VINYL TJEDNA: Oliver Schories - Molero [8bit Records]
Ploča s dva naslova za inteligentu publiku!
Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►
A1 Oliver Schories - Molero
Problem prepoznatljivih imena je to što već pri stavljanju igle na gramofonsku ploču postoje velika očekivanja i želja da to bude najbolje ostvarenje omiljenog autora. Iako je Buddha još prije dvije i pol tisuće godina tvrdio da nedostatak ispunjenja želje predstavlja patnju, te da nije mudro željeti, sretna je okolnost što Oliver Schories ne samo da ispunjuje želju za kvalitetnom produkcijom, već ju i nadmašuje. Od samog početka A-strane, jasno je da se svaki element nalazi na svom mjestu, a da zvučni spektar razigranih frekvencija manipulativno stimulira osjetila, iznoseći čitav asortiman apstraktnih emocija na vidjelo. Fluidni razvoj aranžmana gotovo neprimjetno unosi nove komponente koje hipnotičkim ponavljanjem uvode slušatelja u trans. Za razliku od ere u kojoj je deep house bio pomodan, današnja je produkcija okrenuta korijenima atmosfere koja u potpunosti opravdava ime žanra, samo što tehnički nadmašuje standarde prošlih epoha. Budući da ovo glazbeno ostvarenje ima bezvremenski štih, definitivno je materijal koji vrijedi imati na vinilu, jer će se lako uklopiti u setove klasika, ali i budućih izdanja koje s nestrpljenjem očekujem.
B1 Oliver Schories - Piu
Nakon toliko dobre A-strane, nisam ni pomislio da će B-strana biti totalni rastur. Od bas linije, do popratnih elemenata, ‘Piu’ je doslovno enciklopedija razvoja elektroničke glazbe od njenih korijena do danas. Uz ritmičku strukturu koja je potpuno suvremena, slijepljeni su glazbeni utjecaji ranog acid house i belgijske nu beat estetike lead instrumenta, dok klasični zvuk house orgulja i dalje ukazuje na žanrovsku strukturu na kojoj je etiketa 8bit Records stvorila svoj renome. Umjesto ležernog uvođenja aranžmasnih koponenti, Oliver Schories se odlučuje na dinamičnu strukturu, gdje kulminaciju djela stvara u trećem činu prije kojeg se odlučuje za klasičnu dizalicu stvarajući audio ekstazu kozmičkih razmjera.