Rejvom protiv režima: kako srpska klupska scena pomaže rasplamsati revoluciju

Usred jednih od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Srbije, osjećaj revolucije opipljiv je u glavnom gradu. Barovi su ispunjeni političkim raspravama, a plesni podiji ponovno su postali prostori za organiziranje, obnovu i otpor. Beogradska underground glazbena scena, odavno isprepletena s politikom, ponovno igra ključnu ulogu u mobilizaciji.

Od prošle godine, Srbija svjedoči masovnim demonstracijama i sveučilišnim štrajkovima širom zemlje, u znak otpora autokratskoj vladavini predsjednika Aleksandra Vučića. Ovi prosvjedi već se smatraju najvećima u Srbiji, još od masovnih demonstracija protiv predsjednika Slobodana Miloševića 1997. godine. Vučić, vođa Srpske napredne stranke (SNS), izabran je za predsjednika Srbije 2017. godine, a od tada se njegova vlast sve više opisuje kao centralizirana i autoritarna, uz optužbe za korupciju. Na posljednjim prijevremenim izborima 2023. SNS je ponovno pobijedio s 46% glasova, no izbore su pratile optužbe za nepravedne uvjete, uključujući registraciju tzv. “fantomskih birača“ u Beogradu, kao i “oštru retoriku, medijsku pristranost, pritiske na zaposlenike javnog sektora i zloupotrebu javnih resursa“, prema izvještaju OESS-a.

Aktualni prosvjedi dodatno su potaknuti urušavanjem Željezničke stanice u Novom Sadu u studenom; betonska nadstrešnica na navodno novoobnovljenoj stanici pala je na prolaznike, usmrtivši 15 ljudi i ozlijedivši još dvoje. Demonstranti traže odgovornost Vučićeva režima za ovu tragediju, tvrdeći da je uzrokovana korupcijom i nesposobnošću – optužujući vlast da je zanemarila sigurnosne propise i dodjeljivala infrastrukturne ugovore osobama bliskim režimu. Tužitelji su podigli optužnice protiv 13 osoba, uključujući bivše ministre, u vezi s urušavanjem, dok je Vučić ponudio savjetodavni referendum o svom vodstvu, nakon što su ankete pokazale da 60% građana Srbije podržava prosvjede. Režim je dosegao točku pucanja, a građani Srbije pozivaju međunarodne organizacije, poput Europske unije, da obrate pažnju – mnogi ne traže samo promjenu vlasti, već potpuni reset sustava koji smatraju “trulim do srži“.

Taj osjećaj nemira može se osjetiti i unutar srpske underground klupske scene, entiteta koji je dosljedno djelovao kao žarište aktivizma — u Beogradu klaberi ne doživljavaju noćni život samo kao bijeg, već i kao čin prkosa. Od rejvova devedesetih, kada su mladi u Beogradu koristili elektroničku glazbu kao sredstvo bijega i otpora tijekom ratova na području bivše Jugoslavije, do današnje underground scene, glazba je pružala i utočište i otpor.

“Klubovi su oduvijek bili mjesta prihvaćanja i izgradnje zajednice i, iz mog iskustva, jedno ne može postojati bez drugog“, kaže Anđelija Radaković, studentica Akademije umetnosti u Novom Sadu, smjer dizajn zvuka.

“Underground glazbena i umjetnička scena u Srbiji nastala je iz pritiska za promjenom, koji se dogodio devedesetih“, kaže Igor Radošević, poznat kao Cosmic G, srpski DJ i producent. “Najveći festivali i klubovi nastali su u borbi za slobodu. Današnja omladina treba osjetiti taj isti duh i povezanost među ljudima koji su postojali devedesetih. To nam danas nedostaje zbog represije okruženja i otuđenosti među ljudima.“

Od studenog, akteri klupske scene usmjerili su napore na podršku pokretu otpora; beogradska izdavačka kuća Bunt objavila je početkom veljače kompilaciju Rhythms of the Revolution, a sav prihod ide nezavisnim fondovima na Telegramu koji pomažu u financiranju hrane, potrepština i organizacijskih troškova studentskih protesta. Istovremeno, klubovi kao što su Drugstore, Karmakoma Club i drugi donirali su zaradu od ulaznica sličnim fondovima ili su zatvorili svoja vrata u znak solidarnosti sa protestantima. Osim toga, umjetnici i drugi članovi beogradske klupske zajednice organiziraju se putem Telegram grupe pod nazivom "DJs for Students", gdje dokumentiraju svoje sudjelovanje na protestima.

“Noćni život u Beogradu je čin političkog aktivizma jer je ukorijenjen u našoj kulturi“, kaže DJ-ica Nevena Jeremić. “S jedne strane, to je oblik eskapizma jer ne želiš razmišljati o situaciji u kojoj živiš, ali istovremeno je i čin pobune. Ono što pokušavaš doživjeti kroz glazbu jest povezanost, zajednica, sloboda i ljubav.“

Ovaj bunt nije vezan samo za klupsku scenu, već i za širu kulturnu promjenu. Za mnoge, ovi protesti predstavljaju prvi pravi trenutak solidarnosti još od 1999. godine, kada je Srbija posljednji put doživjela masovne nemire. “Govorimo o nečem mnogo većem od noćnog života; ovo je širi osjećaj zajednice“, kaže Edin Omanović, DJ i glas na društvenim mrežama klubova Karmakoma i Drugstore.

"Ovo je prvi put od 1999. da osjećam kao da bi mi neko pomogao na ulici. Desetljećima su nas tjerali da režimo jedni na druge."

Tijekom rata na području bivše Jugoslavije, politika je okrenula susjede jedne protiv drugih, podstičući nacionalizam i ostavljajući rane koje nikada nisu potpuno zacijelile. Raspad Jugoslavije nije bio samo rat - bio je to rezultat desetljeća nepovjerenja, političke manipulacije i generacije odgajane u podjelama. Ožiljci tog vremena i dalje su vidljivi, bilo kroz stalne tenzije između Srbije i Kosova, poricanje genocida u Bosni ili nacionalističku retoriku koja se i danas povremeno javlja širom regije.

Ali danas, Edin nastavlja: "Studenti nam pokazuju da se ne boje. Oni odbacuju nametnute podjele iz prošlosti i odbijaju naslijediti sukobe svojih roditelja. Moramo se početi izvinjavati jedni drugima — ne praznim riječima, već iskrenim priznanjem bola i štete koju smo nanijeli. Jer, uprkos granicama, ranama i povijesti, mi smo jedno."

"U noćnom životu to jedinstvo je uvijek postojalo. Na plesnom podiju te podjele ne postoje. Nema nacionalnosti, nema starih sukoba - samo ljudi koji se zajedno kreću, dijele prostor, energiju i ritam. Svi pijemo vodu sa iste česme. Možda ne mislimo isto, ali plešemo uz istu glazbu. To je veće od nas."

Kao rezultat toga, umjetnici i ključne figure industrije pozvani su da iskoriste svoje platforme za podršku protestima - dok se oni koji nisu dovoljno aktivni suočavaju s kritikama. "U današnjoj klimi, prisutnost na društvenim mrežama je ključna, ali umjetnici osjećaju ogroman pritisak - svi čekaju da naprave grešku," objašnjava Aleksandra Nastić, booking agent. "Međutim, svjedoci smo povijesnog trenutka u Srbiji, a studentski pokret dobija na snazi. Važno je da umjetnici budu hrabri i da se uzdignu na visinu zadatka, da govore istinu moćnicima, jer na kraju, svi želimo živjeti u slobodnom društvu."

Kritike su upućene i na račun najvećeg srpskog festivala, EXIT-a, koji prima financijsku podršku od Vučićeve vlade. Festival, koji je i sam nastao iz studentskih protesta 2000. godine, optužen je da sarađuje s provladinim demonstrantima u Srbiji, što je vlasnik Dušan Kovačević oštro negirao. U izjavi za Mixmag, EXIT je poručio da "nepokolebljivo podržava" studentski pokret i naglasio da je "u jeku nedavnih nesporazuma i konfuzije važno razjasniti našu poziciju i korake koje smo poduzeli."

"Naša posvećenost studentima i njihovom pokretu nikada nije dovedena u pitanje, i želimo osigurati da naša podrška bude u potpunosti shvaćena i priznata. EXIT u potpunosti poštuje želju studenata da njihov pokret ostane nezavisan od političkih i organizacionih uticaja, i podržali smo ih na način na koji su tražili, bez ikakvog vanjskog brendiranja ili pokušaja da utječemo na njihov cilj."

Glasnogovornik EXIT-a je zatim naglasio da se festival pridružuje pozivima za ostavku ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Gorana Vesića, te da donira sredstva za osnovne potrepštine za demonstrante, kao i za podršku porodicama žrtava nesreće na željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Demonstranti su na sličan način pozvali međunarodnu glazbenu zajednicu da pomogne u širenju informacija o događanjima u Srbiji, posebno unutar EU-a gdje su institucije optužene da se suzdržavaju od izražavanja podrške pokretu.

“Globalna glazbena scena može pomoći ovim protestima istražujući srpsku glazbenu zajednicu - može doznati tko su oni, kako se suočavaju s problemima i kako njihova jedinstvena kultura doprinosi promjenama“, kaže Branislav Jovančević, programski menadžer kluba Drugstore. “Kroz glazbu oni šire priču o onome što se ovdje događa i upoznaju svijet sa situacijom.“

Za umjetnike poput Marka Nastića, DJ-a, producenta i vlasnika izdavačke kuće Easy Tiger Records, podrška protestima znači borbu za bolju budućnost. „Naravno da ću podržati studente, jer se borimo protiv režima, a uvijek nas zaustavljaju. Sada su studenti pronašli način da protesti funkcioniraju, i podržavam ih kako bi moja djeca mogla živjeti normalno. To je ono što svi zaslužujemo.“

Dok promatrači sa Zapada i dalje uglavnom šute o ovom pokretu, mladi Srbije nastavljaju dokazivati da je promjena moguća. Njihova borba nije samo politička - radi se o vraćanju osjećaja zajedništva, odbacivanju podjela i korištenju glazbe kao sile jedinstva. Za sada, Srbija dokazuje nešto radikalno: revolucija je moguća, a underground scena ponovo predvodi put.

Kelly Projects je freelance videografkinja i novinarka, zapratite je na Instagramu.