VINYL TJEDNA: Various - EBM Kollektiv 1 [Electric Ballroom]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Izdavačka kuća Electric Ballroom, iza koje stoji Thomas Schumacher, već niz godina predstavlja pouzdanu platformu za njegove vlastite radove, ali i postaje prostor za izdavačke iskorake koji nadilaze standardne okvire techno žanra.

Prvi zvučni zapis na A-strani, Dreams Take Flight, razlikuje se od konvencionalnih trance dizalica time što zadržava snažno ukorijenjene techno elemente. Dinamičan tempo, etno vokalne fraze i sofisticirana produkcija stvaraju napetost i katarzičnu energiju usporedivu s vožnjom kroz serpentine visokooktanskog lunaparka. Nije stoga iznenađenje da je ova himna postala čest adut DJ-a kao što je Marco V, koji je koristi za podizanje energije u ključnim trenucima svojih setova.

Drugi zapis s iste strane ploče, Nasty, donosi nešto odmjereniji tempo, no ne posustaje u intenzitetu. Baziran na razrađenim perkusijama i sugestivnim harmonskim prijelazima, ovaj komad dodatno zaokružuje izdanje narativnim vokalom koji unosi dozu senzualnosti i prepoznatljivosti. Da se radi o materijalu s ozbiljnim dometom potvrđuje i njegova prisutnost u repertoarima izvođača poput Kaspara (DE), Cosmic Boysa, Patrika Berga i Eli Browna – imena koja kontinuirano oblikuju globalni klupski zvuk.

Na B-strani izdanja, prvi zapis dolazi iz studija Marka Portera – DJ-a i producenta iz Belfasta čiji rad pratim i o kojem sam u ovoj rubrici već pisao. Ni ovoga puta nije podbacio. Safe House je vožnja kroz energični techno s izraženim fokusom na groove, jasno definiranim ritmom i estetikom koja podsjeća na početak 2000-ih. Za razliku od glazbe iz tog razdoblja, Porter nudi suvremeniji zvuk – precizniju produkciju i kompaktniju strukturu. Ne pokušava izmišljati toplu vodu, ali isporučuje pouzdan alat za svaki DJ set – jednostavan, djelotvoran i bez praznog hoda. Nakon toga slijedi It’s Over, rad Gonzala Cavallija, producenta iz Buenos Airesa. Na 138 BPM-a, oslanja se na čvrstu bas liniju koja odmah upada u uho, dok melodijske dionice prizivaju duh rane frankfurtske trance estetike – jednostavne, pomalo nostalgične, ali precizno pogođene. Završnica dolazi u obliku kontroliranog krešenda, s osjećajem za dinamiku i mjeru. Za mene, osobno, to je najjači trenutak cijelog EP-a - ne zato što je tehnički superioran, već zato što ostavlja dubok emocionalan trag.