VINYL TJEDNA: Mark Ambrose - The Journey Vol.1 (2x12”) [Repeat]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Živimo u vremenu reklama koje nam nude sadržaje na osnovu naših prijašnjih potraga, pa smo već kao potrošači razvili ad blocker mehanizme u vlastitim mislima. Unatoč tehnologiji koja nam u svakom trenutku stoji na raspolaganju, ispada da jedina prava preporuka i u novom stoljeću dolazi od prijatelja. Patrick mi je uštedio dane kopanja po pločama koje me ne bi ni približno oraspoložile kao The Journey Vol.1, kojeg mi je baš on predložio.

Nakon X-Rays, koji predstavlja odličnu uvertiru u konceptualni pristup glazbi na ovom odličnom nosaču zvuka, drugi zapis na A-strani, produbljuje osnovnu ideju hipnotičkog zvuka perkusijama i atmosferom idealnog za provod na after beach partijima cijelog ljeta.

Prvi uradak na B-strani igra se sa sempliranim udaraljkama koje pridonose agresivnijem ugođaju i naelektriziranoj plesnoj energiji. Za razliku od egzotičnih perkusija koje su u prvom planu djela, narativni ženski vokali i ekstatično jecanje, efektni su elementi aranžmana temeljenog na repeticiji.

Četvrto djelo na prvoj ploči ujedno mi je i najdraži uradak na izdanju. Mark Ambrose donosi produkciju koja koketira s ranim čikaškim utjecajima, pri tom ne odstupajući od osobnog karaktera. Premda tržište plesne glazbe obiluje kompliciranim djelima koja fokus stavljaju na tehničku obradu i dinamične aranžmane, Mark se fokusira samo na najvažnije elemente i pogađa optimalni odnos atmosfere, energije i melodije, kojeg se ne bi sramio ni Larry Heard.

Suradnja u kojoj dio tereta preuzima Alexander Purkart, jedan je od svijetlih trenutaka albuma i predstavlja prvoklasan početak druge ploče. Materijal koji podsjeća na njujorške house singlove iz sredine devedesetih besprijekoran je alat za pokretanje publike na spontane plesne pokrete.

Drugi uradak na drugoj ploči povratak je opuštenijem ugođaju. Tako tek djeluje na početku, dok se cijela zvučna slika ne ispuni detaljima koji iz praznine aranžman odvode u bogatstvo frekvencija.

D-strana započinje uz razbacane zvukove klasičnih ritam mašina i ženske orgazmičke uzdahe, elemente koji su popularni još od vremena dok je Li'l Louis, punio plesne podije širom svijeta. Ambrose dokazuje da se još mnogo toga može postići upotrebom klasičnih principa.

Druga ploča zatvara cjelinu s još jednom temom koja potiče na razmišljanje. Atmosferična i mračna glazba dopunjena je pažljivo doziranim perkusivnim elementima. Sjajan završetak materijala koji nije samo pomodni hir, već i adekvatna prinova u kolekciji budućih klasika.