mjesec, dva ćemo saznati.

M: U sklopu Moondance brenda si pokrenuo i izdavačku kuću. Što možemo očekivati od Moondance recordsa tijekom 2020?

Da, etiketa je glazbeni potpis Moondance Festivala s naglasnom na glazbu izvođača koji su nastupili na festu.Izdali smo 3 ploče koje su odlično prihvaćene kako od struke tako i od publike: Analogue Cops, John Heckle i Ivan Komlinović. Ploča Johna Hecklea je čak bila techno ploča mjeseca listopada 2017., po izboru DJ Maga. Iako u pripremi imam 4 izdanja, ne želim izdavati prečesto. Imao sam i jednu dužu pauzu prošle godine jer sam bio u potrazi za novim distributerom. Oni koji se bave izdavanjem vinila znaju o kakvom je mukotrpnom poslu riječ. Uskoro krećem s Bandcampom i digitalnim verzijama za sva tri izdanja. Osim digitalnih izdanja tu će se moći direktno naručiti ploče, majice, itd. Zanimljivo je da ću tu dodati i katalog Omega i Alfa Ritma koje i danas zvuče svježe, s producentima kao što su Inigo Kennedy, Bryan Zentz, Marcus Stork...

M: Nedavno si nastupio u kultnom berlinskom Tresoru. Kakav je danas feedback tamošnje publike na nekog DJ-a iz Hrvatske?

Kad sam, još '99., nastupio na Love Paradeu, odlučio sam posjetiti i nekoliko berlinskih klubova.Prvi put sam kročio u tadašnji Ostgut (današnji Berghain), a poslije toga u Tresor. Osjetio da je to mjesto, srž, esencija techna, lišena svakog kiča, ogoljeno do samog bitka onoga što bi glazba trebala predstavljati. Nešto iskrenije u glazbi nikad ranije nisam osjetio. Puštao je Jeff Mills, muzika je pulsirala, stroboskop zasljepljivao mračne i zagušljive prostorije, svi su bili hipnotizirani. Za nekoga bi to bio idealan prikaz pakla, za mene je bilo otkrivenje. Iskreno, nisam od onih koji vjeruju u self help uzrečice kao "ako nešto jako želiš, to će ti se ostvariti", tako da se nisam zanosio idejom da bi jednom mogao nastupiti u najznačajnijem techno klubu u povijesti. Ali moj glazbeni ukus prilično se poklapa s Tresorovom glazbenom politikom, tako da je došlo do prve suradnje povodom turneje ''25 godina Tresora'' kad sam ih, 9.9.2016., prvi put doveo u Zagreb, u tvornicu Munje. Nastupili su Regis, James Ruskin, Pete aka Substance live, Claudia Anderson te domaći suport Ivan Komlinović live, Jan Kinčl i moja malenkost. Suradnja se nastavila i na Moondanceu, na kojem smo posljednje tri godine imali Tresor večer. Čuli su me kako puštam i pozvali već dva puta, što je jako lijepo od njih. Tresor je uistinu najbolji klub u kojemu sam nastupio. Od zvuka, ljudi, atmosfere, osoblja, tehničara. Apsolutno sve je podređeno izvođaču. Tamo uistinu nema granica dubine u koju se može ići pa sam pustio i neke ploče koje inače teško nalaze put do floora. Nakon nastupa sam primio dosta poruka podrške na FB pageu što mi je bilo nevjerojatno, a ulijeva mi i nadu da ću opet tamo nastupiti.

M: Na društvenim mrežama nas voliš iznenaditi objavama arhivskih audio/video zapisa. Što još čuvaš u svojoj riznici?

Nedavno sam pospremao stvari i otkrio puno zaboravljenih setova na kazetama, mini discovima, CD-ima i DAT-ovima od DJa koji su nastupali na Omega Ritam partyjma, od '96. na dalje pa sam ih odlučio postepeno stavljati na Mixcloud. Tamo već ima kultnih setova koji su obilježili jedno razdoblje naše scene, poput premijernog Bushwakinog, Inigovog i Garnierovoga nastupa u Aurori. Za sad je gore 20-tak setova, ali imam ih još puno koje ću polako uploadati. Imam nešto i video zapisa i svašta mi pada na pamet, ali pomalo...