Uwe Schütte: Pojam ''industrijska narodna glazba'' je kuriozna fraza kojom su Ralf Hütter i Florian Schneider htjeli opisati svoju umjetničku formu

Kraftwerk, legende elektroničke glazbe i jedan od. najutjecajnijih bendova svih vremena, u sklopu svoje svjetske MultiMedia turneje, dolaze u pulsku Arenu u utorak 28.07.2026. Kultni njemački glazbenici turneju su započeli u Aziji, a donose presjek impresivne karijere koja traje više od pet desetljeća...

Uoči koncerta i kao posveta upravo jedinstvenoj ostavštini Kraftwerka, posvećena je knjiga ''Kraftwerk: Glazba budućnosti - Made in Germany'', novo izdanje Rockmarka, dostupno na hrvatskom jeziku. Autor knjige, britanski profesor germanistike i istraživač popularne kulture Uwe Schütte, ne promatra Kraftwerk samo kao bend, već kao kulturni fenomen, umjetnički projekt i multimedijalni koncept koji je spojio glazbu, dizajn, tehnologiju i performans. U središtu priče nalaze se osnivači Ralf Hütter i Florian Schneider, dvojac koji je početkom sedamdesetih iz Düsseldorfa pokrenuo projekt koji će zauvijek promijeniti tijek popularne glazbe. U kratkom razgovoru, Schütte nam je odgovorio na nekoliko ključnih pitanja...

Za početak, krenimo s osobnijim pitanjem - kao netko tko je napisao ultimativnu kulturološku studiju o Kraftwerku, na koliko ste njihovih koncerata zapravo bili tijekom svih ovih desetljeća? Imate li neku posebnu koncertnu uspomenu koja vam je ostala u najljepšem sjećanju?

US: Izgubio sam broj, ali mislim da se do sada nakupilo blizu 20 koncerata. Moj najbolji koncert bio je možda onaj prvi, u ožujku 2004. u dvorani Brixton Academy, još dok je Florian Schneider nastupao s bendom. Bilo je to jednostavno nevjerojatno - dva sata svih njihovih hitova praćenih savršeno sinkroniziranim videima, kristalno čistim zvukom i briljantnim scenskim nastupom u kojem glazbenici nepomično stoje iza svojih konzola. No, bilo je tu i drugih nezaboravnih nastupa, poput onoga u muzeju Kunstsammlung NRW u Düsseldorfu, gdje su zvučni efekti bili savršeno izmiksani u tom uskom prostoru. A na neki način, onaj posljednji koncert uvijek je najbolji - u ovom slučaju, u studenom 2025. u Berlinu, jer sam tamo bio sa sinom, a Kraftwerk prije toga nisam gledao nešto manje od dvije godine.

Vaša knjiga je nedavno prevedena na hrvatski jezik u izdanju Rockmarka, a objavljena je neposredno pred nastup benda u povijesnoj pulskoj Areni 28. srpnja. Koliko vam je važno da je ova duboka akademska i kulturološka analiza dostupna na lokalnim jezicima i kakvu poveznicu se nadate da će hrvatski čitatelji i ljubitelji glazbe pronaći u njoj?

Prirodno je da sam kao autor ponosan što je moja knjiga dosad prevedena na pet jezika. Prvenstveno je pisana s fokusom na čitatelje u Engleskoj i SAD-u. No, kako sam bio svjestan da će originalnu verziju na engleskom jeziku kupovati i obožavatelji Kraftwerka diljem svijeta, trudio sam se specifične njemačke aspekte njihova umjetničkog koncepta objasniti na način koji će rezonirati kroz različite kulture. Prvi sam Nijemac koji je napisao knjigu o Kraftwerku i u tom pogledu vjerujem da će hrvatski čitatelji - kao i, naravno, oni iz Slovenije, BiH i Srbije - imati koristi od činjenice da, zahvaljujući svom profesorskom pozivu, mogu uspješno prenijeti specifična obilježja njemačke kulture u kojoj je Kraftwerk duboko ukorijenjen.

Knjiga zaobilazi tipične pikanterije iz rock biografija kako bi analizirala Kraftwerk kao sveobuhvatan umjetnički projekt. Što vas je u akademskom smislu privuklo da dekonstruirate Kraftwerk kroz prizmu vizualne umjetnosti, Bauhausa i dizajna, umjesto da ih tretirate samo kao standardni pop bend?

Pa, Kraftwerk baš i nije prosječan pop bend, pa stoga zaslužuju raspravu koja nadilazi uobičajene priče o seksu, drogama i rock 'n' rollu. Pisanje o grupi na nešto više akademski način bilo je ujedno i jako zabavno, jer sam u tom procesu otkrio toliko toga što prije ni sam nisam u potpunosti shvaćao. Bilo je to, slikovito rečeno, uzbudljivo putovanje puno otkrića na čijem sam se kraju našao znatno mudriji nego na početku.

Bend je složio pojam - u našem prijevodu: "industrijska narodna glazba" (Industrielle Volksmusik). Kako objašnjavate fascinantan paradoks da je glazba rođena u industrijskoj Ruhrskoj oblasti i na njemačkim autocestama postala "sveto pismo" za klupske zajednice u Detroitu i New Yorku, u konačnici oblikujući techno, electro i hip-hop?

Pojam industrijska narodna glazba našim ušima danas zvuči pomalo neobično, ali kako objašnjavam u knjizi, ta je kuriozna fraza bila pokušaj Ralfa Hüttera i Floriana Schneidera da pronađu opis za samu umjetničku formu koju danas jednostavno nazivamo elektroničkom (pop) glazbom - stil glazbe koji karakteriziraju sintetički zvukovi, repetitivni ritmovi i sofisticirani minimalizam. Forma glazbe koja je bila zamišljena kao prosvjed protiv dominantne angloameričke rock glazbe, a afroameričke zajednice prepoznale su taj duh prosvjeda i uspjele su ga produktivno spojiti s vlastitom kulturnom tradicijom kako bi izumile glazbene stilove poput techna, electra i hip-hopa kao izričaj vlastitog specifičnog identiteta.

Izvođenje njihova ultramodernog, 3D multimedijskog showa unutar dvije tisuće godina starog rimskog amfiteatra kao što je pulska Arena stvara upečatljivu sliku. Kako se ovaj sudar drevne povijesti i vrhunskog retrofuturizma uklapa u umjetničku filozofiju Kraftwerka?

Taj spoj se zapravo savršeno uklapa u umjetnički princip Kraftwerka - pronalazak oblika glazbenog izričaja koji pokazuje daleko u budućnost, dok je istovremeno duboko i čvrsto ukorijenjen u njemačku kulturnu povijest. To je upravo taj ambivalentni princip retrofuturizma. I povrh toga: bend je osnovan prije 56 godina, Ralf Hütter ima blizu 80 godina, pa je u tom pogledu povijesna arena savršena kulisa za Kraftwerk!

Nakon odlaska Floriana Schneidera, Ralf Hütter ostaje posljednji originalni član koji vodi projekt. S obzirom na njihovu filozofiju "Čovjek-stroj", vjerujete li da bi Kraftwerk mogao legitimno nastaviti postojati i ići na turneje čak i nakon što Ralf više ne bude dio njega - zapravo postajući potpuno automatiziran, trajan koncept?

Tangerine Dream je zanimljiv primjer kako bend može nastaviti dalje čak i bez svojih osnivača, a da pritom ipak uspije održati pristojnu glazbenu razinu. No, ne mislim da bi control freak poput Hüttera dopustio da ime Kraftwerk nastavi postojati nakon njegova odlaska. Moja pretpostavka je da će Kraftwerk na kraju vjerojatno završiti kao neka vrsta benda s avatarima u muzeju ili nečem sličnom, poput ABBA-e.

Da zaokružimo razgovor - kako gledate na moderni AI koji danas "stvara" glazbu? Je li usporedba s Kraftwerkom dokaz da umjetna inteligencija, iako posjeduje daleko naprednije alate, u konačnici nema onu istinsku ljudsku "dušu", emociju i melankoliju koju je Kraftwerk na jedinstven način unio u svoje strojeve?

Apsolutno. Baš kao što je Kraftwerk spajao retro elemente s onima iz budućnosti, uspjeli su premostiti i "hladnoću" elektroničkih glazbenih strojeva s "toplinom" ljudskih emocija. Upravo je to razlog zašto je njihova glazba tako briljantna i bezvremenska.