Tour Diary: Insolate

Počinje ljetna ludnica! I dok drugi odlaze na godišnje odmore i na more, ja se pakiram i odlazim na svoju prvu kinesku turneju. To je tek početak, jer nakon toga slijede nastupi na Tomorrowlandu i u Berghainu a onda i američka turneja.

KINA

Čim smo sletjeli u Peking susrećemo se s gužvama na cestama. Uzimamo taksi i hvatamo bullet train za Šangaj gdje ćemo provesti par dana. Zbog prevelike gužve skoro propuštamo vlak ali nas spašava taksist koji vozi u “Brzi i žestoki” stilu te stižemo u zadnji trenutak. Moj savjet je - koristite metro; on je najsigurniji, najbrži i najjeftiniji način prijevoza u Kini. Kinezi slabo govore engleski ali su voljni pomoći i rukama i nogama. Nama je dosta pomogla aplikacija Waygo, te si svakako instalirajte VpN inače možete zaboraviti Instagram, Facebook i Google jer su oni kod njih - zabranjeni.

Odmah po dolasku shvaćamo kako smo velika atrakcija među Kinezima, totalno smo im egzotični. Gradovi su predivni, veliki i nevjerojatno koliko su razvijeni; ipak, svaki je grad, uz velike i moderne nebodere, zadržao dašak tradicije. Mnoge stvari se plaćaju preko njihove aplikacije We Chat, koju mi, na žalost, ne možemo koristiti u te svrhe, ali Kinezi uvijek rado uskoče. Peking se pokazuje i vrlo kompliciran za mijenjanje Eura, tako da bi bilo najbolje da dođete naoružani kineskim Yuanima.

Techno scena u Kini je još uvijek u začetku ali nazire se lijepa budućnost. Lantern klub u Pekingu je jedan od ljepših klubova u kojima sviram, kombinacija je industrijskog i tradicionalnog stila, a moćni Funktion-one upotpunjuje cijelu sliku. Guangzhou nema toliko dobar klub ali ima odličnu ekipu i publiku, tako da od njih očekujem velike stvari.

TOMORROWLAND

Ovo je moj treći put na festivalu koji je i dalje jedan od najbolje organiziranih festivala na kojima sam svirala, i logistički i što se tiče hospitalitija. Na festivalu se svaki DJ tretira jednako, svi smo smješteni u istom hotelu, imamo svog vozača koji nas vozi do festivala a tamo je i jedan od ljepših ‘artist cornera’ koji sam vidjela, u kojem se svi artisti okupljaju i druže. Festival je i dalje predivna, šarena bajka, veliki lunapark za odrasle. Jednostavno ga obožavam! I ovaj put sviram na najmanjem stageu ali sa uvjerljivo najviše techna, prigodnog imena - Rave Cave. Obilazim i ostale stageove i shvaćam da se u zadnjih par godina Tomorrowland čak i proširio. Zbog ograničenosti zemljanog dijela, jedan stage su smjestili kompletno na vodu - govorimo o stageu za par tisuća ljudi koji je smješten na velikom pontonu! Svirka mi prolazi odlično, stage se pokazao jako dinamičnim i predivan je osjećaj kad, uz sve stageove koji se tamo nude, ljudi odluče ostati upravo na vašem, cijeli vaš set. Dajem brzu izjavu za nacionalnu televiziju te zaključujem nastup u ‘artist corneru’, gdje nazdravljamo još jednoj dobroj godini na Tomorrowlandu.

BERGHAIN

Ovo je također bio moj treći nastup u najboljem i meni najdražem techno klubu na svijetu. To je i dalje jedini klub koji me može u svoje zidine zatvoriti na 15 sati a da mi to vrijeme proleti u sekundi. Svaki put se okupe prijatelji iz cijelog svijeta i zajedno sa mnom proslave ovu bitnu stvar u životu svakog DJ-a. Šalimo se da je ovo definitivno ekvivalent Oscaru u svijetu elektronike. Ovaj put s puno manje treme odlazim na svirku, sviram četiri sata tijekom kojih non-stop osjećam energiju kluba, te kako svi plešu zajedno sa mnom. Predivan osjećaj!

SAD

Ameriku sam prvi put posjetila prošle godine tijekom svoje vrlo zahtjevne turneje, koja je uključivala čak pet gradova, i oduševila sam se što je baš onakva kakvu je vidimo u filmovima. Kad hodam ulicama Miamija ili Los Angelesa, pred očima mi prolaze legendarne scene iz “Lica s ožiljkom” ili “La La Landa”. Na svakom koraku vidite već poznate stvari i ne osjećate se kao stranac već kao da baš tamo i pripadate. To je magija Amerike koja vas toplo dočeka i uvuče u svoj vibrantni svijet u kojem svatko želi i može ostvariti svoj američki san.

Ovo je bila moja druga američka turneja u sklopu koje sam posjetila Los Angeles, San Francisco i Minneapolis. Na ovako zahtjevnim turnejama pokušavam u gradu u kojem boravim provesti što više vremena kako bih se upoznala s kulturom i znamenitostima, da bih vidjela kako žive lokalci te da bih isprobala ukusne lokalne specijalitete.

U Los Angeles dolazim čak dva dana prije nastupa, što je super jer opet imam vremena istražiti ovaj uzbudljivi grad. Već sam prilikom prvog posjeta obišla sve veće znamenitosti L.A.-a kao što su Venice Beach, obzervatori, Beverly Hills i Hollywood pa ovaj put mogu obići muzeje. Odabirem LACMA-u i ne griješim. Dobra tri sata uživam u slikama poznatih umjetnika kao što su Picasso i Matisse, te u raznim instalacijama.

Vrijeme u L.A.-u je predivno toplo i svaki dan uživam u šetnji Downtownom u kojem mi je i apartman. Zanimljivo je da L.A. u prosjeku godišnje ima 285 sunčanih dana pa većina stambenih kompleksa i hotela imaju bazene u kojima i ja pronalazim osvježenje. L.A. je poznat po svojoj raznolikoj hrani a ovaj put se promotor odlučuje upoznati nas s korejskim roštiljem a poslije i s vrlo popularnim tacosima.

U nedjelju je festival na kojem sviram. Prvi dio festivala je preko dana i to na teniskom terenu. To je novi koncept za L.A. s obzirom su partyji kod njih rezervirani za večernje termine i ilegalne warehouse. Dan je predivan, stage je super i jedva čekam početi i to nakon legendarnog DJ Hyperaktiva.

Postoji neka predivna povezanost između publike u L.A.-u i mene i svaki put mi je veliki užitak svirati. Nakon mene dolazi Robert Hood koji sa svojim karakterističnim setom protkanim akapelama zatvara ovaj savršeni dnevni dio. Vrijeme je za mali break te se odlazim odmoriti koji sat prije nego se pridružim ekipi na noćnom dijelu na kojem sviraju Perc, Adam x i Dimi Angelis. Dolazim u ogromni ilegalni warehouse te se bacam u publiku i plešem zajedno s njima skoro do 5 ujutro kad zadovoljna odlazim na spavanje.

Sljedeći dan odlazim za San Francisco - grad o kojem sam toliko puno čula i jako sam mu se veselila ali sam se prvih par dana samo živcirala. Uz sve informacije koje sam dobila o gradu, nekako je svima promaklo napomeniti mi kako je, iako se nalazi u Kaliforniji, vrijeme u San Franciscu vrlo hladno, vjetrovito, maglovito i kišno. Izuzetak je Downtown koji kao da se nalazi u drugoj klimatskoj zoni pa je tamo najčešće sunčano. Ukratko, dok si kompletno nisam obnovila garderobu, pošteno sam se smrzla. U gradu ću provesti četiri dana što je dovoljno da se obiđu najzanimljivije lokacije - vožnja cable carom, Fisherman's Warf, Alcatraz, Golden Gate park te najpoznatija i najzavojitija ulicu na svijetu, Lombard Street. Čak sam uspjela uhvatiti fotku s Golden Gate mostom u pozadini, koji samo taj jedan dan nije bio u magli.

San Francisco je predivan i više je u duhu Europe nego Amerike, pravi je hipijevski grad i to možete osjetiti na svakom koraku. Ekipa Direct to Earth me predivno ugostila, na lineupu osim mene je još i Dimi Angelis te lokalni DJ-evi. Party je manjeg kapaciteta od onog u L.A.-u, ali jednako dobar. Jedina loša stvar je što party traje samo do 4 sata, s tim da se zbog restriktivnih zakona alkohol prestaje točiti već u 2, zbog čega, na žalost, dio ekipe odlazi već tad.

I, za kraj mi je ostao Minneapolis u kojem sam provela samo dan ali mi se ekipa toliko uvukla pod kožu da jedva čekam ponovni posjet. Kada sam googlala nešto o Minneapolisu, jedino što sam mogla pronaći je da je to jedan od najdosadnijih gradova u Americi što je čista suprotnost njihovoj techno sceni koja cvjeta. A nije ni čudo kada uzmete u obzir da velikani kao DVS1 i Dustin Zahn dolaze iz Minneapolisa - osjeti se da su temelji dobrog clubbinga postavljeni.

Sezona je proletjela u trenu i jedino što si nakon svih ovih uzbuđenja želim priuštiti je spa vikend i masaža. Presretna sam što sam uz glazbu doživjela sve ove prekrasne trenutke. I have the best job in the world!