Roberto Rodriguez: House je moja najveća ljubav

Roberto Rodriguez, s više od 30 godina iskustva kao DJ, producent i autor, istinski je veteran finske elektroničke scene, a njegov glazbeni opus seže od deep housea do techna. Razgovarali smo s njim povodom njegovog EP-a ''Ain't It Something'' za Blacksoul Music koji je, od 29.11., ekskluzivno dostupan naTraxsourcu i Spotifyju, a od 13.12. na svim ostalim platformama...

MM: Roberto, dobrodošao na Mixmag Adriju. Za početak, je li istina da si počeo producirati glazbu 1987., sa svega 12 godina? Kako je to zvučalo?

RR: Pozdrav svima! Da, istina je! Počeo sam s računalom Amiga 500 i samplerom 1987. i tijekom idućih godina se ozbiljno ''navukao''. Pokušavao sam rekreirati acid house zvuk kojeg sam prvi put čuo na radiju... Amiga 500 je ostala temelj moje produkcije do '95.-'96, čak i nakon što sam nabavio Roland TB-303, s kojim sam počeo i nastupati po underground partyjima. U to je vrijeme popularan bio nešto žešći, trance zvuk...

MM: Kako su izgledali tvoji DJ počeci? Kako je izgledala klupska scena u Helsinkiju, tih godina?

RR: Počeo sam nastupati početkom 90-ih po warehouse partyjima. U to vrijeme nisam još nastupao, a niti odlazio u klubove, jer sam bio maloljetnik. Kad sam napunio 18 godina, postao sam aktivni clubber, ali trebalo mi je neko vrijeme do prvih klupskih nastupa, u drugoj poloici 90-ih. U to vrijeme je bilo nekoliko odličnih klubova u Helsinkiju. Vrhunska glazba i atmosfera...

MM: Tijekom svoje karijere si producirao raznu glazbu, ali čini se kako imaš poseban odnos s deep houseom. Kako bi opisao evoluciju vlastite glazbe?

RR: Mogu reći kako je deep house, odnosno house generalno moja najveća ljubav. U početku se sve svodilo pod nazivnik housea ili techna koji je bio sinonim za sve ''žešće'' pravce. Vibra koja je vladala tijekom tih početaka elektroničke glazbe, kad je sve bilo novo i svježe, najviše je utjecala na moju percepciju glazbe. Pomalo me razočaralo udaljavanje pojedinih glazbenih pravaca, krajem 90-ih i nakon toga.

Takav je bio i moj svestrani pristup produkciji. Uživao sam producirajući trance, drum'n'bass, downtempo, trip hop, house itd. Primjerice, moja prva objavljena ploča je bila deep house kojeg sam radio s Jukkom Kaartinenom, a istovremeno smo radili i drum'n'bass i downtempo stvari. Poslali smo demo snimak sa 6-7 stvari Tommiju Grönlundu i Harriju Hännikäinenu koji su pokretali Keys Of Life, sublabel Sähkö Recordingsa. Rezultat je bio moj prvi EP, ''Heartbeat''. Jazzy downtempo glazbu smo objavili pod imenom Robbyn Rhodes project (kasnije Track N Field) za Nine 2 Five Records i Stereo Deluxe.

I danas volim kombinirati razne stilove. Ponavljanje istih elemenata mi brzo dosadi. Trenutno se bavim fuzijom balearic zvuka i cosmic disca, pod imenom Manolo, odnosno housea pod svojim pravim imenom. U izradi je i moj četvrti album koji će biti skroz ambijentalan...

MM: Kad smo kod novih izdanja, reci nam nešto o tvom novom EP-u ''Ain't It Something'' za Blacksoul Music...

RR: To je jedan funky i groovy deep house koji odašilje pozitivne vibracije i tjera na ples. Tzv. Casio bassline pokreće priču, dok ju melodija i vokal povezuju. A muški vokal - to ja pjevam! Da, ponekad koristim vlastiti glas u produkciji...

MM: Dosad si koristio razne pseudonime, ali zanimljivo je da ti je pravo ime (koje uopće ne zvuči finski) isto kao kod poznatog holivudskog filmaša - koristiš li ga kao svojevrsni kuriozitet ili?

RR: Roberto Rodriguez je doista moje pravo ime - moja majka je Finkinja, ali otac mi je Španjolac. Ne znam jesu li moji roditelji znali za nekog mog imenjaka i prezimenjaka koji će postati poznati redatelj, ali zapravo Robert ili Roberto Rodriguez je vrlo često ime i prezime u zemljama španjolskog govornog područja. Svojedobno sam čak razmišljao o tome da osnujem bend u kojem bi se svi članovi zvali Roberto Rodriguez - zvali bi se Roberto Rodriguez and the Roberto Rodriguez’... Na nekadašnjoj društvenoj mreži Google + sam imao i grupu s 30 članova koji su se svi zvali Roberto Rodriguez - zabavno i prilično čudno istovremeno :)