Post-clubbbing: DJ-i i producenti okreću leđa klubovima?
Elektronička scena svjedoči fenomenu udaljavanja glazbenika od klupske kulture
Kanadska glazbenica Marie Davidson objavila je, 2016., album ''Adieux Au Dancefloor'', a njeni tekstovi na francuskom jeziku govore o njenim negativnim osjećajima prema klupskoj sceni, anksioznosti i osjećaju izgubljenosti koji ju obuzimaju u klubovima. Marie je nedavno objavila i informaciju da odustaje od budućh nastupa u klubovima – odluka koja možda, naizgled, zvuči čudno, no činjenica je da se sve veći broj glazbenika suočava sa sličnim problemima, pogotovo onih koji po svojoj prirodi nisu clubberi. Mediji bliski elektroničkoj sceni tek su nedavno počeli obraćati pažnju na ovu pojavu pa je i Mixmag objavio niz savjetodavnih članaka za DJ-e i glazbenike o tome ''kako ostati trijezan u klubu'' ili ''kako preživjeti vikend'' i sl. Iako su takvi''vodiči'' izvorno imali i humorističnu notu, u njima su, o svojim stvarnim iskustvima, svjedočili i DJ-i iz raznih dijelova svijeta. Ipak, čitava priča je postala ozbiljna nakon tragične smrti Aviicija...
No, psihički i ostali zdravstveni problemi nisu jedini razlozi zbog kojih su neki glazbenici počeli izbjegavati klupske nastupe. Izvor nezadovoljstva mogu biti i tehničke, odnosno umjetničke prirode. Jeff Mills je jedan od onih koji ne kriju svoju frustraciju uoči gotovo svakog klupskog nastupa, baš kao i svi oni koji zahtijevaju tehničke uvjete izvan klupskih standarda. U slučaju Millsa i još nekih veterana iz Detroita, poput Derricka Maya ili Carla Craiga, riječ je o glazbenicima koji nastupaju već više desetaka godina i kojima je klasični DJ set odavno prožvakana forma. S druge strane, njihovi projekti koji uključuju i čitave glazbene ansamle više ni nisu namijenjeni klupskoj infrastrukturi. Prema riječima samog Derricka Maya, nedavna promjena politike brojnih koncertnih dvorana u SAD-u pružila je mogućnost producentima elektroničke glazbe da realiziraju svoje maštarije o nastupima na takvim mjestima. Na takvu odluku utjecala je slaba posjećenost koncerata klasične glazbe u velikim američkim gradovima, što je otvorilo vrata nekim alternativinijim glazbenim izvedbama pa se ideja da simfonijski orkestar svira techno više i ne čini tako nemogućom.
Još jedan od problema je i sama transformacija klubova: od nekadašnjih subkulturnih oaza, u kojima se oktrivala nova glazba i lansirali novi trendovi, do isprazne konzumerističke tvorevine kojoj je primarni cilj financijska dobit, a u čiju se službu stavlja i glazba. Atraktivni prostori i dobra zarada mogu biti mamac i za publiku i za izvođača, no dugoročno to nije model koji će održati i inovirati glazbenu scenu.
Glazbeni novinar Simon Reynolds, poznat po knjizi ''Energy Flash: A Journey Through Rave Music and Dance Culture'', fenomen tzv. odlaska DJ-a iz klubova objašnjava pojavom novog pravca i nove kulture, za koju je skovao naziv ''Conceptronica''. Središnu ulogu u ovoj ideji ima svaka naprednija forma elektroničke glazbe koja slušatelja primarno potiče na auditivno razmišljanje, što se teško može postići u konfuznom ozračju i metežu mračnog noćnog kluba. Među onima koji su takav pristup njegovali i prije no što ga je Reynolds upakirao u Conceptronicu, vjerojatno su najpoznatiji Aphex Twin, Autechre ili Boards of Canada. Od glazbenika nešto novije generacije, Conceptronici su skloni DJ Koze, Sophie, Actress, Lorenzo Senni i čitav roster berlinske etikete PAN koji ni ne nastupaju u klubovima. Uslijed nedostatka adekvatnih prostora , Conceptronica se smjestila u galerije, izložbene prostore te, sudeći prema posljednjem berlinsom trendu, u tzv. listening barove...
Elektronička glazba kao kategorija konceptualne umjetnosti je vrlo dobro poznat pojam i nekim festivalima poput Sonara u Barceloni ili poljskog Unsounda koji funkcioniraju balansirajući između glazbe namijenjene plsnom podiju i one koja ulazi u domenu umjetničkog djela. Prostor umjetničkim formama elektroničke glazbe dao je i Dekmantel, uključivši u svoj program koncerte avangardnih glazbenica kao što su Sarah Davachi ili Deena Abdelwahed. No ideja da koncertne dvorane i galerije prihvate elektroničku glazbu kao umjetničku kategoriju nosi i određenu dozu rizika. U konačnici je moguć scenarij u kojem bi se elektronička glazba mogla posve udaljiti od klubova, u kojima je zapravo utemeljena. Zasad takav rasplet događaja ipak nije izgledan, a neće ni biti sve dok dovoljan broj ''pravih'' klubova ostane aktivan i ostane dosljedan vrijednostima do kojih nam je stalo: stvaranje i razvijanje glazbenih subkultura, sloboda izražavanja, kreativnost, pozitivna energija i zabava...
A što je s Marie Davidson? Ona možda uistinu više neće održati nijedan klupski nastup, ali će njena glazba sigurno ostati na plesnom podiju, baš poput prošlogodišnjeg hita ''Work it'', čiji je Soulwaxov remiks osvojio prvo mjesto ljestvice najboljih singlova u 2019., na britanskom Mixmagu.
