VINYL TJEDNA: Ma.To - The Princess Is The Boss [NIL]
Revizija underground zvuka s kraja osamdesetih i početka devedesetih!
I ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►
A1 Ma.To - Tell Me / Look
A-strana je odlična uvertira u ostatak ploče i stvara uvid u stil kakav će otprilike dominirati ovim izdanjem. Ne znam je li emisija B-Sides iz Electronic Beats produkcije odgovorna za trend odabira B-strane za najjače djelo, ili je to čista slučajnost, no sve je više EP-ova koji imaju po dva uratka na A-strani i po jedan na B-strani. Upravo je ovdje takav slučaj. “Tell Me / Look” doslovno zvuči kao nebrušeni dijamant iskopan iz nekog zabačenog podruma u kojem je skrivena kolekcija singlova iz rane rave faze kraja osamdesetih i početka devedesetih. Ne samo da je odabir zvukova nešto što podsjeća na rani Detroit s utjecajima belgijskog Nu Beat žanra, već ima i taj naivni, spontani stil aranžmana, koji nije koncipiran na progresiji kao većina današnjih techno i electro ploča, već je temeljen na nekoliko tema koje se izmjenjuju i time grade dinamiku djela.
A2 Ma.To - This Or That
Drugo djelo na A-strani na prvo slušanje obnavlja zvučne slike iz 1988. Kombinacija glazbe koja asocira na prve radove koje je radio Baby Ford i mnogi britanski umjetnici koji su u “Ljetu Ljubavi” stvarali svoju verziju zvuka pod čikaškim acid utjecajem. Zanimljivo je vidjeti kako se glazbeni žanrovi uvijek vraćaju u novom ruhu i kako je kad se takav revival događa, pristup novih autora drugačiji od pristupa starih majstora. To je upravo ono što i ovoj ploči daje intrigantni šarm.
B1 Ma.To - Kurbis
Iako se ne smatram nostalgičarom, ne mogu odolijeti impulsu nostalgije koju sam doživio okrenuvši stranu. Ne samo da sam pod rukama osjetio onaj starinski osjećaj masivnog vinila koji odstupa od većine današnjih laganih ploča, već me je audio estetika poput vremeplova odvela u prošlost. Zvuk sintetskih gudača provučen kroz efekte vremena u kojem je granica između house, EBM, techno i electro zvuka bila gotovo imaginarna. Minimalistički pristup i neuglađeni zvuk koji poput prvih uređaja za digitalizaciju govori sve o renesansi doba koje je tako daleko od ere u kojoj živimo. No, unatoč tome i dalje zvuči futuristički i inspirativno. Ova je ploča doslovno priručnik kako se radi nostalgična elektronika, od aranžmana, produkcije, stila sviranja, pa sve do mase vinila. Svjestan sam da ovo definitivno nije nešto što će oduševiti svakog, no ekipa zaljubljenika poput mene biti će oduševljena ovim izdanjem.
