Portugalski princip i legalizacija psihoaktivnih supstanci

Sve priče vezane uz dekriminalizaciju psihodelika vode ka Portugalu, te njihovoj promjeni paradigme koja je od srpnja 2001. godine postala dio svakodnevice. Kako je od uvođenja principa dekriminalizacije prošlo dovoljno dugo, možemo hladne glave analizirati samu strategiju i reperkusije koje su se od tada dogodile u najzapadnijoj kopnenoj zemlji Europske unije.

Razlozi ovakvih radikalnih mjera bili su prilično opravdani - Portugal je u prošlom tisućljeću bio vodeća EU zemlja po broju HIV pozitivnih korisnika igala u narko svijetu, s vrtoglavih 2000 novih HIV pozitivnih narkomana godišnje. Na ionako nevjerojatnih 100.000 heroinskih ovisnika na 10 milijuna stanovnika svake godine se javljalo po 45% novih pacijenata oboljelih od side u HIV zaraženoj populaciji. Okvirno, EU prosjek je 2.85 ovisnika na milijun ljudi dok u Portugalu danas prelazi brojku 3 što je čudesna promjena naspram ranijih 104.2 ovisnika na milijun stanovnika iz 2000. godine. Dakle, Portugal je bio suočen ili s radikalnim potezima ili s potpunom katastrofom. Pitanje svih pitanja je zašto se problem uopće i dogodio, a neki od možebitnih razloga su dugogodišnji totalitarni režim, sveopća neimaština, epidemija depresije, vremena tranzicije... I nitko sam uzrok posljedice nije pravodobno detektirao. Nacionalna strategija dekriminalizacije droge u svojim je počecima uključivala informiranje šireg pučanstva, destigmatizaciju droge kroz tiskovine, borbu za smanjenje opasnih posljedica, a konačni cilj projekta nije bio 'dekadencija' na koju često upozoravaju politički oponenti već promocija liječenja i uklanjanje stigme u društvenom normativu. Tako je sve i započelo, širokopojasnom akcijom 'Reci NE korištenim špricama' i administracijom oko tri milijuna besplatnih igala, kondoma i drugih pomagala u besplatne automate na javnim mjestima. Posljedice su se vrlo brzo mogle osjetiti, pa je Vlada odlučila posegnuti za još liberalnijim mjerama. Ministarstvo zdravstva širi krug djelovanja i ističe savjetovanje kao nužan aspekt u školskoj dobi, uvodi dnevne rehabilitacijske centre i urgentne detoksifikacijske jedinice. Mreža je uspostavljena po čitavoj državi i vlast je inzistirala na politički korektnom rječniku ('Drogados' su preko noći postali 'ljudi s poremećajem uporabe droge') koji će za rezultat imati lakše prihvaćanje dugogodišnjih narkomana i ovisnika. Institut za ovisnosti dobiva velika financijska sredstva i autonomiju, te preuzima stručno djelovanje unutar ministarstva. Koliko je ozbiljno shvaćen problem govori činjenica o 73 terapeutska sjedišta, 14 detoksifikacijskih jedinica, 70 javnih savjetovališta i 13 dnevnih centara. Sve potpuno besplatno i blagoslovljeno od strane poreznih obveznika. To je do danas jedna od najsveobuhvatnijih nacionalnih strategija u povijesti Portugala. Monitoring u ovom slučaju nije toliko uključivao dostupnost narkotika koliko je nastojao stvoriti okvire za javnu destigmatizaciju i liječenje farmaceutskim pripravcima.

Što je sve ova strategija donijela? Prije svega, pad od nevjerojatnih 50% u presudama prijestupnicima, ponajviše u presudama ovisnicima. Portugal je s 1% ukupne populacije na heroinu (deveti u svijetu) došao do toga da čak i skandinavske države imaju preko dvadeset puta veću stopu smrtnosti od narkotika. I zadnji su u EU po smrtnosti od droga, zabilježen je pad od preko 90% u broju heroinskih ovisnika, zadnji su u EU po broju korisnika tzv. 'dizajnerskih droga', stopa ubojstava zbog narkobiznisa najniža je, a Portugal je od najagresivnije postao treća najmirnija zemlja na svijetu po Svjetskom indeksu mira. Zanimljiv je trend i među pušačima kanabisa, kao i pri zaplijeni - brojka drastično pada, a stigma policijskog odnosa prema kokainu također se značajno promijenila pa Portugal predvodi EU po konfisciranju tog elitnog narkotika. Uzgoj kanabisa omogućen je za osobne svrhe, baš kao i psihodelika. Gram heroina, dva grama kokaina, četvrtina dekagrama kanabisa, gram MDMA, speeda i Metha praktički spadaju u ovu prešutnu granicu dopuštene ili prekršajno gonjive doze za deset dana, a korisnici mogu i sudski dokazati eventualnu veću potrebu. I na temeljima ove paradigme izrodila se priča o legalizaciji kanabisa u SAD-u i Kanadi. Naime, famozni 'Rat protiv droga' kao cilj imao je obračun s narkokartelima - kolumbijskim, meksičkim i distribucijskim tuzemnim kanalima. 'Portugalski princip' dokazao je u praksi kako je daleko učinkovitiji način zaobilaženje ionako nepobjedivih kartela i rad na svijesti krajnjih korisnika, društvenim normama, te potpori kroz zdravstveni sustav. Socijalisti su tako opalili liberalnu pljusku konzervativnoj desnici na njezinom terenu, i to liberalnim alatom. Portugal je prvi uveo metadonsku terapiju (1977.), kratom, eksperimentiranje s ibogom. I to sve iza zatvorenih vrata. A zdravstvo je kroz pametno ulaganje uštedjelo enormne količine novca poreznih obveznika. Portugalci su zaključili da je jedini način obračuna s narkomafijom preuzimanje kontrole nad narkoticima i korisnicima, i to od strane države ili autoriziranih trećih strana. Jer problem zapravo nije 'zabranjena tvar' već prekomjerna i nekontrolirana uporaba iste. U Portugalu nema 'teških' i 'lakih' droga već samo 'kontrolirane supstance'. Tako je uklonjena i stigma licemjerja jer se pod iste podrazumijevaju i kofein, tein, alkohol i nikotin, sve odreda 'narkotici' i adiktivne tvari. SAD i Kanada su se s problemom odlučili nositi tako da će na njemu nastojati i zaraditi, izuzev kliznih troškova zarade. I tu postavljamo veliko pitanje - Je li došlo vrijeme primjene 'Portugalskog principa' na cijeli svijet? Ili barem za sve brojnije religijske zajednice koje u većini država imaju i zakonsko pravo uporabe psihoaktivnih sakramenata.