Šamani, vračevi i praktikanti psihodeličnog iskustva

Etimologija riječi 'šaman' dovodi do brojnih analiza i rasprava. Glavni kandidat za izvor termina tunguzijsko-mančurijska je riječ 'šaman', odnosno 'znalac'. Pretpostavlja se kako ju je iz Sibira u Europu doveo nizozemski pustolov Nicolaes Witsen iz svojih samojedskih i tartarijskih avantura. Mircea Eliade uočio je sanskrtsku riječ 'śramaṇa' koja opisuje lutajućeg redovnika i sveca, toharski B jezik iz kineskog Xinjianga poznaje 'Šamane' iliti 'redovnike', a Silvia Tomaskova navodi kako je moguće i da je u pitanju iskrivljeni arapski naziv 'shaitan' koji označava vraga. Bez obzira koji izvor bio točan, svi se vežu uz vrača, plemenskog liječnika i poznavatelja biljaka koji svoja praktična i teoretska znanja koristi u plovidbi između duhovnog i materijalnog, odnosno Gornjeg i Donjeg svijeta. Bilo u potrazi za znanjem, isjeljenjem ili duhovnim napretkom. Tamo stupaju u kontakt s duhovima biljaka, životinja, predaka i međudimenzionalnih entiteta tijekom rituala izmijenjenih stanja svijesti, transa i meditacije. Biljke iz njihovih podneblja služe im za stupanje u specifično informacijsko polje predaka, povijesnih zbivanja i života u okruženju (enteogeni) radi liječenja i učenja. Iako su šamanističke i animističke prakse zajedničke svim kontinentima i fazama razvoja čovječanstva, mnogi Sibir ističu kao središnju točku šamanizma, što zbog širokog i razgranatog djelovanja, što zbog dužine trajanja takvih plemenskih praksi. A i hijerarhijske širine u kojoj su se poznavale razlike između bijelih i crnih vračeva (Tngri), zemljanih majki (Natigai), duhova predaka (Jigari) i duhova šamana (Abjiya). Koreja je kasnije čak i na državnoj razini Mu koncept progurala kao službenu religiju (razdoblje Tri kraljevine, 57. godine prije Krista - 668. god.). Naravno, Metisi, Eskimi, Inuiti i Jupici razvijaju duhovne komponente šamanizma, sjevernoamerički Indijanci štovanje duha biljaka i životinja, a južnoameričke civilizacije poput Olmeka, Tolteka, Inki, Maya, Asteka i ostalih uporabu psihoaktivnih biljaka. Europski Indijanci poput Kelta, Gala, Slavena i Etruščana u detalje razvijaju božanski panteon i uporabu zaboravljenih biljnih kultura, a afrički kontinent kolijevka je razvoja sofisticiranih društava uz pomoć psihoaktivnih supstanci.

I sve te prakse obilježavaju tipične karakteristike psihodeličnih iskustava poput vjerovanja u prisutnost duhova u živim i neživim stvarima i pojavama, međupovezanost svih tvari u svemiru, štovanje prirodnih sila i bogova, cikličnost vremena i života, reinkarnaciju i putovanje duše, svetost lova, divinaciju i dr. Sve to uz umjetnost koja od fraktalnog svemira i ekspresije duhova i jednostavnijih oblika u špiljama prerasta u simbole, geoglife, megalitske građevine, energetske strojeve, svetu geometriju u mikro i makro građevini, umjetničke pravce, književnost, znanost i sve ostale strukture društvenog života. U koje pojedinac ulazi konsenzusnom inicijacijom, duhovnim krštenjem tijekom prelaska iz dječačkog u adolescentski život gdje napokon dobiva uvid u principe, tajne i tehnike rada svog plemena, društva ili naroda. I to kroz ritual, svečani čin i ceremoniju koja se održava u skladu sa određenim zadanim pravilima sa simboličnim sadržajem, ispitom, iskušenjem, obrezivanjem, prividnim ubijanjem koje simbolizira smrt i ponovno rađanje, te konačnom poukom. Iskustvom koje će jednog dana zabljesnuti kao novi djelić Totema, emblema plemena, klana ili povijesti nekog kraja koji će predstavljati naslijeđe vlastite tradicije. Mise, ceremonije i rituali održavaju se uz pjevanje, zviždanje, imitaciju zvukova iz prirode, ples, bdijenje, post, znojenje, 'smolarenje, izradu bitnih predmeta poput mačeva, štitova i kopalja, umjetničke ekspresije - sve u svrhu stupanja u kontakt s vlastitim duhovnim vodičem, životinjom moći koja će nas transformirati u odraslu osobu i kasnije lakše preseliti na međusvijet prije novog reinkarnacijskog ciklusa. Vaš duhovni posrednik, bilo vrač ili svećenik, vodit će vas između svijetova u psihodeličnoj katarzi, tumačiti vizije, katalizirati frekvencije kroz mantre i vibracije, gurati vas tik do ruba izdržljivosti. Plovit ćete na krilima bubnjeva, lebdjeti šuškanjem perja i čegrtaljki, inhalirati sveti duhan lulom, divinirati uz amajlije, talismane i drago kamenje. Sve da biste ozdravili, nešto spoznali ili se zaštitili od zlih čini maliciozne brujerie Vodou, Santeria, Candomble i Umbanda vještaca.

Kroz sve vas vodi Ayahuasquero, Curandero ili Vegetalista. Psihijatar, botaničar, antropolog, liječnik i svećenik. Sve u jednoj osobi. Travar kojeg niti jedan zapadnjački doktor nije prozvao 'nadriliječnikom'. I tradicija koju odlikuju južnoameričko, afričko i europsko poznavanje bilja, fuzija nastala tijekom konkvistadorske ekspanzije na Novi kontinent i dovođenje robova s Crnog kontinenta uz bjegunce iz inkvizicijom pogođene Europe. Yerbero je primarno vezan uz poznavanje biljaka, Huesero uz fizioterapiju mišića i kostiju, Partera je medicinska sestra, Oracionista moli tijekom procesa, Sobador masira, Tabaquero kanalizira duhanom, Espiritista iscjeljuje dušu. S vremenom se razvio Vegetalista, šaman koji povezuje katoličku i amazonsku tradiciju, vrši egzorcizam, poznaje bilje i hijerarhiju duhovnog svijeta. Po njima nastaje i podjela na dvije tradicije šamanizma. Gornjoamazonska usmjerena je očuvanju plemensko-seoskih društava dok Donjoamazonska poznata i kao mestizo više pažnje usmjerava ka individualnom razvoju u urbanijim sredinama. I to putem otvaranja klinika i odlaskom u druge tradicije, kontinente i u velike gradove. Vegetaliste su tako poput univerzalnih čuvara tradicije, bez konkretnog vezivanja uz određeno pleme ili sa širenjem svoje duhovnosti u druga podneblja, pa čak i dolaska iz neamazonskih kultura. U procesu izučavanja odlaze u izolacije, dugotrajne dijete i opetovane psihodelične ceremonije da bi spoznali enteogen i zadobili njegovo povjerenje. U tom procesu uče Ikarose, posebno intonirane pjesme s frekvencijom naučenom tijekom posta, a na kraju procesa iskašljavaju i La Flemu, slinu čija je materijalizacija potaknuta mapachom ili ayahuascom. Tu su i Virote, otrovne strelice čija bi možebitna materijalizacija u nekom od predmeta poslužila kao fatalno rješenje za neprijatelja dok piedras encantadas služe kao posebno magijsko kamenje s raznim svojstvima. Konačni doseg savršeno je uzgajanje, pravovremeno ubiranje i izvrsna priprema psihoaktivne biljke uz prethodnu posvetu i zaštitu prostora, pripremu za ceremoniju, te kasniju adekvatnu analizu viđenoga kod polaznika rituala. Naravno, psihonauti za ulaske u izmijenjena stanja svijesti ne biraju isključivo džunglu, kuće u osami ili 'retreat' centre. A kad odlučite napustiti tradicionalno okruženje psihodelije, onda morate poznavati neka osnovna pravila i zakonitosti.