Pete Tong: 'Važno je podržavati lokalne klubove!'

Pete Tong nije od onih koji predugo miruju. Dok smo se jednog ponedjeljka ujutro krenuli naći oko intervjua, taman se vratio u London nakon vremena provedenog u LA-u; vraća se u svoju rodnu Veliku Britaniju jer mu nedostaje njegova šira obitelj — i rodbina i rejveri.

Tjedan dana kasnije, Peteu je dodijeljena ovogodišnja prestižna nagrada Music Industry Trusts Awards (MITS) u znak priznanja za njegov izniman doprinos glazbenoj industriji, što je jednako dobra prilika za pogled unatrag na karijeru koja je traje gotovo četiri desetljeća. Te su mu noći počast odali stari i novi prijatelji: Nile Rogers, Idris Elba - čak i intimni set iz New Ordera, s kojima je radio kao A&R u London Recordsu '90-ih, uljepšavajući katalog s artistima kao što su Hardfloor, Armand Van Helden, K-Klass i Andrew Weatherall.

Iako je sada dio obitelji Three Six Zero Records ovdje u Londonu, aktivan je i na brojnim drugim mjestima diljem industrije. On je konzultant za Pachu, još uvijek je uvelike uključen u International Music Summit (IMS), a povremeno ga se može vidjeti kako DJ-a u Velikoj Britaniji i Europi kad mu ludi raspored dopušta.

No, u svemu se posebno ističe Ibiza Classics show, koji je ove godine već bio na Malti, a u prosincu će se vratiti na svoje redovno mjesto, u The O2. Što se tiče glazbe, zauzet je kao i uvijek, radi s Mella Dee i izdaje novi zajednički singl s Tale Of Us, obradu klasika Hansa Zimmera 'Time'.

Taj bi singl trebao izaći 3. prosinca putem njegove nove izdavačke kuće u Ministry of Soundu, a to je podsjetnik da je u ovom trenutku njegove karijere suradnja s Heritage Orchestrom i Grammyjem nagrađenim dirigentom i skladateljem Julesom Buckleyem spoj napravljen u balearskom raju.

RM: Znam da si obožavatelj Tale Of Us. No, postoji li priča iza ove nove suradnje?

PT: Kako se projekt Ibiza Classics razvijao, uvijek gledam kako se razvija koncept vrste glazbe koju stvaramo, jer se show očito pretežno temeljio na coverima. No, uvijek pokušavamo pomaknuti okvire i malo promijeniti stvari. Kad smo smislili temu suradnji, znao sam da se Tale Of Us već petljao s bootlegom 'Time'. Poznavao sam ih, ne tako dobro, ali onda smo postali susjedi na Ibizi, neposredno prije pandemije. Počeli smo razgovarati o ideji orkestra i oni su bili jako uzbuđeni zbog toga. Samo smo sjedili i razgovarali o suradnji. Rekao sam: “Pa, zašto ne bih probao?” Jer oni su prije pokušali očistiti tu stvar i nisu uspjeli pa sam rekao “Zašto to ne učinite sa mnom? Mislim da imam ideju.” Znate, razgovarao sam s Julesom Buckleyem o tome i rekao mi je: “Način na koji to funkcionira s različitim aranžerima i dirigentima je da zapravo ne radite tuđi posao osim ako dobijete njihov blagoslov.” Otišao sam do Hansa i dobio njegov blagoslov - onda je sve sjelo na svoje mjesto. Dakle, radi se o potpuno ponovljenom snimanju djela Hansa Zimmera.

RM: Pretpostavljam da si posebno ponosan na to?

PT: Da, mislim da je to nova razina. Mislim, promijenili smo i labelove, preselili smo u Ministry i oni su također bili jako uzbuđeni zbog toga. Uvijek je borba napraviti neki klasik, da je otmjen i bezvremenski, ali isto tako pokušavamo otvoriti vrata i predstaviti koncept onoga što radimo nekim novim fanovima, mlađoj publici. Stoga mislim da je zbog toga ova tema suradnji istinita. Došlo nam je puno DJ-eva i producenata koje poznajem, tako da svi oni to puno više razumiju.

RM: Dakle, oni sada dobivaju cijelu stvar?

PT: Točno. No, uglavnom do danas, to je bio engleski show. Prebacili smo ga na Maltu prije nekoliko tjedana, na plažu, odnijeli smo ga u LA, odnijeli smo ga u Australiju, ali uglavnom je to neka vrsta engleskog fenomena, jer je prilično teška stvar seljenje po svijetu. Dakle, to je vjerojatno najveća, najuzbudljivija stvar u suradnji s Tale Of Us jer nas odnosi i u Italiju.

RM: Možemo li razgovarati o MITS nagradi? Očito ti nije prva nagrade, dobivao si razne već prije, ali čini se da ti ova rezonira na drugačiji način?

PT: Da, mislim, mislio sam da je greška kad su mi prvi put rekli - iskreno sam mislio da me netko zeza kad sam prvi put čuo za to. Ali onda sam shvatio da je to ozbiljno a i shvatio sam kakva je to velika čast. Mislim da je to također veliko priznanje i samoj plesnoj glazbi i plesnoj kulturi, kakav je njihov utjecaj ne samo u britanskom glazbenom biznisu nego i u svjetskom. Tako da mislim sam ovo dobio i jer sam kao neka vrsta ambasadora svega čime se svi mi u industriji bavimo. Cijeli smo život proveli boreći se za ovu glazbu tako da sam jako ponosan na razinu na kojoj smo sad. Ali, na kraju je to i fundraiser, cijeli događaj je za dva stvarno dobra razloga koji su mi prirasli srcu. Zaklada BRIT Trust Foundation, koja u osnovi financira BRIT School, prilično nevjerojatnu instituciju koju sam nedavno ponovno posjetio, i dobrotvorna organizacija za glazbenu terapiju Nordoff Robbins.

RM: Što misliš o trenutnoj situaciji s velikim nastupima uživo? Još uvijek postoji mnogo opreza, zar ne?

PT: Znate, dobra stvar je što se čini da velike stvari funkcioniraju. Creamfields je bio iznimno uspješan događaj, kao i Printworks i The Warehouse Project, čini se da im ide dobro. Ali vidim kako se najavljuje mnogo nastupa a onda, ako ne prodaju dovoljno ulaznica, ih otkazuju. Najava stoji tri, četiri tjedna i onda gotovo, vidimo puno takvih situacija. Očito, tu smo gdje smo i ljudi to razumiju. Ali, pitanje je da li je to zato što su ljudi još uvijek oprezni oko izlazaka... Vjerojatno tu ima puno problema, posebno vezanih uz novac i odabir na što ćete ga potrošiti. Zabrinut sam zbog dugoročnih učinaka na lokalnu klupsku zajednicu, jer tu nalazite sljedeću generaciju talenata i tu taj talent može eksperimentirati. To je već bio izazov prije pandemije, clubbing je općenito bio ugrožen jer se sve selilo na jednokratne evente a ne toliko u same klubove.

RM: Ibiza je također uglavnom bila zatvorena što se clubbinga i evenata tiče...

PT: Ibiza se zapravo nije dogodila, zar ne? Mislim, odradio sam nekoliko nastupa koji su bili prilično lijepi pa i uspješni; divim se svima što su se potrudili i uložili u to, ali stvarno je bilo jako teško; bila je to jedna prilično financijski razorna sezona. No, nadamo se da je to samo slučaj dok se razina cijepljenja u cijeloj Europi ne podigne na isti standard.

RM: Ovo ljeto ste Classics show održali na Malti; je li to bio svojevrsni eksperiment?

PT: To nije bio eksperiment. Bio je to pravi, pravi show!

RM: Možda je 'eksperiment' pogrešna riječ!

PT: Bio je to svojevrsni kulturni događaj za Maltu, dio u nizu koncerata koje su priredili, pa smo tako uspjeli, uz subvenciju. U drugim okolnostima, show bi se odvijao na tom masivnom trgu usred starog grada, gdje je kapacitet vjerojatno oko 10, 12 tisuća ljudi. No, u ovim okolnostima, show je održan tako da su ljude odvojili u grupe od po 100, s vlastitim malim zahodima i šankom. Na kraju je bilo oko 4000 ljudi. Mislim da je to bio prvi nekakav show takve vrste na Malti nakon godinu dana, tako da je prijem bio nevjerojatan, energija nevjerojatna. I sve je bilo potpuno sigurno, bez posljedica, tako da je i to super. Bilo nam je nevjerojatno što smo uopće išta mogli napraviti jer je to bio prvi show od 2019. godine!

RM: S kim trenutno još radiš? Tu je i Goldie zar ne?

PT: Da. Mislim da smo oboje imali neki osjećaj da je ono što smo započeli prije 25 godina ostalo nedovršeno. Napravio je nevjerojatan album s Jamesom Davidsonom koji tek trebamo izdati; izlazi u ožujku sljedeće godine. Nadamo se da će biti i nekih live nastupa oko toga. Na albumu se ponovno pojavljuju Lady Blackbird, Greentea Peng i Natalie Williams, koja je bila i na njegovom posljednjem solo albumu.

RM: I, za kraj, kako ti je u Londonu? Uživaš li?

PT: Da, baš uživam, bilo je vrijeme da se vratim. Zadnjih sedam godina bilo nam je sjajno u LA-u, ali nedostajalo mi je puno stvari, osobno i kulturalno. Mislim da me početak novog labela s Three Six Zero podsjetio da ima toliko kreativnosti u Velikoj Britaniji, Europi i Aziji! Iako se u Americi stvara neka sjajna glazba, uspjeh glazbe koja se tamo stvara još uvijek ovisi o tome što se događa u Europi.

Pete Tong + Friends: Ibiza Classics uključujući artiste kao što su Kölsch, Riton, Artbat, Eats Everything i Becky Hill izlazi u petak, 3. prosinca preko Ministry of Sound. Izdanje možete naručiti OVDJE.