Underground d.o.o. - Kolektiv koji čisti, gradi i redefinira scenu

Zagrebački kolektiv Underground d.o.o. uspio je izgraditi autentičan potpis koji spaja društvenu odgovornost s brzim zvukom. Njihova formula je jasna i fizički opipljiva: dok danju čiste zapuštene prostore i revitaliziraju zaboravljene lokacije, noću ih pune euforijom koja se oslanja na visoke BPM-e, bounce, trance i moderni hard techno. Upravo taj kontrast discipline u očuvanju okoliša i apsolutnog hedonizmna na plesnom podiju postao je njihov zaštitni znak. Underground d.o.o. je zajednica koja dokazuje da "underground" u 2026. godini ne mora značiti izolaciju, već aktivno sudjelovanje u društvu, uz zvuk koji publiku drži u stalnom pokretu.

Osnivačica kolektiva Natali (Pusmus) otkriva kako biraju lokacije s pričom, po kojim kriterijima selektiraju regionalne i europske goste te kako vide budućnost platforme koja uspješno balansira između glazbenog kolektiva i aktivističkog pokreta...

Kako je nastao Underground d.o.o. i koja je bila početna ideja iza kolektiva?

Underground d.o.o. je nastao dosta spontano, kao ideja o održivoj i inovativnoj zajednici koja će uskladiti ritam techna s disanjem prirode, u kojoj se nalaze naši divlji eventi, iza kojih ništa ne ostaje osim dobrih uspomena, poznanstava i prijateljstava koja se temelje na onome što nam je uvijek bilo prioritet, a to je glazba. Toj je ideji pridonijela ekipa koja je godinama prije živjela tu kulturu, od warehousea, free tekna i trance podija pa do aftera koji završavaju uz izlazak sunca, negdje usred ničega. Nismo krenuli s idejom ''idemo napraviti brend'', nego zajednicu i prostor koji su nastali iz potrebe za slobodom, pogotovo u vrijeme i nakon Covida, gdje ljudi mogu doći bez pretvaranja i osjetiti iskrenu povezanost kakvu smo i sami tražili na partijima. U početku su to bile male ideje, DIY setupi, prijatelji koji zajedno nose opremu i čiste lokacije, ali s vremenom je to prirodno preraslo u kolektiv, energiju i povezanost, puno veću od samih evenata.

Danas se termin "underground" često koristi kao marketinški trik. S obzirom na vašu ekološku etiku i zvuk koji naginje hard tranceu i bounceu, kako balansirate između te estetike i profesionalne organizacije?

Danas je ''underground'' često samo estetika, etiketa, font ili par industrijskih fotki, ali nama je i dalje bitno da iza toga stvarno postoji zajednica i rad. DIY pristup nam je ostao u krvi, kao i zemlja ispod noktiju, samo smo s vremenom naučili kako ga organizacijski podići na ozbiljniji nivo, bez da izgubimo dušu. I dalje želimo da party izgleda kao da se dogodio organski, pomalo nepredvidivo i živo, ali iza toga postoji puno logistike, komunikacije i odgovornosti među kolektivom i svim rejverima koji obogaćuju naše đuskice. Mislimo da ljudi osjete razliku kad nešto nije napravljeno samo radi trenda ili financijske koristi, nego iz stvarne potrebe za stvaranjem prostora i energije gdje ne postoje predrasude i gdje se stereotipi izgube u ritmu noći.

Vaše akcije čišćenja nisu samo simbolične, one su fizički zahtjevne. Koliko takav direktan rad na terenu mijenja odnos publike prema prostoru? Postoji li psihološki efekt, čuvaju li ljudi lokaciju više ako znaju da ste je sami izribali?

Eko-akcije čišćenja nam nikad nisu bile samo ''content'' ili simbolika za društvene mreže. Kad ljudi dođu na lokaciju i provedu sate skupljajući smeće, noseći vreće i doslovno vraćajući prostor prirodi, počnu ga doživljavati drugačije i želimo da se takav mindset prenosi dalje. Smatramo da tada nestaje mentalitet ''netko drugi će to riješiti'' i događa se promjena u svijesti - nisi životinja, pokupi za sobom ono što si sam stvorio. Kad kasnije na istoj toj lokaciji plešeš cijelu noć, osjetiš povezanost s prostorom i puno ga više poštuješ, a upravo nas to pokreće - poštovanje prema prirodi i jedni prema drugima. I stvarno primjećujemo da ljudi nakon toga drugačije reagiraju općenito, manje uništavaju prostor, više paze jedni na druge i na cijelu atmosferu, ali prenose navike i kroz svoj život.

Vaš zvuk je dosta specifičan (high energy trance, bounce..). Kako domaća publika reagira na taj odmak od klasičnog, mračnijeg techna koji je dugo dominirao regijom?

Naš zvuk je možda drugačiji od onoga na što je dio scene godinama navikao, ali mislimo da su se ljudi zaželjeli emocije, energije i tog osjećaja oslobađanja na flooru. High energy techno, trance i svi žanrovi između koji nose oldschool influence vraćaju euforiju o kojoj smo slušali kroz priče iz 90-ih i povezanost kojoj smo i sami težili. Naravno da uvijek postoje podjele i različiti ukusi, ali nama je najljepše vidjeti kako publika sve više prihvaća različitost zvuka i kako se ljudi opet prepuštaju plesu bez opterećenja i potrebe da se stalno ukalupimo u nešto ''ispravno''. Nekad nam se čini da smo scenu malo otvorili prema nepredvidivim noćima, gdje je jedino dobra zabava zapisana u zvijezdama. Jedino što kod nas znaš je da ćeš čuti kvalitetnu glazbu, a kako će se ona kategorizirati, to nam nikad nije bilo najvažnije.

Suradnje s regionalnim i europskim gostima važan su dio vašeg rada. Po kojim kriterijima birate izvođače i koliko vam je važna vrijednosna kompatibilnost, a ne samo ime?

Kod nas ime nikad nije jedini kriterij. Dapače, ugostili smo DJ-eve koji su tada svirali kod nas, a danas nastupaju na velikim svjetskim festivalima, ali nam i dalje zahvaljuju na osjećaju koji smo im pružili i na tome što smo ih vratili na ''tvorničke postavke'', na razlog zbog kojeg su uopće krenuli s glazbom. Naravno da cijenimo kvalitetne izvođače i iskustvo, ali puno nam je važnije kakva je osoba iza DJ pulta i kakvu energiju donosi. Volimo ljude koji razumiju kulturu i cijene naš rad na maloj sceni, koji poštuju prostor, publiku i cijelu priču oko eventa, a ne samo svoj slot. Najljepše suradnje su nam bile s ljudima koji su nakon partyja ostali sjediti s nama na podu do jutra ili čak čistili lokaciju zajedno s nama i pričali kao da se znamo sto godina. To mi smatramo underground obitelji.

Posljednje dvije godine bili ste suradnici na Terminal V festivalu u Hrvatskoj. Što ste iz tog iskustva rada na festivalskoj mašineriji uspjeli primijeniti na svoje manje, intimnije projekte, a što ste odlučili zadržati isključivo u domeni open airova?

Terminal V nam je dao dosta uvida u to koliko je važno imati dobru organizaciju iza kaosa koji publika vidi kao ''lagani flow'', smirenost kad mislimo da je sve pošlo po krivu i sigurnost u vlastite vještine kad se takve situacije dogode. Naučili smo puno o produkciji, komunikaciji i tome koliko i najmanji detalji zapravo mijenjaju iskustvo ljudi. Ali isto tako nas je podsjetio koliko volimo intimnije evente gdje još uvijek možeš svakoga pogledati u oči i osjetiti povezanost između DJ-a, publike i prostora. Ne tražimo samo sponzore i brojke, nego mjesto u srcu svakog stranca koji postane dio naše kolektivne svijesti. Neke stvari funkcioniraju savršeno na velikim festivalima, ali mi i dalje najviše volimo energiju gdje sve djeluje malo nepredvidivo i živo, jer nas upravo to tjera na nove ideje, kreativnost i smišljanje novih koncepata.

Underground d.o.o. zvuči kao ozbiljna tvrtka, ali djeluje kao obitelj. Kako unutar kolektiva dijelite uloge? Tko je "mozak" za logistiku i administraciju, a tko "srce" zaduženo za selekciju glazbe i vizualni identitet?

Iako naziv zvuči dosta korporativno, Underground d.o.o. je zapravo mala obitelj ljudi koji se međusobno nadopunjuju i većinom rade sve pomalo. Netko je više u logistici, netko u komunikaciji, netko ne spava po tri dana jer slaže vizuale ili stage, a netko kopa po glazbi do jutra tražeći nove trake i izvođače. Mislim da upravo zato djelujemo kao obitelj, jer nema tog klasičnog odnosa ''ovo je moj posao, ovo nije''. Naravno da smo svi različiti karakteri i da nekad bude kaosa, neslaganja i umora, ali na kraju nas uvijek spaja ista ljubav prema glazbi i ljudima. Svi ulažu dio sebe, svatko na svoj način i baš zato cijela priča traje skoro pet godina, raste i živi zajedno s nama.

Vaš zvuk privlači mlađu generaciju (tzv. Gen Z rejvere) ili kako vi volite reći ''male rejvere''. Kako gledate na odnos između stare garde i novog vala koji donosi šareniju i bržu estetiku?

Nama je baš lijepo vidjeti mlađu generaciju koja dolazi otvorena i neopterećena pravilima, bez brzih osuda prema ''koricama'' i s velikom željom za novim iskustvima, a i ''starije'' rejvere koji sa smiješkom promatraju i uživaju u temeljima koje su postavili puno prije nas. Ta šarenija, brža i emotivnija estetika nekima možda djeluje kaotično, ali zapravo vraća jednu vrstu slobode na floor gdje godine ne definiraju granice, nego potiču razmjenu iskustava i osjećaja. Mislim da scena uvijek treba i staru gardu i novi val jer bez korijena nema identiteta, ali bez novih ljudi nema evolucije. Najljepši trenuci su nam kad vidiš nekoga tko je odrastao na oldschool tranceu kako pleše rame uz rame s klincima koji su tek otkrili scenu. Upravo nam takvi momenti daju novu vrstu empatije i motivacije da spajamo generacije kroz glazbu.

Organizacija open airova na specifičnim lokacijama uvijek nosi dozu rizika (vrijeme, policija, tehnički kvarovi). Koja vam je bila najluđa ili najizazovnija situacija koju ste morali ''hendlati'' u hodu?

Takvih situacija je stvarno bilo previše da bi stale u jedan odgovor, od trenutaka kad su nam se ''tresle gaće'' zbog ilegalnih rejvova i vremenske prognoze pa sve do najvećih osmijeha koji dolaze s izlaskom sunca. Od oluja koje krenu sat vremena prije početka do improvizacija sa strujom i agregata koji usred šume u tri ujutro izbacuje vatru umjesto struje. Mislim da svaki organizator open airova razvije taj neki ''survival mode'' gdje naučiš rješavati probleme u hodu bez panike, a i kad zagusti, uvijek smo jedni za druge i nekako pronađemo rješenje. Ali iskreno, baš ti nepredvidivi momenti kasnije često postanu najdraže uspomene jer pokažu koliko ljudi zapravo zajedno dišu kad nešto krene po krivu. I upravo tada nastanu priče koje kasnije zvuče kao neka rejverska bajka.

Koja je vaša dugoročna vizija Underground d.o.o.-a? Vidite li se više kao glazbeni kolektiv, kulturna platforma ili pokret?

Nama je najveći uspjeh kad netko dođe prvi put kao stranac, a ode doma s osjećajem da je pronašao svoje ljude i svoj mali svijet.