Svibanjska summer house selekcija

Nakon vrlo zapažene travanjske summer house selekcije, uvodimo vas u ljetno raspoloženje s još jednom playlistom idealnom za plesne podije pod zvjezdanim nebom ili plažama okupanih sunčevim zrakama. U proteklih mjesec dana, dobili smo i nekoliko informacija više o tome kako bi nam moglo izgledati ovo ljeto. Nažalost, neki festivali su, silom prilika, otkazali ovogodišnja izdanja, no to ne znači da ovog ljeta zabave na Jadranu neće biti. Čak i ako se svede na najintimnije okruženje, sigurni smo kako ćete plesati uz omiljenu glazbu i ovog srpnja i kolovoza. U međuvremenu se prisjetite nekih ljetnih uspješnica uz naš svibanjski summer house izbor...

Počinjemo s hitom iz 2009., ujedno i jednom od ploča koje su proslavile Lucianov Cadenza Records. Mood II Swing verzija ''La Mezcle'' traje preko 12 minuta, kroz koje nas vodi hipnotizirajući loop flaute i vokal kolumbijske pjevačice Totó La Momposine. Originalne izvedbe mogu se čuti na albumu tradicionalne kolumbijske glazbe, Totó La Momposina Y Sus Tambores ‎– ''La Candela Viva'', na pjesmama ''Curura'' i ''El Pescador''.

Možda se danas čini pomalo nevjerojatno da iza ovog klasičnog ljetnog ''hausića'' stoji Ian Pooley, no prije 20 godina (a i kasnije), njegov ''Coração Tambor'' bio je hit na plažama svih svjetskih mora. Pooleyu se na ovom izdanju priključio poznati brazilski ženski bossa-nova duo Rosanna & Zelia, ujedno i autorice teksta.

Idemo još koju godinu u prošlost kako bismo se prisjetili melankoličnog ''Beachballa'', njemačkog tandema Nalin & Kane, vjerojatno komercijalno najuspješnijeg singla na ovom popisu koji se od '97., do danas, našao na nebrojenim ljetnim kompilacijama. ''Beachball'' je i jedna od onih stvari koja se periodično pojavljuje u novim remiksevima, između ostalih i Jorisa Voorna, Sans Souci, Tall Paula itd.

Još jedan odličan primjer kvalitetnog sempliranja i reinterpretiranja. Pariški producent i DJ, Pepe Bradock, inače i jazz gitarist i zaljubljenik u jazz, za svoj najveći hit, ''Deep burnt'' iskoristio je temu američkog jazzera Freddiea Hubbarda iz orkestralne skladbe ''Little sunflower'', objavljene 1979. i pretvorio ju u senzualni, ljetni, deep house za podizanje raspoloženja.

Veliki hit Defected Recordsa i vječna house veselica za svaki plesni podij, a pogotovo neki ljetni. Iza pseudonima Johnny Corporate kriju se Doug Smith i Richard Payton, odnosno 95 North, poznati njujorški house duo s niz uspješnih ploča na Strictly Rhythm, Slip'n'Slide, Henry Street Music itd.

Otprilike sličan opis vrijedi i za feštarsku ''It just won't do'' Tima Deluxa i pjevačice Sam Obernik iz 2002. A kako izgleda kad zasvira na nekoj ljetnoj zabavi? Pogledajte snimku tuluma Brighton Beach II, u režiji Fatboy Slima, održanog iste godine kad je izašla ova ploča...

Kad je njemački glazbenik turskog porijekla Özgür Yelmen, objavio ovu ploču pod imenom Ninetoes, iznenadio je neobičnim i efektnim afro-calypso zvukom. Stvar koja već prvim taktovima podiže temperaturu, zapravo izvorno datira iz 1978., a Yelmen je jednostavno iskoristio svoje glazbeno znanje i izvukao iz naftalina skladbu ''The Path'' jazz perkusioniste Ralpha MacDonalda iz Harlema.

Himna ljeta 2010., njemačkog producenta Marca Niemerskog, poznatijeg kao Tensnake, na etiketi Permanent Vacation, iznimno uspješnoj tijekom nu-disco trenda, početkom 2010-tih. I ''Coma Cat'' ima taj neodoljivi calypso štimung, ali ni Niemarski nije njen genijalan autor. Doduše, genijalno je iskopao slabo poznati singl ''What I like'' iz '86., još slabije poznatog benda Anthony and The Camp i originalnu dub verziju pretvorio u ''Coma Cat''.

Himna ljeta '96. nije obrada nijedne prethodno objavljene skladbe, već djelo nizozemskog projekta The Sunclub kojeg scenski predstavljali mladi i atraktivni DJ Ruben T te plesačice/pjevačice Noi i Debby, a iza scene su bili stari lisci JayDee i Dieter Kranenburg. Četiri godine nakon originala, objavljena je vokalna verzija ''Summer Jam'', u suradnji s Underdog Projectom.

Ako je za 2010. Tensnake ponio titulu najvećeg hita, onda je Caribouov ''Sun'' pjesma godine, možda i dekade. Doduše, nije riječ o klasičnom houseu, ali naslov ovog remek djela govori sam za sebe. Možete samo stisnuti play, zatvoriti oči i zamišljati izlazak sunca... Vidite li ga?