U fokusu: Macha Ravel

U novom izdanju naše rubrike U fokusu predstavljamo Machu Ravel, glazbenicu i autoricu koja je prethodno bila aktivna kao reperica Muha, a koja sa svojim novim projektom donosi jedinstveni spoj emocije, inovacije i vizualne estetike. Prošle je godine publici predstavila novu glazbenu eru i žanrovski zaokret te u tom smjeru nastavlja i s novim singlom "Ako Smo Isti", čiju objavu prati i razigrani videospot koji možete provjeriti OVDJE.

Macha je naizgled spoj nespojivog, savršeno balansira između svijeta muzike i studija medicine, života između Francuske, Zagreba i Sarajeva te smo, vjerujući da su upravo ovo neki od izvora njene inspiracije poželjeli razgovarati s njom o muzici, Francuskoj, Balkanu, planovima, stilovima... evo što nam je odgovorila.

m: Rođena si u Francuskoj, a trenutno živiš u Sarajevu i Zagrebu. Koje su sličnosti ili razlike između ove dvije kulture?

MR: Zapravo sam rođena u Zagrebu, ali sam odrasla u Francuskoj, pa sam sa 22 godine sama doselila na naše prostore. Sličnosti između francuske kulture i naše - doslovno nema. Zato sam ovdje i sretnija, dok u Francuskoj nisam bila, jer se nikada nisam uspjela uklopiti u taj mentalitet. Ovdje postoji toplina i spontanost kod ljudi koju nisam nikada doživjela u Francuskoj. Iako sam svjesna mana naših država i hitnosti za napredovanje, isto mi se čini da su ovdje veće prilike za stvoriti nešto svoje, a ja napokon osjećam da mogu ostvariti svoj potencijal, jer me je naš mentalitet izgradio i osposobio da budem jačeg stava - a za to bi čak dala pohvale gradu Sarajevu, kojeg iako sam napustila za Zagreb prije nekoliko tjedana, ću zauvijek nositi u srcu.

m: Pjevala si i repala trojezično – na engleskom, francuskom i bosanskom. Na kojem se jeziku osjećaš najviše svoja? Koji jezik ti je najmuzikalniji?

MR: Obzirom da najviše stvaram na hrvatskom/bosanskom, rekla bih na tom jeziku. U zadnje vrijeme dosta stvaram i na francuskom, i to mi zna biti baš zanimljivo, jer otkrivam novi kreativni identitet na tom jeziku - moj glas ne zvuči uopće isto. Bit će dosta francuskog jezika na budućem albumu i to su mi najbolje pjesme zapravo. Na engleskom mi je najmanje zanimljivo pisati, imam osjećaj da sve što napišem zvuči glupo, ali je valjda stvar prakse.

m: Igraš se sa žanrovima, kao i stilovima. Da li je izbor žanra rezultat tvojih trenutnih emocija ili obrnuto?

MR: Iskreno, ne znam u čemu je stvar i ponekad se zapitam da li je to normalno. U zadnje vrijeme mi je to dosta velika dilema, jer stvaranje muzike je za mene intuitivan proces i imam naviku da pratim intuiciju uvijek, a ne da kalkuliram da li su moje pjesme dovoljno žanrovski povezane i da li sam dovoljno predvidljiva svojoj publici. Svaka pjesma koju napišem, ukoliko je dovedem do kraja, nosi svoj univerzum, poruku i svoje emocije i želim da to predstavim publici točno kako ja to zamišljam. Definitivno i dalje razvijam svoj zvuk i muzički identitet i to je nešto što će trajati prije nego što se iskristalizira. Ono što je najbitnije, svakako, otkako sam počela stvarati i komponirati sama svoju muziku, istinski volim svoje pjesme i više mi se ne gade, kao prije. Tako da, sigurno je to dobro.

m: Kako suradnja sa velikim izdavačkim kućama utiče na tvoju kreativnost i rad?

MR: Velike sam sreće da sam u svakoj izdavačkoj kući imala zeleno svjetlo da radim muziku baš onakvu kakvu želim i nitko mi se nikada nije mješao u stvaralaštvo. To je bilo izuzetno bitno za moj razvoj. Iako sam na neke trenutke puno lutala i eksperimentirala, to je bilo na moju volju i sve me to dovelo tu gdje sam sad, a tu mi je sada super. Ono što najviše utiče na moju kreativnost jeste uspoređivanje s drugim glazbenicima i s vremenom sam se morala istrenirati da to ne radim, jer moje samopouzdanje oscilira, kao svima, i često znam zaključiti da moja muzika nije dovoljno dobra i da se trebam ugledati u druge ljude. A to ne vrijedi - ne mogu biti netko drugi, mogu biti samo ja.

m: Da li ima sličnosti izmedju medicine i muzike?

MR: Ima, moraš biti ustrajan, posvećen i strpljiv za oboje. I spreman pogriješiti i naučiti.

m: Koliko misliš da je vizualni identitet važan u muzici?

MR: Izuzetno bitan, iako meni to predstavlja pritisak. Brzo se razvijam, imam više strana i teško mi je kada znam da se moram opredijeliti i biti prepoznatljiva - jer se u tome radi. Ali opet, vizualni identitet je stvar autentičnosti i treba vremena da se izgradi.

m: Koji su tvoji planovi za budućnost?

MR: Aktivno radim na drugom studijskom albumu a koji stiže sljedeće godine.

m: Da li više voliš nastupe na festivalima ili u manjim klubovima?

MR: Nisam baš nikada zapravo nastupala po klubovima, moje iskustvo je uglavnom vezano za nastupe na festivalima, tako da ću klupsko iskustvo nastupa nadam se steći u narednom periodu. Veselim se tome, jer uz sebe sada imam i prateći bend, djevojke iz benda Foster, koje pridonose koncertnom energijom!