Blog
Umjetnost spektograma: skrivene vizualizacije u glazbi
Kratka povijest skrivanja vizuala u grafičkim prikazima glazbenih djela
Skrivene ili kodirane poruke ili sadržaj u umjetnosti, oduvijek su fascinirale istraživače, povjesničare i zaljubljenike u kjniževnost, slikarstvo, glazbu, film ili bilo koji umjetnički izražaj. Najdugovječniji su svakako oni koji stoljećima pokušavaju dešifrirati razne vjerske i mitološke tekstove. U slikarstvu su se skriveni motivi pojavili kao trend kod renesansnih slikara. Ako govorimo o glazbi, poznate su teorije o skrivenim porukama kompozicijama W.A. Mozarta, dok su se, u novija vremena, pojavljivale razne priče o okultističkim porukama koje se mogu čuti na nekim rock pločama, ako ih se pušta u reverse modu...
Početkom novog milenija, otkriven je jedan, posve novi način skrivanja sadržaja u glazbi. Pomoću spektografskih programa (koji su danas dostupni i kao freeware), frekvencije zvučnog signala moguće je pretvoriti u vizualne prikaze koji će, u većini slučajeva, izgledati kao šaren i nejasan spektogram. No, u iznimnim slučajevima, spektogrami nekih glazbenih djela mogu otkriti vizualizacije pa i prave slike koje je, u zvučni zapis sakrio sam umjetnik.
Jedan od prvih i najpoznatijih primjera spektograma sa skrivenim vizualima je stvar Aphex Twina, ''∆Mᵢ⁻¹=−α ∑ Dᵢ[η][ ∑ Fjᵢ[η−1]+Fextᵢ [η⁻¹]]'', poznatija kao ''Formula'', odnosno B strana kultnog ''Windowlickera''. Aphex Twin je, navodno pomoću programa Metasynth, u stvar ugradio spektogram koji prikazuje njegovo lice s karakterističnim demonskim osmjehom...
2001, umjetnik poznat pod pseudonimom chāosMachine, prvi je objavio ovo otkriće u djelu Aphex Twina. Navodno je to otkrio kroz jedan plugin za vizualizacije Winamp playera, pomoću kojeg je uspio razaznati iskrivljeno ljudsko lice, nazvavši ga ''demon face''. Ovo otkriće zaintrigiralo je finskog softveraša Jarma Niinisaloa koji je, pomoću programa Spectrogram, uspio generirati puno jasniju sliku demonskog lica. No, tek je, nakon dodatnog i podužeg poigravanja s postavkama programa, otkrio misterij - demonsko lice nije bio nitko drugi nego sam Richard D. James aka Aphex Twin...
Nakon ove epizode, Niinisalo je postao prvi stručnjak za prepoznavanje glazbenih djela koje u sebi kriju neku vizualizaciju. Prve šumove slične onima kao kod Aphex Twina, prepoznao je na albumu Plaid - ''Rest Proof Clockwork'' i otkrio da kriju razne murale i kao i vizuale drveća sličnih onima s covera njihovog prijašnjeg albuma ''Not For Threes''.
2006. se na forumu Easter Egg Archive pojavilo novo otkriće vezano za album ''Songs about my Cats'' kanadskog glazbenika Venetian Snaresa. Posljednja stvar na albumu, znakovitog naslova ''Look'', eksperimentalno je, gotovo neslušljivo djelo, iz jednostavnog razloga što u sebi sadrži slike mačaka autora kojima je album i posvećen.
Slični primjeri mogu se naći i izvan sfere elektroničke glazbe. Primjerice, grupa Nine Inch Nails ubacila je ruku s covera albuma ''Year Zero'' u spektogram pjesme ''My Violent Heart''. Nine Inch Nailsi su, inače, poznati po skrivenim porukama u svojim pjesmama, kao npr. u pjesmi ''Erased, Over, Out'' koja, kad se ubrza, vrišti riječi ''erase me''.
No, unatoč tome što su skrivene vizualizacije u spektogramima otkrivene prije više od 20 godina, još uvijek je riječ o relativno neistraženom području kojim se bave samo rijetki istraživači, frikovi koji svoja otkrića objavljuju na opskurnim blogovima i forumima. Elektronička glazba, pogotovo ona koja spada u zonu eksperimentalne i avangardne glazbe, zasigurno vrvi neotkrivenim vizualizacijama, kamufliranima u spektograme koje tek čekaju da budu otkrivene...
