VINYL TJEDNA: Yulia Niko - Donde Chile [8bit Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

8bit Records je izdavačka kuća čija ćete izdanja redovito primijetiti u mojoj rubrici, Nije da sam popratio sve njihove ploče, ali u proteklih nekoliko godina objavljuju glazbu vrijednu praćenja. Za uspostavljanje etikete koja ima redovitu publiku potreban je ogroman fokus, te osjećaj za ritam. No, ne mislim na ritam koji se koristi u glazbi, što se samo po sebi podrazumijeva, već na razumijevanje promjena u glazbenim trendovima. Iako 8bit Records uspijeva zadržavati prepoznatljivost svog stila, stalno prisutno uvođenje noviteta je ono što ih drži korak i pol ispred konkurencije. A-strana ovog izdanja, sve je ono zbog čega je ova etiketa ono što jest. Inovativna produkcija, skladna kombinacija glazbenih žanrova, prepoznatljiva melodija i fuidni aranžman. Meastralno odrađeno remek-djelo koje bi grijeh bilo izostaviti u vinilnoj kolekciji.

Nisam siguran je li Black Coffee ključan čimbenik kad je u pitanju renesansa tribal zvuka, no u suvremenoj je plesnog produkciji sve više plemenskih perkusivnih elemenata, ritualnih povika i atmosfere koja odgovara egzotičnim vizijama cjelonoćnog plesa uz vatru. Dakako, novo ime žanra je Afro house, a iako će se u mnogim djelima bez problema pronaći i semplirane Azijske udaraljke, tko kaže da ih prvobitno nisu odsvirali Afrikanci. Rođena u Rusiji, Yulia Niko ionako živi u Berlinu, a španjolsko ime djela najbolje opisuje ovaj uzbudljivi materijal. Živopisno, osvježavajuće i uzbudljivo poput foto safarija u džungli, ovo je glazbeno ostvarenje velikim slovima upisano u mojoj knjizi dojmova, pa tako i u ovoj kolumni.

Dok pišem dojmove o ovoj ploči opažam da je trenutno rasprodana, te da se uskoro očekuje doštampavanje. Nije ni čudo, jer je svaki uradak na ovom komadu plastike must-have materijal za sve koji prate novitete na sceni. Melodični uradak kojim Niko završava svoju trodijelnu glazbenu cjelinu, svakako je veliko finale koje stvara euforično raspoloženje pri svakom slušanju. Iako se ne radi o nametljivoj glazbi koja para uši, pedantno odrađen aranžman dovodi do kulminacije u trećem činu. Uz klasične instrumente i decentnu upotrebu efekt procesora, posebni šarm djelu daje i diskretna pozadinska naracija na ruskom.