Umek: “Često mijenjam svoj sound jer mi trebaju novi izazovi”

Uroš Umek, poznatiji samo kao Umek, jedan je od najpoznatijih slovenskih umjetnika elektroničke glazbe. Ovaj techno virtuoz i dalje postiže impozantne uspjehe nakon više od čak dvadeset godina glazbene karijere. Svoje dugogodišnje putovanje s Djing-om i glazbenom produkcijom započeo je početkom devedestih u rodnoj Ljubljani. Kao mladić, imao je priliku razvijati se u poznatom ljubljanskom klubu K4, da bi ubrzo počeo dobivati angažmane i izvan Slovenije. Nema sumnje da je Umek cijenjeno ime u elektroničkoj glazbenoj industriji cijele Europe, pa tako naravno i u hrvatskim klubovima gdje redovito gostuje. Nakon odrađene ljetne sezone koja je bujala festivalskim i klupskim nastupima diljem kontinenta, Umek je konzistentno koncentriran i na studijsku produkciju. U ovom razgovoru ispričao nam je što ga je inspiriralo za kreiranje svog najsvježijeg EP-a, “Vigilance”, dostizanju prvog mjesta na Beatportovoj techno ljestvici, te ponešto o povijesti njegove karijere na domaćoj sceni.

m: Tvoj novi EP je vani. Koja je priča iza njega? Što te inspiriralo za njegovo stvaranje i kako je izgledao stvaralački proces? Koliko ti je vremena trebalo za sve zaokružiti, od početka do kraja?

U: Kao za moj zadnji EP “Vigilance”, tako i za sve ostale – uvijek me inspiriraju klubovi, odnosno zabave na kojima sviram. Uvijek pokušavam kreirati najbolju muziku za ples. Moj proces izgleda tako da sjedim za kompjuterom i radim, razmišljajući o klupskoj energiji. Ovaj EP vremenski mi je oduzeo pet, šest dana, obzirom na to da sadrži samo dvije pjesme. Kada ih je više, ovaj proces svakako traje koji dan duže.

m: Stvar “Vibrancy” drži prvo mjesto na Beatportovoj techno ljestvici. To je tvoje treće djelo u proteklih godinu dana koje se popelo do prvog mjesta na Beatportu. Kakav je bio osjećaj doznati da si opet ostvario odličan uspjeh s novim stvarima?

U: Za Vibrancy sam odmah znao da će biti legendarna stvar. Naprosto mi je zvučala izvanredno i znao sam da će biti hit. Osjećam se zaista vrhunski, kraljevski, zato što sam svjestan da je to potvrda za moj trud i dugoročni rad.

m: Kako bi prokomentirao trenutno stanje na regionalnoj elektroničkoj sceni? Kakve dojmove imaš o pojedinim scenama država bivše Jugoslavije? Kako se razlikuju Slovenija, Hrvatska, Srbija i druge?

U: Iskreno govoreći, u zadnje vrijeme jako površno pratim regionalnu scenu. Možda nisam najmjerodavnija osoba za objektivnu procjenu, ali artisti bivše Juge zaista izbacuju dobre trake u dobrim izdavačkim kućama svugdje po svijetu, te je to definitivno dobro za cjelokupnu regionalnu scenu.

m: Rodom si iz Ljubljane, kako bi opisao svoje odrastanje i razvoj ondje? Kad si se prvi put zainteresirao za elektroničku glazbu i kako su izgledali tvoji počeci u rodnom gradu?

U: U vrijeme kad me elektronička glazba počinjala interesirati, Ljubljana je zaista bila na samom početku razvoja scene. Točnije, scena je bila gotovo nepostojeća - zaista mikroskopski mala. Kad si na samom početku sve je to jako uzbudljivo. Tada sam znao da će se moj uspjeh dogoditi u Sloveniji. Prvu priliku za puštanje muzike dobio sam s petnaest godina, dali su mi je naši DJ Alf i DJ Aldo, koji su tada puštali elektroničku glazbu u klubovima K4 i Palma.

m: Početke tvoje karijere uvelike je obilježio ljubljanski klub K4. Možeš li nam izdvojiti neku svoju omiljenu uspomenu tog kluba? Kako bi usporedio tadašnju scenu, otprije dvadesetak godina, sa sadašnjom?


U: Tamo sam prvi put čuo meni drage pjesme od Royal Housea, nakon čega je počela moja ljubav prema elektroničkoj glazbi. Jako mi je teško dati takvu usporedbu, budući da je scena velikim koracima otišla dalje i od male nevine scene stvorila se megalomanska subkultura.

m: Tvoj stil se dosta mijenjao tokom godina, skačući iz tvrđih techno ritmova u tech – house dok ponovno nije došlo do promjena. Sad se možda najbolje pronalaziš u dubljem i mračnijem soundu. Kako bi ti opisao evoluciju svog zvuka? U kojem smjeru misliš da ćeš dalje ići?

U: Istina je da se moj zvuk bizarno mijenjao s godinama i to zbog moje radoznalosti prema glazbi. Puno vremena provodim u produkciji, tako da mi brzo dosadi određen sound - tad mi treba novi izazov. To me nekad odvede na pravi put, a nekad ne. Mislim da ću zasad ostati u zvuku u kojem sam trenutačno jer mi je to nekako najugodnije, tu se osjećam kao kod kuće, iako nikad se ne zna što nam budućnost može donijeti...

m: Kako se tvoj način rada mijenjao tijekom godina? Kako bi opisao svoje DJing tehnike prije petnaestak godina, a kako sad? Pronalaziš li se sve više u studijskoj produkciji ili si i dalje jednako nabrijan za live nastupe?

U: U početku sam svirao isključivo na gramofonima i vinilima. Nakon toga prešao sam na digitalni svijet kompjutera, a kako se sve mijenja u glazbenoj sceni, tako sam i ja otišao na klupski standard Pioneer playera. Sviđaju mi se sve varijante, ali moje preference se stvarno mijenjaju po periodima sviranja. Kod mene ide to jedno s drugim tako mi je teško odabrati što mi je draže.

m: Što nam možeš reći o svojim daljnjim planovima? Već si odradio nekoliko inozemnih festivala, kao što su Lent, Sommerliebe i drugi. Što je iduće?

U: Upravo završavam svoju američku turneju te se nakon mjesec i pol zaista jedva čekam vratiti kući, nedostaje mi moj dom. Isto tako, veselim se budućim nastupima u Europi i Aziji.