Intervjui
Slobodanka Trenčeva Bote: Skoplje 2028 nije samo pitanje programa, već sistema
Skoplje je Evropska prestonica kulture za 2028., povodom čega smo razgovarali sa Slobodankom Trenčevom Bote, dugogodišnjom promoterkom elektronske, klupske i nezavisne scene
Od klupske scene i nezavisnih muzičkih platformi do kulturnog menadžmenta i Evropske prestonice kulture. Slobodanka Trenčeva Bote govori o svom profesionalnom putu, budućnosti Skoplja 2028, položaju nezavisne scene, noćnom životu kao kulturnom resursu i odgovornosti koju nosi stvaranje jedne nove evropske kulturne priče...
Za početak, ko je Slobodanka Trenčeva i kako bi predstavila svoj profesionalni put?
STB: Moj profesionalni put počeo je u klupskoj sceni. Radila sam kao face control u klubu Sektor 909, zatim kao menadžerka i promoterka, a kasnije sam postala vlasnica kluba Epicentar. To iskustvo omogućilo mi je da upoznam scenu iz različitih perspektiva – od publike i izvođača do produkcije, organizacije i upravljanja kulturnim prostorom. Nakon toga pokrenula sam Win Music Freedom, platformu kroz koju sam povezivala lokalnu elektronsku scenu sa međunarodnim izvođačima i muzičkom industrijom. Kasnije je nastala Terapija, nezavisna kulturna platforma koja je proširila moje delovanje sa elektronske muzike na savremenu umetnost, javni prostor, edukaciju i društvene teme. Za mene ovo nikada nisu bile odvojene faze, već deo jednog kontinuiranog procesa – stvaranja prostora, povezivanja ljudi i pomeranja granica onoga što kultura može da bude.
Danas si deo procesa Evropske prestonice kulture Skoplje 2028. Koja je tvoja trenutna uloga?
STB: Trenutno radim kao savetnica za kulturni program u Fondaciji Skoplje – Evropska prestonica kulture 2028. Ovo je za mene važan profesionalni korak, ali i velika odgovornost. Dolazim iz nezavisne scene, iz prakse i iskustva stvaranja kulturnih sadržaja u uslovima u kojima često nije postojala odgovarajuća institucionalna podrška. Verujem da upravo takvo iskustvo može doprineti drugačijem pristupu kulturnom programu. Važno mi je da Skoplje 2028 ne bude samo manifestacija sa velikim brojem događaja, već proces koji će promeniti način na koji grad razume, podržava i razvija kulturu.
U javnosti se sve više govori o izgubljenom vremenu i problemima u pripremama za 2028. godinu. Kako vidiš trenutnu situaciju?
STB: Ne možemo da vratimo izgubljene tri godine, ali moramo da prestanemo da se ponašamo kao da imamo još tri. Mislim da je najveći problem to što se previše dugo razmišljalo o Evropskoj prestonici kulture kao o budućem programu, a premalo o sistemu koji taj program treba da razvije i realizuje. Nije dovoljno imati ideje, umetnike i dobre namere. Potrebni su profesionalno upravljanje, jasno definisane odgovornosti, transparentni procesi, kontinuitet i poverenje između institucija i kulturne zajednice. Zato kažem da Skoplje 2028 nije samo pitanje programa, već sistema. Program može da se napravi relativno brzo. Sistem koji omogućava da kultura funkcioniše i nakon 2028. zahteva mnogo više rada.
Šta smatraš da mora da se promeni u načinu na koji se razvija kulturna politika?
STB: Kultura ne sme da zavisi isključivo od političkih mandata, ličnih odnosa ili kratkoročnih projekata. Potrebni su stabilni modeli podrške, profesionalni ljudi i institucije koje razumeju savremene kulturne procese. Takođe, neophodno je otvoriti prostor za nezavisnu scenu, mlade autore, producente, kustose, kulturne menadžere i organizacije koje godinama rade bez odgovarajuće infrastrukture. Nezavisna scena ne treba da bude samo dekoracija institucionalnih programa. Ona mora da bude ravnopravan partner u njihovom kreiranju.
Koliko je važno uključivanje elektronske muzike i noćne kulture u koncept Evropske prestonice kulture?
STB: Mislim da je to neophodno ako želimo da govorimo o savremenom evropskom gradu. Elektronska muzika nije samo zabava. Ona je deo savremene kulturne produkcije, međunarodne razmene, kreativnih industrija i identiteta jedne generacije. Noćni život takođe ne treba posmatrati kao problem koji treba kontrolisati, već kao deo urbane infrastrukture i kulturnog života grada. Godinama govorim da noć nije problem – ona je resurs. Ali da bi zaista postala resurs, potrebno je odgovorno upravljanje, bezbednost, jasna pravila, odgovarajuća infrastruktura i dijalog između institucija, organizatora, stanovnika i publike. Skoplje ima potencijal da razvije ozbiljniji model noćne kulture, povezan sa evropskim iskustvima i praksama.
Da li će Terapija nastaviti da postoji paralelno sa tvojim angažmanom u Fondaciji?
STB: Terapija je važan deo mog profesionalnog i ličnog identiteta. Nastala je u periodu kada je nezavisnoj kulturnoj sceni bilo posebno teško, a njen koncept nikada nije bio ograničen samo na organizaciju muzičkih događaja. Kroz Terapiju smo povezivali muziku, umetnost, javni prostor, edukaciju i društvene teme. Želim da platforma nastavi da se razvija i dobije još stabilniju strukturu. Moj novi profesionalni angažman ne znači napuštanje nezavisne scene. Naprotiv, iskustvo koje sam stekla upravo na toj sceni želim da prenesem u širi kulturni kontekst. Istovremeno, važno mi je da institucionalne odgovornosti i nezavisni rad budu jasno razdvojeni, uz transparentnost i profesionalne standarde.
Koliko ti znače međunarodne saradnje i iskustva drugih evropskih gradova?
STB: Veoma mnogo. Učešće na međunarodnim događajima i povezivanje sa ljudima koji rade na razvoju savremene muzičke i noćne kulture omogućili su mi da bolje razumem kako se lokalne inicijative mogu povezati sa širim evropskim procesima. Posebno me interesuju modeli upravljanja noćnim životom, kulturne politike, nezavisne scene i saradnje između umetnika, institucija i gradova. Skoplje ne treba da kopira druge gradove. Treba da uči iz njihovih iskustava, ali da razvije sopstveni model, zasnovan na lokalnom identitetu, potencijalu i ljudima koji ovde stvaraju.
Šta bi želela da Skoplje 2028 ostavi iza sebe?
STB: Volela bih da 2028. godina ne bude samo godina u kojoj ćemo ugostiti međunarodne umetnike i organizovati veliki broj događaja. Želim da iza nje ostanu novi kulturni prostori, održive platforme, međunarodna partnerstva, profesionalniji kulturni sektor i nove mogućnosti za generacije koje dolaze. Želim da javni prostor ponovo postane prostor umetnosti, susreta i slobodnog izražavanja. Da kultura izađe iz institucija i postane vidljiv i dostupan deo svakodnevnog života grada. Evropska prestonica kulture ne bi smela da bude cilj sama po sebi. Ona treba da bude početak jednog dugoročnog procesa.
I za kraj, šta bi poručila ljudima koji sa skepsom gledaju na Skoplje 2028?
STB: Razumem skepsu. Ona nije nastala bez razloga i ne može se promeniti samo lepim obećanjima. Poverenje se gradi konkretnim radom, otvorenošću i rezultatima. Mislim da sada nije vreme za međusobna optuživanja, već za preuzimanje odgovornosti. Mnogo toga može da se promeni za dve godine ako postoje jasna vizija, profesionalan pristup i stvarna saradnja. Skoplje ima ljude, talenat, istoriju i nezavisnu scenu koja godinama stvara uprkos brojnim ograničenjima. Sada je vreme da se sve to poveže u jednu zajedničku evropsku kulturnu priču.

