Kavalaktoni - pacifički 'kanabinoidi' svete biljke Kava-Kava

Piper methysticum poznatija pod nazivom Kava-Kava biljka je koja nastanjuje zapadni dio Tihog oceana, a riječ 'kava' na tongoanskom označava 'gorko', iz čega proizlaze i ostale inačice naziva - awa (Havaji), ava (Samoa) i yaqona (Fiji). Konzumira je se u svečanim prigodama, prije ležernih druženja ili kao ceremonijalni medij. Biljka se dakle uzgaja u svojim prirodnim staništima uz striktno reguliran izvoz. Kako se zakonski dijeli na obične i 'plemenite' sojeve, potonji su manje potentni i intenzivni pa se samim time i lakše izvoze. Ispijaju se u svakodnevnoj uporabi nakon što dosegnu petogodišnju zrelost i nisu opasni po organe ili značajnije psihoaktivni. Na Havajima se koristila i u pretkolonijalnom dobu, i to samo u najpotentnijim sojevima i količinama tako da ih nitko van plemićkog staleža nije smio konzumirati. Zapadni antropolozi kasnije potvrđuju njezine 'divinacijske' karakteristike čime postaje još jedna biljka učiteljica, iako joj to nisu primarni efekti. Dok svježi korijen biljke sadrži i do 80% vode, sušeni djelovi sadrže oko 43% škroba, 20% vlakana uz svega 12% vode. I ono najbitnije, 15% kavalaktona - psihoaktivne supstance specifične za ovu biljku. Kavalaktoni su predmet znanstvenih istraživanja, a ono što je trenutno poznato je da je riječ o laktonskim česticama s psihotropskim efektima anksiolize (ublažavanje neuroze) i sedacije, odnosno hipnoze. Po opsegu djelovanja i specifičnosti mnogi ih uspoređuju s kanabinoidima. Otkriveno je 18 različitih vrsta i polako se izoliraju, sintetiziraju i analiziraju u kliničkim studijama, uz veliki zdravstveni potencijal. Kavain, demetoksiangonin i jangonin dominiraju u samoj biljci, no pretpostavlja se kako kavalaktona ima i u brojnim drugim vrstama bilja, a u Kava-Kavi ih se najviše nalazi u bočnom korijenju. Zanimljivo, kako kavalaktoni djeluju na GABAA receptore - Kava-Kava je trenutno u istoj skupini kontroliranih supstanci kao i GHB/GBL, s karakteristikama sedativa i blagog halucinogena u višim dozama. Jedina prava nuspojava je utjecaj na jetru, pa posebno potentne vrste nije preporučljivo uzimati stalno. Dok je na zapadu najprepoznatljivija u obliku čaja ili tablete, u tradicionalnom okruženju konzumira se žvakanjem ili konzumacijom mljevenog korijena. Neosušena Kava-Kava značajno je snažnijeg okusa od sušene, naročito u vrućoj vodi što joj i efekte čini izraženijima.

Sveta biljka Pacifika tako se koristi u medicinske, religijske, političke, kulturne i društvene svrhe, baš kao i zapadnjačke biljke-stimulansi poput kave ili Yerba Mate. Stoga ne čudi da brojni kafići po otočjima u svom asortimanu nude i napitak od ove biljke. Dok WHO smatra kako se biljka može koristiti bez pretjeranih rizika po zdravlje, viđamo sve veći pritisak na zabranu biljke od strane raznih interesnih krugova pa se nije proširila u Europu kako se nekoć očekivalo i pretpostavljalo. To samo govori u prilog njezinim efektima pa čak ni kontroverzni Codex Alimentarius nije zabranio njezinu uporabu ističući '1500 godina sigurne uporabe'. No američki FDA 2002. navodi kako je zabilježeno 'od 50 do 100 slučajeva oštećene jetre' kod njezinih korisnika i da bi s obzirom na te okolnosti biljku trebalo regulirati kao 'kontroliranu supstancu'. Iako je kasnija znanstvena studija utvrdila kako je takva toksičnost zapravo neuobičajena, FDA je ustrajala na svojoj politici. Tako se u SAD-u Kava-Kava može koristiti kao dio tradicionalne medicine i religijske zajednice pacifičkih naroda, ne i kao klasični napitak u široj uporabi. Plemena je koriste za liječenje središnjeg živčanog sustava, astme, kožnih bolesti i infekcija, pa i znanstvene studije koje izučavaju kavalaktone idu prvenstveno u tom smjeru. Imao sam prilike u dva navrata i dva različita oblika probati Kava-Kavu. Prvi je bio u tabletama, drugi u suhoj tvari nalik čaju. Preporuka je svakako prirodni oblik, iako je pričati o konzumaciji kao o 'ispijanju čaja' prilično relativno. Više nalikuje gutanju napitka sličnog 'dream herb' tinkturama, socu ili vrućoj vodi čudne boje i još čudnijeg okusa. Najbolji je onaj opis kojeg imamo po raznim forumima. 'Prirodni Benzos' iliti benzodiazepin. Samim time osjetimo i slične efekte - sedaciju, blagu anesteziju, relaksiranost nalik 'chill' efektu, toplinu u prsima, suptilnu euforiju i antianksiozno djelovanje. Kavalaktoni su i laboratorijski dokazani kao 'efektivniji od placeba' pa je budućnost istraživanja značajno pozitivna. A znanstvenici tvrde da su odlične supstitucije upravo navedenim tabletama. Ako se ne pretjera, ne postoje nikakve promjene kognitivnih performansi i inteligencije, a korisnik je izuzetno oštrouman, uz dozu smirenosti i opuštenosti. Blagi halucinogeni efekti naziru se tek ispijanjem enormnih količina biljke, što nije preporučljivo. Ne postoje ni najmanje osnove u tvrdnjama o adiktivnosti. Stoga je posebni upitnik nad sve učestalijom zakonskom regulacijom unutar EU i SAD-a. Ako ne postoje naznake ovisnosti, kontraindikacije, usporavanje kognitivnih sposobnosti, gubitak sjećanja i agresivnost kod konzumenata - zašto biljka poput kratoma prolazi kroz regulativno-zakonodavnu mrežu? I lobira li tko za takav ishod? Ako postoje i najmanje slutnje navedenoga, možda je riječ o znatno zanimljivijoj supstanci koju je netko već ispitao.