Raport: Wave Gotik Treffen

Prošle su tri zaista duge i vrlo neočekivane godine od posljednjeg WGT-a... Kada smo pisali o 28. izdanju festivala 2019, nitko nije mogao pretpostaviti kakve će biti godine nakon toga. I 2020. i 2021. nije bilo moguće organizirati festival zbog pandemije i trenutnih ograničenja.

Ove posljednje dvije godine bile su u najmanju ruku vrlo čudne. Ali konačno smo mogli ponovno otputovati u Leipzig kako bismo proslavili gotičku i alternativnu glazbu, umjetnost i kulturu životnog stila, zaronili duboko u svijet WGT-a i uživali okruženi tisućama drugih koji dijele ljubav prema ovoj vrsti glazbe i estetike. S gotovo 200 umjetnika, performansa i događanja svih vrsta WGT nudi ogroman program na 40-ak lokacija u gradu (koje su sve besplatne uz kupljenu ulaznicu) za svačiji ukus i razinu aktivnosti. Jedinstvena organizacija i raznolikost čine WGT neusporedivim s drugim vrstama festivala.

Tri godine nakon zadnjeg okupljanja i dva puta odgođenog radi korone, ovaj puta je ipak dobijena dozvola za održavanje 29-og kruga okupljanja istomišljenika iz cijelog svijeta. Ipak dolaskom u grad i prvim kontaktom sa njim moglo se naslutiti već na samom početku da ima manje ljudi nego uobičajeno svih godina prije. No to neke nije pokolebalo da usprkos koroni koja se još mogla osjetiti u gradu obaveznog nošenja maski u javnom prijevozu dođu na Festival jer istinski žive tu glazbu i modu, njihov životni lifestyle.

U petak bih izdvojio u velikom prostoru AGRE poznati bend IAMX te RIKI u Moritzbastei-u. Švedski projekt Sophia je otvorio festival također isti dan u Volkpalast Kuppelhalle. Nastup je to bio za odabranu interesantu ekipu koja se godinama sreće na takvim industrial ritual ambient dešavanjima. Moćan, ritulni nastup sa Peter Bjargom, Per Ahlundom na klavijaturama, i Peter-ovom suprugom na perkusijama, trojac mentalno i intelektualno ulkopljen u magiju koncertne izvedbe.

Također u Volkpalast Kantini By the Spirits, poljski neofolk bend na blijedom tragu Darkwooda, kao očiglednih uzora, ali dosta slabiji u svim relevantnim imperativima akustične neofolk scene. Muzički prilično neubjedljivi, relativno amaterski nastup mada je autor teksta možda suviše strog u ocijenama, kao ozbiljan poštovatelj kvalitetnog neofolk zvuka i imidža. Pretpostavljam da im je potrebna višegodišnja praksa živih svirki pa da se sve nekako i posloži na pravi način, kako za njih tako i za publiku.

Sa bendom The Devil and the Universe u Volkpalast Kuppelhalle u pogledu kako nastupa tako i izdanog materijala, iskusio sam veoma pozitivne vibracije njihovog magijsko ritualno osmišljenog koncerta. Sa svim poznatim stajlingom trojice članova u mantijama sa velikim maskama jarčeva koje nose svaki ponaosob na neki način primjeren situaciji. Potentan nastup na opće zadovoljstvo i i odobravanje vjerne im publike. Izbor hitova su ispratili spotovi pesama prikazivani na video bimu u pozadini. Muzički rolerkoster tehnoidnih vožnji kroz dark wave, težak za definiranje, da kažemo noviji pravac dunkel elektro scene.

Dalje u Volkpalast Kantini istog dana nastupili su Death In Rome, simpatičan bend koji se proslavio na više manje lokalnim nivoima scene čiji fenomen se i prelio preko očekivano preuske i stroge neofolk scene. A svojim DEATH IN JUNE-like obradama najkomercijalnijih mogućih hitova svjetske mainstream scene. Medjutim, ovaj nastup je bio prepunjen novim autorskim materijalom koji sve manje ima smisla u kontekstu zvuka koji ih je proslavio.

Bend Off Wand And The Moon u Volkpalast Kuppelhalle, velikani neofolk scene, harmonična i upečatljiva Oliverova pojava kao kantautora uvek izaziva strahopoštovanje, dodatno dobija na snazi u sinergiji sa inteligentno odabranim prostorom Kuppelhalle-a kao mjestom održavanja koncerta.

Od dobrih koncerata bih izvojio još u subotu: She Owl, Warm Graves, Peter Bjargo in Schauspielhau a u nedelju: Clan of Xymox u AGRI, Ritual Howls i And Also The Trees u Volkpalast Kuppelhalle. Nedelja je bila rezervirana za Gary Numana u Agri, prostoru za 10.000 ljudi kao 'Midnight Special' koji ide uvijek u nedelju 3-ći dan festivala na istom mjestu

Ponedjeljak je bio još i dan za obići odlično mjesto HAUS LEPIZG sa bendovima Potochkine, syzygyx, Kite, Linea Aspera. Te ponovno Volkpalast Kuppelhalle sa elektro projektom Liebknecht od Daniel Myer-a i Lamia Vox ženski dark ambient projekt iz Rusije. Bilo je tu naravno još nekih bendova od 200 najavljenih artista kroz 4 dana festivala ali tko je ikad bio na WGT-u zna da je gotovo nemoguće misija obići sve stvari koje su raštrkane po cijelom gradu.

2023 je okruglih 30 godina od početka i pokretanja festivala i biti će zasigurno zanimljivo vidtjeti ljude koji su se u velikom broju vratili festivalu nakon 2 godine izbivanja i 1 godine festivala u manjem obimu nego inače. Vidimo se ponovno tamo da proslavimo prvih 30 uz pregršt zanimljivih izvođača.