VINYL TJEDNA: Riccardo Ricci - Soffocate EP [RELIKT ORIGINALS]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Nedavno sam se zatekao u besplodnoj raspravi s kolegama oko tehničkih aspekata glazbene produkcije – od opreme i zvučne obrade, do nijansi unutar pojedinih elektroničkih podžanrova. Takvi razgovori, premda korisni u određenim kontekstima, nerijetko odvlače pažnju s ključnog pitanja: kakav dojam glazba ostavlja na slušatelja?

Tehnička izvrsnost, koliko god bila zahtjevna i cijenjena, gubi smisao ako konačan rezultat ne izaziva emociju. Bez tog elementa, svi sati provedeni u komponiranju, miksanju i masteriranju – od studijskog koncepta do objave – ostaju bez stvarnog učinka.

U tom svjetlu, osvježavajuće je susresti ploču koja jasno razumije važnost ravnoteže između forme i osjećaja. Treće izdanje etikete RELIKT ORIGINALS, koja već nekoliko sezona uspješno pulsira plesnim podijima, a sada napokon i mojim gramofonom.

Središnja figura ovog izdanja je Riccardo Ricci, talijanski DJ, producent i instrumentalist čiji rad obuhvaća široki raspon elektroničkih stilova – od housea i tech housea, preko deepa, pa sve do minimal varijacija. Ricci svojim nastupima u torinskim i drugim nacionalnim klubovima godinama gradi reputaciju izvođača čija glazba ne traži opravdanja – već odmah komunicira s publikom.

Već uvodni taktovi A-strane, s naslovnom skladbom Soffocate, otkrivaju autorovu namjeru: glazbeni optimizam u formi koja istovremeno poziva na ples i ostavlja prostora za osobni doživljaj. Suptilno uvršteni ženski vokal donosi prepoznatljivost, ali ne dominira – već služi kao kontrapunkt razigranom ritmu koji definira kompoziciju.

Sljedeća pjesma, Closer, donosi nešto intimniji, ali podjednako ljetni ugođaj. Glazbeni izraz ovdje gravitira laganoj atmosferi – savršenoj za trenutke odmora uz bar, s pićem u ruci. Vokalni element, ovaj put senzualan i pripovjedački intoniran, uparen je s funky bas linijom i detaljno razrađenim instrumentalnim slojevima koji stvaraju ambijent neopterećene lakoće.

Nastavak izdanja na B-strani donosi logičan i sadržajno dosljedan slijed emocija i zvučnih ideja predstavljenih na prvoj polovici ploče. Produkcijski pristup zadržava svoju konzistentnost, ali se ovdje dodatno oslanja na atmosferične teksture i ritmičke obrasce utemeljene na funk zvuku. Tijekom sedmominutne kompozicije, elegantno strukturirani aranžman gradi tenziju, koristeći stanku u sredini kao dramaturški alat – nakon koje se dinamika skladbe vraća u punoj snazi, naglašavajući kulminaciju s još izraženijim učinkom.

Kao i prethodne dvije pjesme, Cometa koristi ženske vokalne fragmente kao temeljni izražajni resurs. Ovaj glasovni sloj nije ukras, već ravnopravan element unutar slojevite strukture koji oblikuje prepoznatljiv karakter skladbe.

Nasuprot tome, završni uradak Shake It unosi suptilni odmak. Umjesto dosad prepoznatljivih ženskih vokala, Ricci koristi muški vokalni uzorak koji uvodi kontrast i razbija formulu prethodnih kompozicija. No stvarna snaga ove skladbe nije u promjeni glasa, već u njenoj energiji. Ritam je intenzivniji, produkcija kompaktnija, a ukupna estetika evocira duh elektroničkih klasika poput radova Der Dritte Raum. Upravo zato, ova posljednja skladba izdanja ostavlja najjači dojam.