VINYL TJEDNA: Bastian Bux – Transition EP [Terminal M Records]

Ova uzbudljiva ploča stigla je putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Terminal M Records je nezaobilazna etiketa kad je u pitanju dvoranski techno, a zvuk koji objavljuje uvijek postaje novi glazbeni trend, po sličnom principu kao što u modnom svijetu funkcionira Paris Fashion Week. Bastian Bux već na prvom uratku A-strane donosi vrhunsku tehničku kvalitetu koju smo i očekivali, a njegov autorski pečat temeljen je na velikom aranžmanskom kontrastu koji kulminira neizvjesnošću u trećem činu. Poput zatišja pred budu Bux ispituje strpljenje slušatelja i vraća se osnovnoj strukturi djela nakon kraće stanke. Provjerena receptura bez filozofije koja uvijek pali!

Iako ploče obično slušam linearnim redoslijedom, ovoga sam puta učinio iznimku i preslušao original s B-strane. Daleko agresivniji i frekvencijama zasićeni remiks donosi novi pogled na originalno djelo. I dalje se radi o stilski ujednačenom uratku, no kroz ovu se verziju provlači tema koja je pod direktnim utjecajem rane trance glazbe devedesetih. Isto tako i acid dionica pred kraj ove sedmominutne vožnje asocira na rješenja prošlih epoha, no produkcijska estetika remiksa jasno ukazuje na aktualne trendove u glazbi. Iako je original značajno upečatljivije djelo, remiks je izuzetno spretan alat za DJ setove.

Monad izvrsno koristi minimalni broj elemenata na maksimalan način. Svaka dionica aranžmana optimalno je iskorištena, a funkcionalnost produkcije je neupitna. Igra kontrastima ovdje je dovedena do ekstrema što daje izuzetni moment namijenjen za zabavu na plesnom podiju. Posebno do izražaja dolazi efektni bas bubanj koji kvalitetno reproduciraju svi razglasi, dok meditativni zvukovi prošarani sintetičkim udaraljkama ostavljaju dovoljno prostora za dozu mistike kojom ovaj uradak odiše.

Šećer na kraju! Završno djelo na ploči izvrsno zaokružuje cjelinu. Konceptualno naslonjen na B1, finalni je rad nešto opušteniji i s razigranom temom koja je elegantno uklopljena s diskretnim basom i profinjenim zvukovima klasičnih ritam mašina. Ovo mi je ujedno i najdraže djelo na ploči, jer neopterećeno grandioznošću, a u adekvatnim dozama donosi sve što ljubitelj elektroničke glazbe može poželljeti.