VINYL TJEDNA: Brizman - Extended Life [Silvi]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Treće izdanje vinilne etikete Silvi, koju vodi producent i DJ Roy Brizman, produbljuje njegov prepoznatljiv zvučni identitet. Već s prvim taktovima A-strane postaje jasno da ploča odražava njegovu estetsku viziju—atmosferični akordi i istaknuta ritam sekcija stapaju se u sugestivni, hipnotički puls. Poseban sloj narativnosti donosi citat iz "Dine", čuvenog znanstveno-fantastičnog romana Franka Herberta iz 1965. godine. Iako su isti citat kroz povijest elektroničke glazbe koristili umjetnici poput Astral Projectiona, DJ Aphroditea i Jay Lumena, Brizman mu unutar minimal house okvira daje novu dimenziju, stapajući ga s vlastitom produkcijskom estetikom u novi kontekst.

B-stranu izdanja otvara Milly, posveta Brizmanovoj kćeri, nastala u suradnji s basisticom Leom Hart. Njezine dinamične i melodične bas linije unose funk ritam. Milly se izdvaja kao najintrigantniji uradak ploče, vješto spajajući organsku izvedbu s precizno definiranim studijskim elementima. Ova kombinacija improvizacije i strukturirane produkcije stvara bogatu zvučnu teksturu, rijetko prisutnu u suvremenoj elektroničkoj glazbi. Iako se aranžman temelji na repeticiji, Brizman svakom segmentu pristupa promišljeno, odr0žavajući skladbu dinamičnom i nijansiranom razvojem tijekom svih osam minuta trajanja. Milly svojom atmosferom stimulira opuštenost, idealnu za kućno slušanje i after-party trenutke. No, istovremeno nosi dovoljno energije za sofisticirane klupske prostore, gdje će je prepoznati publika s istančanim glazbenim ukusom.

Završna skladba, Tokyo Nights, precizno zaokružuje idejnu cjelinu, donoseći najsnažniju plesnu energiju na ploči. Dok se Milly oslanja na živi bas, ovdje dominiraju duboke, pulsirajuće sub-frekvencije, karakteristične za minimal house estetiku. U kombinaciji sa snažnim bas-bubnjom stvaraju temelje koji doslovno pokreću zvučničke membrane, gradeći intenzivan ritmički zamah. U ključnoj fazi skladbe, otprilike na njezinoj dvije trećine, Brizman uvodi iznenadni kontrast – perkusivna energija ustupa mjesto eteričnoj, emotivnoj temi izvedenoj slobodnim stilom. Prostorni efekti pojačavaju iluziju beskonačnosti, dok melodijske sekvence ne evociraju samo Japan kroz tonalitet i izbor instrumenata, već i dublju, gotovo metafizičku dimenziju.