VINYL TJEDNA: Danny Howells - Paradium [8bit Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Ne sjećam se kad sam zadnji put u ovoj kolumni recenzirao klasični house s gitarskim funky rifovima, bas linijom disco glazbe sedamdesetih i filtriranjem osnovne ritam strukture kao temeljnom karakteristikom aranžmana. Vjerojatno zato što je takvu formulu prilično teško odraditi da bude nova, svježa i uzbudljiva, osim ako se u redove ljubitelja underground klupske glazbe niste tek nedavno uključili. U tom slučaju sam ljubomoran na vas, jer uzbuđenje koje ćete postići slušanjem ove ploče bit će neponovljivo. Danny Howells je prekaljeni majstor koji staru recepturu zna napraviti na najbolji način. Isto kao što jednostavno pecivo koje možete kupiti u svakoj pekarni nije ni približno isto kad ga zamijesi vaša baka. Uvijek nedostaje jedan element koji promakne svima koji se pekarskim proizvodima isključivo bave kao rutinskom aktivnošću. Naravno! To je ljubav! Bez obzira na to što su ovakvu kompoziciju čuli bezbroj puta tijekom karijere iskusnih partijanera, ponekad je najbolja stvar vratiti se osnovama, pogotovo kad to maestralno odradi Danny. On zna točno kako stimulirati tijelo na spontane aerobne pokrete i iskoristiti svaki element aranžmana kako bi jednostavni semplirani motivi bili iskorišteni na najbolji mogući način. No to nije sve! Profesionalno odrađena produkcija s prostornim efektima koji se javljaju isključivo na mjestima gdje je to potrebno ključ je tehničkog dijela priče koja ima happy end za sve obožavatelje ovog iskusnog lisca.

Kad bi bio bez predrasuda vjerojatno ni ne bi bio čovjek, no super je to što se život uvijek pobrine da unaprijed stvorene koncepte koje složim u glavi sruši kao kule od karata. Iako sam mislio da će nakon brutalne A-strane Howells nastaviti u istom tonu, potpuno sam se prevario. Naravno da i na prvom zvučnom zapisu B-strane ima obilje funky elemenata, ali su odrađeni na potpuno drugi način. Iako je pristup estetici zvuka vrlo svjež, on je temeljen na više na iskustvima funk glazbe osamdesetih, nego sedamdesetih kao na A-strani. Ležerna atmosfera, te diskretna melodija koja mjestimično aludira i na tonalna rješenja Calypso glazbe, materijal je koji bi bez problema poslužio na afterima ili partijima uz plažu, a poletni sintetski zvukovi stvorit će i srijedom osjećaj vikenda.

Howells je kroz ovu ploču definitivno dokazao kako vlada rješenjima prošlosti, no kao završnicu B-strane, on nudi čisti futurizam. Pri tom ne mislim samo na gomilu zvučnih efekata kojama obiluje ovo djelo, već na pristup koji je potpuno lišen old school sadržaja. Za razliku od prva dva djela dosta je teško žanrovski definirati 'Chordlock'. Iako je osnova deep house, čvršći tech house ritam i utjecaj apstraktne psihodelije i lepršave elektronike ovaj uradak čine posebnim. Danny Howells u svojem najboljem izdanju!