VINYL TJEDNA: DJ Stenn & DJ Stanic - Most Wanted [Theory Of Swing]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Theory Of Swing etiketa je koja se dosljedno oslanja na duh rane house scene, s posebnim naglaskom na naslijeđe Chicaga iz 90-ih. Iako smještena na jugu Italije, pod vodstvom Davidea Disanta, poznatijeg kao St. David, njezina produkcija bez zadrške evocira rad pionira poput Paula Johnsona i DJ Deeona. A-strana, koja se otvara skladbom Houz Party, odmah uspostavlja tu vezu – suzdržana, ali funkcionalna ritmička osnova, poneki vokalni sempl, ponegdje distorzirani efekt, sve je to oslonjeno na pouzdan temelj – Rolandovu ritam mašinu TR-909, simbol jednog doba, a još uvijek itekako relevantnu.

Bez obzira na retro reference, ovaj zapis nije tek puki hommage; njegov raspored i produkcijska izvedba omogućuju mu koegzistenciju s recentnim izdanjima suvremene house scene. Upravo ta jednostavnost – reducirana struktura bez suvišnih slojeva – djeluje kao prednost, a ne ograničenje. Houz Party uspijeva zadržati energiju i dinamiku klupske himne, pritom ostajući vjeran estetskom jeziku iz kojeg crpi inspiraciju.

Sličan ton i teksturalni izbor nastavlja Crazy Wild, koristeći sličan set alata – minimalistički vokali, agresivni sintetički elementi, te distorzirani motivi koji kao da su izašli iz radionice Roberta Armanija u doba Circus Bells. Riječ je o sirovom, beskompromisnom izrazu koji ne trpi suvišnu rafiniranost, a upravo ga to čini zanimljivim.

B-stranu otvara Work That Pussy, skladba koja bez problema zadržava intenzitet prethodnih. Očita referenca na Ellis D. Presents Boom-Boom – Work This Pussy iz 1989. godine, ali u ovom slučaju reinterpretacija nadilazi original. Skladba kombinira snažan ritmički okvir, acid linije i senzualne vokalne fragmente – poznata formula, ali izvedena s mjerom i svježinom. Klavirski akordi upotpunjuju dojam klasične house forme. Sve djeluje promišljeno, ali i instinktivno – kao recept koji ne traži inovaciju, nego preciznu izvedbu.

Za kraj dolazi Lose My Headz, osobni favorit. Skladba koja demonstrira kako groove ne ovisi o kompleksnosti, već o preciznom smještanju svakog zvuka. Vokalni sempl preuzet od Grandmaster Flasha, iz klasika The Message, donosi dodatnu razinu značenja, povezivanjem s nasljeđem hip-hopa. Pjesma uspijeva spojiti disciplinu minimalizma s emocionalnom energijom koju house glazba najbolje prenosi kada ne pokušava previše.

Zaključno, ovo izdanje Theory Of Swing nije zanimljivo samo kolekcionarima nostalgije – ono je i prijedlog za novu generaciju slušatelja kojima je dovoljno da glazba funkcionira, pokreće i ima integritet.