Street Art u Sarajevu - 2 dio: Benjamin Čengić

Street art u Sarajevu je naprosto ekspodirao i donio puno lijepih murala na sarajevskim fasadama. To je postalo veoma primjetno i moram dodati da ne postoje ljudi u Sarajevu kojima se to ne sviđa. S tim u vezi razgovarao sam sa Benjaminom Ćengićem, nadarenim likom kojeg sam ljubazno zamolio da mi pojasni neke pikanterije u svemu tome jer je on ipak jedan od najrelevantnijih likova trenutno u sarajevskoj kotlini kada je ova ljepota u pitanju.

Benjamin je poznat po mnogim stvarima, ali je jedna najupečatljivija, to je ekipa Obojena klapa o čemu Benjamin kaže: “Obojena Klapa je nastala u januaru 2016. godine kao nevladina organizacija, odnosno udruženje građana jer nam je bilo potrebno pravno lice za prijavu jednog konkursa za projekat. Razloga je bilo i puno više, ali taj projekat 'Oboji mladost' je bio povod naše "legalizacije". Obojena klapa je nastala kao ideja troje ljudi, ali vremenom su se naše vizije mijenjale, sastajale i rastajale. Vremenom je došlo do toga da ostanem jedina osoba koja razvija projekte, ali sam koncept Klape je u tranziciji. Ideja je da ona bude pravno lice koje će stajati iza tvoraca ulične umjetnosti i grafita, u nekom smislu agencija koja će brojiti i angažovati sve umjetnike, pružati im prilike za rad, pravne savjete, izlagati njihove radove i slično. Naravno, nemoguće je sve raditi sam, tako da imam saradnike koji se nađu pri ruci uvijek kad je potrebno.”

Moj sugovornik je mladi lik, potencijalni gigant, uvijek u pokretu i u konstantnom kontaktu s drugim ljudima. Završio je Akademiju scenskih umjetnosti na Odsjeku za produkciju i menadžment i bavi se filmom, pozorištem i radi muzičke evente. Surađuje sa velikim brojem ljudi iz mnogih sfera života i kreće se po raznim krugovima. Iako rap i hip-hop ne sluša aktivno već godinama, njegov primarni krug čine neki od aktera trenutne hip hop scene. Tako ga možete vidjeti u Cunamijevim spotovima. On je jedan od njegovi najstarijih i najbližih prijatelja. Nisu krvno vezani, ali su porodica, PBR, prava braća rođena. U toj porodici su i Neloe i Ftarri, koji repaju uz Cunija. Uostalom, gledanje njihovih spotova, me i motiviralo da istražim šta se stvarno desilo za vrijeme lockdowna u Sarajevu.

Benjamin je svjestan izazova trenutka u kojem se čovječanstvo nalazi, ali ne odustaje od svojih namjera, a to su da bude još bolji u onome šta radi i nastavlja: “2020. je svima trebala biti najbolja godina u poslovnom smislu. Dosta ljudi je za nju imalo spremne velike planove. Zamisli sad kad imaš velike planove i sve stane. Odjednom imaš pregršt vremena i energije. Moraš je negdje usmjeriti a vrijeme moraš popuniti. Računica je jednostavna. Dosta ljudi koji su prestali crtati opet su počeli, oni koji su slabije crtali zbog poslovnih obaveza su se aktivirali, dakle dosta se crta. Ne samo u Sarajevu nego u cijelom svijetu. Fabrike ne mogu da proizvedu dovoljno sprejeva, vjeruj mi. To je informacija iz prve ruke :) U ovakvim trenucima shvatimo koliko je umjetnost, i kreacija u još širem smislu, potrebna čovjeku”, kaže Benjamin i nastavlja: “Meni je to vrijeme lockdowna bilo fantastično. Čitao sam, crtao, slušao muziku, vježbao. Prvi put nakon sigurno pet godina sam imao vremena da se bavim sobom i radio sam na sebi. Mislim da sam u tom periodu dosta naučio.”

Naravno da u svakom zlu postoji i zrnce dobrog, ali navodim Benju da vratimo priču na početak pa ga pitam - Davno si krenuo s umjetnošću, a sada tek dolazi tvoje vrijeme, je li to bio master plan? Benjamin mi na to govori: “Počeo sam crtati prije pola svog života, prije nekih 13 godina, rekao bih. Nisam imao nikakav plan, ni sad ga nemam. Samo radim koliko mogu i koliko mi vrijeme dozvoljava. Valjda je sad ovo što radim postalo zanimljivo ljudima i dočekalo svojih pet minuta. Vidjet ćemo koliko će to trajati, ja ne planiram da prestanem.” Niko nije prestao, za vrijeme lockdowna dešavale su se ilegalne zabave, ljudi su crtali, tražio se svaki način da čovjek ostane normalan.

Benjo je mladi čovjek čije vrijeme tek dolazi. Sigurno je važno znati šta inspiriše jednog takvog lika, njegovi radovi su odlični, ipak i umjetnici se moraju nadahnuti i inspirirati. Benjamin mi otkriva: “Inspiriše me život i dosta me inspirišu knjige u posljednje vrijeme, otkad sam počeo opet da čitam. Imam dosta uzora, skoro je nemoguće izdvojiti neke od njih. U vrijeme interneta i instant informacija, dolazim do pregršt nevjerojatnih umjetnika koji rade dijametralno različite stvari i svaki dan bar 10 puta kažem: Ovako bih volio da crtam kad porastem! I hoću da svaki dan u svakom pogledu sve više i više napredujem.”